Ovaj dan ostaje duboko urezan u pamćenje našeg naroda po onome što se dogodilo. Po drugi put nas je napao najveći vojni savez u istoriji, koji se, u dva navrata, „uvježbavao“ nad Srbima – najprije nad Republikom Srpskom, a potom i nad Srbijom, nastojeći da ovdje ostvari svoje ambicije. Upravo su Srbi izabrani kao meta na koju je bacan osiromašeni uranijum, čije posljedice i danas pogađaju našu budućnost, poručio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik u Vranju, na obilježavanju godišnjice početka NATO agresije na SRJ 1999. godine, gdje je održana centralna državna manifestacija Dana sjećanja.

On je podsjetio na djecu koja se i danas liječe od teških bolesti, za koje se vjeruje da su posljedica upotrebe osiromašenog uranijuma.

– To se ne može oprostiti. Vjera nas uči da praštamo, ali kako? – upitao je Dodik.

Podsjetio je da je NATO, kako je naveo, bezdušno gađao mostove, škole, bolnice, vozove u pokretu, autobuse i njive.

– Gađali su sve što su stigli. Gađali su naš narod da bi ubili naš duh – rekao je on.

Ipak, kako je naglasio, na kraju je pobijedio život.

Dodik je dodao da su, kako je naveo, „svaki svoj navodni pogodak proslavljali urnebesno, radujući se kako su sposobni da tuku i ubijaju djecu“.

– Zato ne možemo smatrati da je ovo običan dan. Vama, gospodine Aleksandre Vučiću, nikada neću prestati da se zahvaljujem, a ne treba ni ovaj narod da prestane, jer ste ovaj dan istrgli od zaborava. Vaš dolazak na čelo Srbije vratio nam je dostojanstvo – da možemo da stojimo i kažemo da smo bili bombardovani od strane NATO pakta. Samo zato što su oni tako odlučili, jer su se pripremali za neke druge operacije i nisu imali jedinstvo da to urade kroz formalne sisteme odlučivanja, poput Ujedinjenih nacija. Umjesto toga, grupa voljnih i nevoljnih odlučila je da nam nanese veliku istorijsku nepravdu i nevolju, cinično nazivajući tu operaciju „Milosrdni anđeo“, dok su u pamćenju našeg naroda ostali kao nemilosrdni zločinci – poručio je Dodik.

On je naglasio da je, kako je rekao, nemoguće pristati na bilo koju drugu politiku osim politike vojne neutralnosti i neučlanjivanja u NATO savez.

„Igračke su ubijene, djetinjstvo prekinuto“: potresna ispovijest unuke žrtve NATO agresije

Julijana Anđelković, unuka Maneta Anđelkovića, jedne od žrtava NATO agresije 1999. godine, izjavila je da su imena stradalih utkana u istoriju naše zemlje, ali da žive i u srcima njihovih najbližih.

„Imena poginulih na prostoru Srbije ispisana su na spomenicima, ali još važnije – oni su za sva vremena u našim srcima. Jedno je sigurno – da smo skupili dovoljno snage da jasno i glasno rat iz 1999. godine nazovemo pravim imenom – agresijom, zločinom većim od zločina“, poručila je Anđelković u Vranju, na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve NATO agresije.

Ona je istakla da je Vranjanka, Srpkinja, rođena na Vidovdan, i unuka Maneta Anđelkovića, koga su, kako je navela, zločinci ubili u njegovoj kući, dok je njegova supruga Mirjana teško ranjena.

Podsjećajući na tragični 30. maj 1999. godine, Anđelković je kazala da je tog dana njeno djetinjstvo prekinuto.

„Od tog 30. maja 1999. godine, kada su ubijene moje igračke sa kojima sam se igrala, kada su ubijeni moj i Ivanov krevetić, kada je ubijena moja soba i moja kuća, život moje porodice se drastično promijenio. Mjesto okupljanja, mjesto sigurnosti i topline, pretvorilo se u ruševine i tugu. Promijenio se i život naših komšija koji žive u Ulici Kraljevića Marka. Promijenio se život svih Vranjanaca“, naglasila je ona.

Podsjetila je da je tokom NATO agresije stradalo 62 Vranjanca, među kojima i dvanaestogodišnja djevojčica Milica.

„Zato danas stojimo u tišini koja govori više od riječi i sjećamo se vremena kada je nebo iznad naše zemlje bilo ispunjeno zvukom sirena i detonacijama. Ovo jeste godišnjica, ali za mnoge od nas to nije samo istorija. To su lične uspomene, to su prazne stolice za porodičnim stolom, to su djetinjstva koja su prerano naučila šta je strah“, rekla je Anđelković.

Ona je istakla da ovo okupljanje ne doživljava samo kao sjećanje na stradale ili pogled unazad, već i kao obavezu prema budućnosti.

„Obaveza je da pamtimo istinu, obaveza je da njegujemo mir, obaveza je da učimo i moju generaciju i one koje dolaze koliko je život dragocjen. Danas, kada izgovaram ove riječi, mislim na svog djeda, na njegov osmijeh, na njegov glas, na sve one trenutke koje nismo stigli da proživimo zajedno, ali mislim i na više od 2.000 poginulih tokom NATO agresije“, poručila je Anđelković.

Kako je dodala, komemorativni skup u Vranju za nju nije samo podsjećanje na stradale, već i zavjet budućnosti.

„Moja generacija se zavjetovala da će čuvati mir, poštovati život, poštovati jedni druge i graditi budućnost u kojoj se ovakva stradanja nikada neće ponoviti“, zaključila je Anđelković.