U emisiji „Utisak nedelje”, u kojoj je Olja Bećković okupila sagovornike bliske blokaderskom pokretu, ponovo je otvorena rasprava o padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, ali su upravo izjave učesnika emisije pokrenule nova pitanja o dosadašnjim političkim kvalifikacijama tog slučaja.

Docent Građevinskog fakulteta u Beogradu Sanja Fric izjavila je da je konstrukcija nadstrešnice bila specifična i da eventualna oštećenja unutar zatega nije bilo moguće uočiti golim okom, odnosno bez destruktivnih metoda ispitivanja.

„Takva konstrukcija je specifična i to javnost treba da zna. Oštećenja koja su postojala unutar tih zatega nije moguće vidjeti golim okom. Znači, to bi podrazumjevalo destruktivne metode pregleda te konstrukcije. Znači, da se spusti ta nadstrešnica, pa da se razbiju betonske obloge, da se pogleda kakvo je stanje”, rekla je Fric.

Na društvenoj mreži Iks nalog „Detektor laži” objavio je isječak iz emisije, uz ocjenu da je Fric time praktično priznala da se uzrok pada nadstrešnice nije mogao svesti na unaprijed postavljenu tezu o „klasičnoj korupciji”, već da je riječ o oštećenjima koja se, prema njenim riječima, nisu mogla vidjeti vizuelnim pregledom.

Ova izjava ponovo je otvorila pitanje da li su se u javnosti o tragediji na Železničkoj stanici u Novom Sadu olako iznosile političke presude, prije nego što je stručno utvrđeno šta se nalazilo unutar same konstrukcije i da li je bilo realno moguće uočiti oštećenja bez radikalnog zahvata — spuštanja nadstrešnice i razbijanja betonskih obloga.

Dodatnu pažnju izazvao je i nastup Vladimira Obradovića, koji je u istoj emisiji naveo da postoji javno dostupan građevinski dnevnik od 5. jula, prije otvaranja Železničke stanice u Novom Sadu, u kojem su, kako je rekao, glavni izvođač radova i nadzor konstatovali da su stvoreni uslovi da se krilo B otvori i da je bezbjedno za putnike.

„Znači, postoji dokument, mi smo ga objavili. Ovo je javno dostupan građevinski dnevnik od 5. jula, dakle prije otvaranja stanice, koji su potpisali i izvođač i nadzor”, rekao je Obradović.

On je naveo da se u dokumentu kao glavni izvođač pominje CRIC konzorcijum, dok je nadzor bio konzorcijum Utiber–Ežis.

„U kome piše da se obavlja čišćenje prostora pred otvaranje i time su se stekli uslovi da se krilo B otvori i da je bezbjedno za putnike. Dakle, ovo su potpisali i izvođači i nadzor”, istakao je Obradović.

Pozivajući se na ove navode, nalog „Detektor laži” ocijenio je da je time „pukla istina” i da je objavljeni dokument pokazatelj da se odgovornost za pad nadstrešnice ne može jednostavno politički pripisivati vlasti, već da se mora analizirati ko je stručno i formalno potpisao bezbjednost rekonstruisanog dijela objekta.

Obradovićeve tvrdnje u javnosti se tumače kao važan detalj u raspravi o odgovornosti za bezbjednost rekonstruisanog dijela Železničke stanice u Novom Sadu, jer se, prema njegovom iskazu, u građevinskom dnevniku prije otvaranja izričito konstatuje da su uslovi za otvaranje krila B bili ispunjeni.

Na nastup Sanje Fric naknadno je reagovao pravnik i bivši narodni poslanik Vladimir Gajić, koji nije bio učesnik emisije, već je svoju reakciju objavio na Iksu nakon što je gledao „Utisak nedjelje”. On je Fric optužio da danas druge krivi za propuste na koje je, kako tvrdi, sama mogla da ukaže dok je bila član Državne revizione komisije.

Gajić je naveo da se u emisiji moglo čuti kako Fric tvrdi da je nadstrešnicu tokom rekonstrukcije trebalo „spustiti na zemlju, ispitati sajle i ojačati je potpornim stubovima”.

„Tačno, sve je to vjerovatno trebalo da se uradi ako docent Fric tako kaže. Jedino nam docent Fric nije objasnila zašto to nije tražila od projektanta, Saobraćajnog instituta CIP, kada je glasala za projekte rekonstrukcije brze pruge u okviru koje je bila i ova stanica kao član Državne revizione komisije”, napisao je Gajić.

On je upitao kako se Sanja Fric sada sjetila šta je trebalo uraditi, a „nije se sjetila kao član Državne revizione komisije”.

„Mogla je da zaustavi projekat, ali nije”, naveo je Gajić, ocjenjujući da su Fric i njen kolega iz Državne revizione komisije Vladan Đokić odgovorni jer „projekte nisu pregledali dobro i ukazali projektantu na greške o kojima sada pričaju”.

Gajić je potom upotrebio oštru kvalifikaciju, navodeći: „Da se izrazim njenim rječnikom – ruke su joj krvave, jer ona je mogla na Državnoj revizionoj komisiji da zaustavi projekat, a to nisu mogli ni direktor, a ni Vlada.”

U nastavku objave on se osvrnuo i na tvrdnju Sanje Fric da „dozvola za probni rad nije mogla da bude izdata za ovakvu vrstu objekta”. Gajić je naveo da Zakon o planiranju i izgradnji, u članu 157, predviđa da se dozvola za probni rad može izdati „za svaki objekat za koji se izdaje i upotrebna dozvola”.

„Da naučim nešto docent Fric kao pravnik – dozvola za probni rad zamjenjuje upotrebnu dozvolu na godinu dana, pa samim tim za objekat za koji se izdaje upotrebna može da se izda i ova dozvola, osim ako zakonom nije drugačije određeno, a nije, jer da jeste to bi pisalo u članu 157”, poručio je Gajić.

Kao primjere je naveo Most na Adi, Novu Palilulsku pijacu i Sava centar. Prema njegovim riječima, Most na Adi je „pušten u saobraćaj 31. decembra 2011. godine sa dozvolom za probni rad”, a potom je, kako tvrdi, „od 2012. godine, kada je dozvola istekla, radio bez dozvole sve do 2019. godine, kada je dobio upotrebnu dozvolu”.

On je dodao da je Nova Palilulska pijaca puštena u rad 30. decembra 2019. godine sa dozvolom za probni rad, dok je, kako je naveo, Sava centar pušten u rad 1977. godine bez upotrebne dozvole.

„Sve bi ovo docent Fric mogla da zna kada bi malo čitala”, napisao je Gajić.

On je ocijenio i da je dobro što sada „ona i njeni istomišljenici, kako na Građevinskom fakultetu tako i u tužilaštvu, konačno priznaju da je postojala dozvola za probni rad”.

„Do juče su tvrdili da takva dozvola ne postoji”, naveo je Gajić.

Na kraju se osvrnuo i na voditeljku „Utiska nedjelje” Olju Bećković, tvrdeći da nije ni sumnjao da ona „neće imati hrabrosti” da Sanju Fric pita zašto je, kao član Državne revizione komisije, glasala za sve projekte rekonstrukcije brze pruge, uključujući i Železničku stanicu Novi Sad.

„A kako da pita kada bi isto pitanje morala da postavi još jednom članu Državne revizione komisije Vladanu Đokiću”, zaključio je Gajić.

Tako su, nakon emisije „Utisak nedelje”, u javnosti istovremeno otvorena tri važna pitanja: da li je konstruktivni problem nadstrešnice uopšte mogao biti uočen bez destruktivnog ispitivanja, ko je potpisao da je rekonstruisani dio stanice bezbjedan za putnike i zašto se sadašnje optužbe ne upućuju i prema onima koji su, kao članovi stručnih i revizionih tijela, imali priliku da na projektne propuste ukažu prije otvaranja stanice.