Dok Srbija u miru i dostojanstvu iščekuje Vidovdan, datum duboko utkan u istorijsko i duhovno tkivo nacije, pojedini centri moći sa ulice kuju planove koji nose pečat anarhizma, sabotaže i otvorene destrukcije.

Scenario koji se najavljuje za 28. jun ne ostavlja mjesta sumnji: blokade glavnih saobraćajnica, opkoljavanje institucija, narušavanje investicionih ugovora, pa čak i napadi na simbole državnosti i mlade koji svoje pravo na obrazovanje brane u Pionirskom parku. Iza svega, tvrde mediji i državni zvaničnici, stoji plan čiji je cilj paraliza Srbije i ekonomska šteta koja se procjenjuje na gotovo milijardu evra.

Sve je počelo upozorenjem na nasilnu retoriku organizatora protesta, a potom dobilo konkretnu potvrdu u Vrnjačkoj Banji, pucnjem iz vatrenog oružja na prostorije SNS-a, a zatim i na policiju. Napadač, Ivan Mladenović, po riječima poslanika Vladimira Đukanovića, napajan je mržnjom koju su mu servirali pojedini mediji i društvene mreže.

Pored Vrnjačke Banje, u opticaju su i druge žarišne tačke: Brankov most, Slavija, Ulica kralja Milana, pa čak i deponija u Vinči, sve potencijalne tačke paralize, ekološke katastrofe i sukoba sa policijom. U igri su i bajkerske grupe, navodni ratni veterani i advokati angažovani da ih kasnije brane.

Udar ne samo na infrastrukturu, već i na nacionalne simbole


Cilj nije samo blokada, cilj je skrnavljenje. Kao što je nekada Sveti Sava bio meta, tako i sada Vidovdan, simbol stradanja i istrajnosti, postaje tačka udarca. Istog dana kada Aljbin Kurti u Prištini najavljuje hapšenja zbog srpskih trobojki, u Beogradu se organizuje protest za „oslobađanje Ćacilenda”, prostora u kome studenti mirno uče i traže svoj akademski mir.

Studenti koji borave u Pionirskom parku već mjesecima, upozoravaju:

„Izbacili ste nas sa fakulteta, sada hoćete i iz parka. Hoćete li nas ubiti ako se ne pomjerimo?“

Dok neki prijete, država upozorava na razum


Predsjednica Skupštine Ana Brnabić jasno kaže da je cilj blokadera ekonomski krah Srbije, strah i haos. Dokument od 36 strana koji su sastavili organizatori protesta obiluje, kako ga je nazvala, „idiotlucima, bezobrazlukom i bahatošću“, a u njemu se jasno najavljuje da će u strahu biti i građani, i investitori, i strane ambasade.

„Kako se to zove? Terorizam? Fašizam? Ili ćemo nastaviti da zatvaramo oči pred nasiljem?“, dodala je Brnabić.

Nema dileme ni kod bivšeg obavještajca Božidara Spasića, ovo je poslednji, očajnički pokušaj.

„’Upumpano’ je novih pet miliona evra od stranih NVO, uglavnom iz Njemačke, da se inscenira masovnost. Ali odziv je minoran, jer ni oni koji kuju proteste ne vjeruju u njih. Ovo je skup gubitnika, a ne naroda”, poručuje Spasić.

Spasić podsjeća da je Vidovdan već dva puta u novijoj istoriji bio dan sramnog ustupka, od izručenja Miloševića do napada na Srbe na Kosmetu.

„Ovo je treći udar, ali država neće dozvoliti krvoproliće. Oni ne žele izbore, već smjenu predsjednika i podjelu plijena.“, tvrdi Spasić.

Ko slavi Vidovdan, a ko ga pljuje


Dok većina naroda Vidovdan doživljava kao dan žrtve i sabornosti, pojedini aktivisti na društvenim mrežama dijele recepte za pravljenje domaćih biber-sprejeva, zaštitnih maski i kartonskih štitova. Slike naoružanih ljudi u uniformama „ratnih veterana“ postavljaju se uz riječi mržnje, kao da Srbija treba da postane bojno polje.

Istovremeno, oni koji su nekada slavili izručenje srpskih lidera Hagu, danas poručuju „slavili smo Vidovdan jednom, slavićemo ga ponovo”. Poruke stižu i iz Prištine, jasno je da je front antisrpskih interesa širok i sinhronizovan.

Srbija će i ovaj Vidovdan preživjeti


Država Srbija je i do sada pokazala zrelost i čvrstinu. Nijedna blokada, nijedna provokacija, nijedan pucanj, neće slomiti mir koji narod želi. Vidovdan nije dan za političke cirkuse, već za pamćenje, molitvu i nacionalno jedinstvo.

Blokade će proći, ali Srbija — neće pasti.