Sastanak vlasti i opozicije u sjedištu Delegacije EU u Podgorici, održan iza zatvorenih vrata, otvorio je pitanje da li se pod plaštom evropskih reformi priprema institucionalni povratak DPS-a u politički život Crne Gore. Posebnu težinu ima prisustvo Andrije Mandića, koji je direktno iz Banjaluke avionom stigao u Podgoricu kako bi prisustvovao razgovorima sa predstavnicima stranke Mila Đukanovića.

U sjedištu Delegacije Evropske unije u Podgorici u nedjelju uveče održan je sastanak predstavnika vlasti i opozicije, uz posredovanje šefa Delegacije EU Johana Satlera, a glavne teme razgovora bile su ustavne promjene, evropske reforme i mogući povratak Demokratske partije socijalista u parlamentarne procese. Za istim stolom našli su se premijer Milojko Spajić, predsjednik Skupštine Andrija Mandić i predstavnici više stranaka vlasti i opozicije, među kojima i Danijel Živković iz DPS-a.

Prema navodima crnogorskih medija, Mandić je direktno iz Banjaluke avionom stigao u Podgoricu kako bi prisustvovao sastanku zakazanom za 19 časova. Taj detalj je politička slika predsjednika Skupštine, koji je godinama bio simbol otpora DPS-u, a sada žurno dolazi na razgovore u kojima se upravo DPS vraća u igru kao neophodan faktor za dvotrećinsku većinu.

Čekaonica

Posebno je upečatljiv prizor da su premijer nezavisne države, ministri i politički lideri, u godini u kojoj je Crna Gora obilježila 20 godina od referenduma o nezavisnosti, čekali ispred kapije, na ulici, da uđu u prostor Delegacije EU. Crna Gora je 21. maja obilježila dvije decenije od referenduma iz 2006. godine, kada je obnovila nezavisnost, ali sinoćnja scena u Podgorici pokazuje koliko stvarne političke suverenosti ima u državi u kojoj se najvažniji unutrašnji dogovori prave u tuđem diplomatskom dvorištu.

Sa srpskog stanovišta, sporno nije to što se razgovara o reformama, niti to što Crna Gora želi da napreduje ka Evropskoj uniji. Sporno je ako se evropski put pretvara u mehanizam za političku rehabilitaciju DPS-a, stranke koja je iz srpskog ugla obilježila epohu priznanja takozvanog Kosova, ulaska u NATO bez referenduma, udara na Srpsku pravoslavnu crkvu, potiskivanja srpskog jezika i stvaranja crnogorskog identiteta kao političke suprotnosti Srbiji.

Upravo zato je uloga Andrije Mandića najosjetljivija. On nije bio običan učesnik tog sastanka. On je političar koji je decenijama od Srba u Crnoj Gori tražio podršku na obećanju da će se boriti protiv DPS-ovog nasljeđa. Sada, pod pokroviteljstvom Brisela, postaje jedan od ključnih aktera u procesu vraćanja DPS-a u institucionalnu igru.

Prema medijskim navodima, razgovaralo se o mogućem povratku DPS-a u skupštinske odbore i o ponovnom dobijanju mjesta potpredsjednika Skupštine. Iz Brisela se, kako je preneseno, insistira na tome da bez opozicije nema ustavnih promjena, a bez dvotrećinske većine nema ključnih reformi u pravosuđu, bezbjednosnom sektoru i institucijama. U crnogorskom odnosu snaga, to praktično znači da bez DPS-a nema odluka.

Takva formula za srpski narod u Crnoj Gori ima posebno gorko značenje. Građani koji su 2020. godine glasali za demontažu starog režima sada mogu da gledaju kako se isti taj režim vraća kroz sporedna vrata, ovoga puta ne kao poražena politička struktura, već kao neophodan partner evropskih reformi. Ono što nije moglo da se opravda izbornom voljom, pokušava da se opravda briselskom nuždom.

Simbolika je dodatno pojačana nedavnim Mandićevim prisustvom na prijemu povodom Dana nezavisnosti Crne Gore, gdje se našao u političkom ambijentu koji Srbi u Crnoj Gori ne doživljavaju kao neutralnu državnu svečanost, već kao proslavu poretka koji je godinama radio protiv njihovog identiteta, jezika, crkve i istorijskog pamćenja. Sada se, samo nekoliko dana kasnije, Mandić pojavljuje i na noćnim razgovorima na kojima se raspravlja o povratku DPS-a u institucionalni centar moći.

Zato je glavno pitanje za Mandića kako će Srbima u Crnoj Gori objasniti da se, poslije svih godina borbe protiv Đukanovićevog režima, sada sjedi za istim stolom u procesu koji DPS ponovo predstavlja kao neophodnog partnera. I još važnije, da li će Srbi u Crnoj Gori ponovo biti pozvani da ćute, jer se sve radi zbog Evrope.

Sastanak u Podgorici predstavljen je kao prvi u nizu razgovora o deblokadi evropskog puta i postizanju šireg političkog konsenzusa. Međutim, iza tog jezika krije se dublja politička poruka. DPS se vraća kao faktor bez koga nema dvotrećinske većine, Brisel preuzima ulogu posrednika u unutrašnjim odnosima, a Mandić se sve više pojavljuje kao čovjek koji svojim prisustvom daje legitimitet tom procesu.

Sinoćnja scena ispred kapije Delegacije EU zato je metafora današnje Crne Gore. Država koja je upravo proslavila dvije decenije nezavisnosti, a čiji premijer, ministri i lideri čekaju na ulici da uđu na razgovore kod evropskog posrednika. Država u kojoj se DPS, poslije svega, vraća kao neizbježan partner i politički trenutak u kojem Andrija Mandić mora da odgovori da li je predstavnik srpskih birača ili garant novog briselsko-depeesovskog aranžmana.