Ovo je sinoć bila noć skuplja vijeka za Srbe u Crnoj Gori, ali i u Srbiji. Konačno su sve maske pale, znamo i ko je vjera, a ko nevjera. Nevjera se razotkrila, da ne kažem razgolitila do kraja. Jedan od nekadašnjih srpskih lidera Andrija Mandić našao se u istom stroju sa raspopom Mirašom Dedeićem, Milom Đukanovićem, Rankom Krivokapićem i svim ostalim tvorcima antisrpske Crne Gore. One koja je stvorena na referendumu u maju 2006. koji je bio namješten i lažan. Da ne govorimo o tome da je dobijen uz obilatu pomoć mafije koju je Đukanović uvezao u Crnu Goru i koja je i danas njen vladar iz sjenke. Pravi i jedini.

Na sve to Andrija Mandić dao je sinoć svoj potpis. Zajedno sa njim i predstavnik Mitropolije crnogorsko-primorske Gojko Perović koji se odavno nameće kao liberalno krilo sa kojim se može o svemu razgovarati, pa vjerovatno jednog dana i o otcjepljenju od Srpske pravoslavne crkve. Naravno, nije Gojko došao sam, bio je na istom podijumu sa Mirašom po blagoslovu mitropolita Joanikija. Istog onog koji na sav glas podržava rušenje vlasti u Srbiji. Računica je jasna, Srbiju treba srušiti da bi jednoga dana priznala i otcjepljenje Mitropolije kao što je pre 20 godina glasnim ćutanjem podržala Mila.

Šta bi Andriji, pita se danas velika većina onih koji su mesecima učestvovali u onim veličanstvenim litijama koje su dovele do rušenja antisrpskog režima. Rekao bih da mu se desio sindrom Novaka Kilibarde. Neki ljudi se kad dobiju pažnju stranih ambasadora i namještenika nepovratno promijene. Izgube svaki dodir sa realnošću i zaborave ko su, šta su i od koga su. Od ujedinitelja srpstva tako preko noći dobijete evro-unijate spremne na sve. Taj put je, između ostalih, prošao i sam Milo. Pa i njegov najnoviji uzor Sekula Drljević.

Istorija je pokazala da je to put bez povratka. Od Brankovića se nikad neće rađati Obilići. Čvrsto vjerujem da će to narod u Crnoj Gori prepoznati i kazniti na izborima. Nijesam siguran da su stotine hiljada ljudi onoliko dana i mjeseci deralo opanke i smrzavalo se u skoro svakom crnogorskom gradu i selu da bi ih neko ovako jeftino prodao. Zvao se on Andrija, Gojko ili kako god. Ima Boga.