Dok Crna Gora pokušava da se izbori sa nasleđem trodecenijske pljačke i poniženja, u javni prostor se ponovo probijaju glasnogovornici neuspjelih režima. Jedan od njih je i Zlatko Vujović, vječiti „ekspert“ u službi CEMI-ja, NVO fabrike iz vremena Mila Đukanovića, koji se sada lažno predstavlja kao analitičar, a zapravo nastupa kao politički agent starih struktura.

Gostujući na TV E, Vujović je udario direktno na Srpsku pravoslavnu crkvu, instituciju koja je simbol duhovnog i nacionalnog identiteta većinskog naroda u Crnoj Gori. Ovo nije ni prvi ni poslednji njegov atak na SPC, ali je svakako najotvoreniji dokaz da se radi o smišljenoj i koordinisanoj kampanji neokomita i drugosrbijanaca, u režiji onih koji nikada nisu preboljeli poraz na izborima 2020. godine.

Vujović tvrdi da je SPC „iznad države“, „nelegalni građevinski investitor“ i čak je naziva „neformalnim dijelom vlasti“. Takav riječnik nije ništa drugo do reciklirana retorika Đukanovićevog ANB-a i „civilnog sektora“ koji je godinama služio za satanizaciju Crkve i srpskog naroda.

Ali najopasniji dio Vujovićevog nastupa jeste direktno prozivanje tužilaštva što se „ne usuđuje“ da goni episkope SPC i poziv na političke procese protiv vjerskih velikodostojnika. Vujović više i ne krije da bi želio da ponovo gledamo policijske bagere na temeljima svetinja.

Sve ovo se dešava sinhronizovano sa djelovanjem krugova u Beogradu, samoproglašenih elitista, drugosrbijanaca, koji sa Vujovićem dijele istu platformu: rušenje uticaja Srbije u regionu, satanizacija SPC, i nametanje „civilnog društva“ kao paravlasti. Nije slučajno što ovakve izjave dolaze baš u vrijeme kada je pokrenut novi napad na Mitropolita Metodija, i kada se u Srbiji paralelno vodi histerična kampanja protiv vlasti, uz isti vokabular.

Pošto već godinama ne mogu da pobijede na izborima, ova koalicija centara moći pribjegava starim metodama, optužbama, manipulacijama, ucjenama i sada sve češće otvorenim zahtjevima za represijom nad Crkvom.

Isti taj Vujović, koji danas napada SPC, sa vidnom nervozom govori o „fantom biračima“ i optužuje Srbiju i predsednika Aleksandra Vučića za sve izborne neuspjehe svojih mentora. Opsesija Vučićem, Rusijom i „populizmom“ služi mu kao magla za prikrivanje stvarnog straha da je duh slobode i naroda koji je izašao 30. avgusta 2020. i dalje živ i da će ostati budan.

Umjesto što se bavi fantazmima o „izbornom kriminalu“, bolje bi mu bilo da se podsjeti da Crna Gora više nije privatna država DPS-a i da više nikada neće biti laboratorija za NVO eksperimente koji gaze narodnu volju.