Funkcioner Demokratske narodne partije Milun Zogović ocijenio je da dvije decenije od referenduma o nezavisnosti Crne Gore ne bi trebalo da budu povod za nove podjele, političku histeriju i odricanje od istorijskog identiteta, već prilika da se, kako je naveo, društvo podsjeti istine o sopstvenoj državnosti i narodu.

Zogović je u objavi na Fejsbuku poručio da Crna Gora nije nastala 2006. godine, već da je svoju nezavisnost međunarodno potvrdila još 1878. godine na Berlinskom kongresu. Prema njegovim riječima, Crna Gora je kroz istoriju bila „država slobodnih ljudi”, koja je svoju čast, vjeru i ime branila u ratovima, stradanjima i velikim pobjedama.

On je istakao da je Crna Gora i u SFRJ, Saveznoj Republici Jugoslaviji i državnoj zajednici sa Srbijom imala svoje institucije, vlast, identitet i političku posebnost, zbog čega je, kako smatra, pogrešno i opasno predstavljati 2006. godinu kao trenutak njenog „nastanka” ili „oslobođenja”.

„Ne pristajem da zaboravimo vjekove slavnog postojanja Crne Gore i da ih prekrijemo Đukanovićevim diskriminatorskim i asimilatorskim projektom privatne države”, naveo je Zogović.

Prema njegovoj ocjeni, proslava Dana nezavisnosti je u pojedinim trenucima pretvarana u pokušaj političke i ideološke rehabilitacije režima Mila Đukanovića, kao i politike podjela, diskriminacije i asimilacije. Zogović je upozorio da i danas postoje politički krugovi koji bi, kako tvrdi, da obnove istu matricu i da određuju ko je „dovoljno lojalan” Crnoj Gori, a ko nije.

On je naglasio da se patriotizam ne može mjeriti mržnjom prema svemu srpskom, dodajući da je upravo takva politika godinama trovala Crnu Goru i pokušavala da srpstvo predstavi kao nešto tuđe toj zemlji.

„Istina je potpuno drugačija, Srbi su kroz vjekove stvarali, branili i gradili Crnu Goru, ostavljajući nemjerljiv trag u njenoj istoriji i trajanju”, poručio je Zogović.

Funkcioner DNP-a je ocijenio da je najveća ironija to što se, kako je naveo, kao „najveće patriote” danas predstavljaju upravo oni koji su decenijama pustošili državu, pretvarali institucije u partijske filijale i Crnu Goru u privatni posjed.

Zogović je poručio da Crna Gora nije ničija privatna država i da pripada svima podjednako, i onima koji su bili za zajedničku državu sa Srbijom i onima koji su bili za obnovu nezavisnosti.

On je dodao da je opasno pokušavati da se tradicionalna Crna Gora, utemeljena na čojstvu, sojstvu i slobodarstvu, zamijeni ideologijom isključivosti i političkih komesara.

Zogović je u objavi podsjetio na Vučji Do, Fundinu, Grahovac, Carev Laz i Mojkovac, kao mjesta na kojima su, kako je naveo, preci zajedno ginuli i branili slobodu. Prema njegovim riječima, Crna Gora ne može graditi budućnost na zaboravu svojih bitaka, junaka i istorijskih savezništava, niti na pokušaju prekida kontinuiteta sa sopstvenim identitetom.

On je ocijenio i da „još jedna Crna Gora postoji u Srbiji”, u milionima ljudi koji svoje porijeklo, prezimena, slave i pretke vezuju za Crnu Goru, zbog čega svaka politika koja pokušava da izbriše tu vezu predstavlja udar i na istoriju i na budućnost.

„Moje srpstvo i moje crnogorstvo nikada nisu bili u sukobu, niti će biti. Naprotiv, u punom su i harmoničnom skladu i jedno bez drugog ne znače ama baš ništa”, naveo je Zogović.

On je zaključio da obilježavanje državnosti Crne Gore treba da bude dostojanstveno, pomirljivo i istorijski utemeljeno, „u duhu Njegoša, kralja Nikole i svih onih koji su Crnu Goru vidjeli kao državu časti, slobode i bratstva, a ne kao prostor podjela, zaborava i odricanja od samih sebe”.