Podgorički portal Borba objavio je analizu u kojoj se ukazuje da diskriminacija u režiji mejnstrim medija ljevičarsko-liberalne orijentacije nije pojava od juče, već da traje godinama, planski osmišljena i sistematski sprovođena. Ona je, kako se navodi, upakovana tako da djeluje kao „normalna pojava“, a ono što je najopasnije jeste činjenica da se publika navikla na takav diskurs, političke elite su ga prihvatile, a dio novinarskog esnafa ga je, sa rijetkim izuzecima, prećutao ili podržao.

U tekstu se ističe da je medijski rat protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića odavno prešao granicu političke kritike. Umjesto argumentovane rasprave, javnost je izložena sistematskoj demonstraciji mehanizama dehumanizacije čiji je cilj da se protivnik predstavi kao „nečovjek“, kao pretnja koju treba ukloniti. Posljedica takve retorike jeste opasna priprema javnosti da čak i fizičko nasilje, pa i ubistvo, ne bude shvaćeno kao tragedija, nego kao opravdan čin.

Portal navodi da televizije N1 i Nova, uz podršku saveznika u pojedinim crnogorskim tabloidima, već duže vrijeme grade jezički i narativni okvir u kojem su samo njihovi simpatizeri „građani“ i „borci“, dok se pristalice Vučića automatski tretiraju kao građani drugog reda. Takva podjela, kako se ističe, dovodi do opasne situacije u kojoj jedni imaju ljudska i politička prava, a drugi se prikazuju kao nepoželjni i nelegitimni.

Ukazuje se i na činjenicu da se godinama kroz medijske nastupe osporava dostojanstvo predsjedniku Srbije, ali i njegovo pravo na porodicu. Vrijeđaju se najbliži – majka, otac, djeca – i koriste u političkim obračunima. Vučić nije predstavljen kao državnik, već kao meta. Tako se, kako se naglašava, stvara atmosfera u kojoj je svako djelovanje protiv njega, pa i nasilno, unaprijed opravdano.

Kao primjer, Borba podsjeća da su slični procesi viđeni širom svijeta i da su u pojedinim slučajevima završili tragičnim događajima. Ovdje se posebno ističe selektivno etiketiranje: dok se simpatizeri koji blokiraju ulice ili izazivaju incidente predstavljaju kao „ugledni građani“, mirne šetnje pristalica predsjednika Srbije nazivaju se „huliganstvom“.

U zaključku teksta se naglašava da je kritika politike legitimna i potrebna, ali da dehumanizacija nije politička rasprava već opasan instrument koji ugrožava ne samo jednog čovjeka već i samu demokratiju. Kada protivnik prestane da se posmatra kao čovjek, prestaje i demokratija, a ostaje samo linč – najprije verbalni, a potom i fizički. Odgovornost za takav ambijent, kako se ocenjuje, ostaje na onima koji takvu retoriku šire i normalizuju, predstavljajući je kao „slobodu“.