Patrijarh srpski Porfirije izjavio je u Vranju, na obilježavanju Dana sjećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine, da je strašno NATO bombardovanje, započeto jednostranom odlukom moćnika, pretvorilo našu otadžbinu u strašno stratište, te da je teško riječima iskazati dubinu tragedije koju smo kao narod doživjeli, uputivši ujedno apel za mir u cijelom svijetu.

„Strašno NATO bombardovanje, započeto prije 27 godina na današnji dan, pretvorilo je našu otadžbinu u narednih 78 dana, sve do 10. juna 1999. godine, u užasno stratište, zastrašujuće razvaline, ruševine i zgarišta. Čitava naša zemlja, sa svim gradovima i selima, kao i svi njeni stanovnici, bez izuzetka, jednostranom odlukom moćnika ovoga svijeta našli su se u ratnom plamenu koji je gutao sve pred sobom – ljude, gradove, naselja, kulturna i prirodna dobra, infrastrukturu“, rekao je patrijarh na platou ispred Galerije Narodnog muzeja u Vranju.

Kako je naveo, svaki put u ovakvim prilikama, kada se s pravom očekuje mudra i plemenita poruka, koliko god da se biraju riječi i traga za smislenim sadržajem, ostaje dubok utisak bespomoćnosti da se iskaže puna dubina tragedije koju je narod doživio.

„U nizu tih stradalnih mjesta našlo se i Vranje sa svojom okolinom. I ovdje je sila koja Boga ne moli, pod parolom mira i promocije života, sijala smrt i strah, ostavljajući za sobom patnju i pustoš. Danas smo se ovdje okupili da svoje riječi pretočimo u molitve za sve postradale u ovom gradu i kraju, a prije svega da se pomolimo za dvije ovdašnje djevojčice, Irenu Mitić i Milicu Stojanović. Jedna je u trenutku svoje mučeničke smrti imala 12, a druga 15 godina“, rekao je patrijarh.

On je ukazao da je za svakog hrišćanina, ali i svakog čovjeka dobre volje, pokazatelj poraza čovječanstva činjenica da je na bombi koja je usmrtila Irenu, dok je na njivi pomagala svom ujaku u sjetvi kukuruza, bio urezan natpis rukom izvjesnog Erika N: „Loša vremena, zar to nije divno?“.

„Ovo ubistvo, kao i poruka ispunjena morbidnim cinizmom, slična onoj koja je našem narodu na bombama stizala sa iste strane svijeta u dane praznovanja Vaskrsa 1944. godine, nedvosmisleno otkrivaju mnogo toga o korijenu i prirodi rata vođenog protiv slobodoljubivog našeg srpskog naroda, ali i svakog drugog rata koji se pokreće sa ciljem da se drugi podčini ili uništi. Oni koji su ubili Milicu i Irenu, čije ime znači mir, nisu lišili života samo dvoje djece Božje, već su posegnuli da ukinu spokojan život, da ubiju mir kao najveći dar Božji, preduslov svake egzistencije i harmonije“, poručio je patrijarh.

On je naglasio da je večerašnje molitveno sjećanje na postradale iz 1999. godine istovremeno i molitveni apel protiv grijeha koji se zove rat i krvoproliće, kako nad pojedincem, tako i nad zajednicama, kako nad našim tako i nad svakim narodom na zemlji.

„Nažalost, i ovih dana smo svjedoci da se nemilosrdno, kako piše Otkrovenje, uzima mir sa zemlje. Podnebesne sile zla i mraka siju smrt i potpaljuju ratna žarišta širom svijeta. Ljudski životi, ne dao Bog, kao da nepovratno gube vrijednost svetinje nad svetinjama. Uz to, ljude bez izuzetka okiva strah zbog svakodnevnih prijetnji upotrebe atomskog naoružanja“, istakao je patrijarh.

On je ukazao da današnje sabranje i sjećanje na stradanja ne smije biti povod za oživljavanje starih rana, a pogotovo ne poziv na mržnju i neprijateljstvo.

„Naprotiv, naša je namjera da odavde, iz Ireninog i Miličinog Vranja, uputimo upozorenje – najprije sebi, potom jedni drugima, a onda i cijelom svijetu, da čovječanstvo nikada do sada nije bilo na većem ispitu svoje zrelosti i odgovornosti. Da mir u nama i oko nas nikada nije bio ugroženiji, a nemir i strah prisutniji“, rekao je Porfirije.

On je naglasio da se iz ovog mučeničkog grada, koji poput cijele zemlje i danas svojim ožiljcima svjedoči strahotu rata i posljedice odsustva mira, upućuje apel čitavom svijetu.

„A posebno onima kojima je dato da vladaju i donose sudbonosne odluke, koje se tiču svih i utiču na sve – da se prekine svako neprijateljstvo, da se obustave krvoprolića i ratna razaranja, i da sve talente i snage koje nam je Bog podario uložimo u očuvanje mira u sebi, svjedočenje mira u svom okruženju i širenje mira u cijelom svijetu“, poručio je patrijarh.

Kako je dodao, kao narod Hristov i djeca Svetog Save, najvećeg mirotvorca iz našeg roda, znamo da se mir u svijet ne može useliti isključivo ljudskim silama, iako su i one neophodne, već da je za taj dar potrebna i pomoć Onoga koji je car mira i koji jedini može darovati istinski mir koji prevazilazi svaki razum.

„Iskustvo te vjere u pomoć Božju svjedoči naša sveta Crkva, svakodnevno, na svakoj službi Božjoj, neprestano se moleći za višnji mir, za mir svega svijeta, za vremena mirna. Da mir koji nije od ovoga svijeta ispuni naša srca i bude temeljna vrijednost našeg života, kako bi suživot među nama – u porodicama, sa komšijama, u školama, radnim organizacijama, selima i gradovima – bio zasnovan na plemenitoj i potrebnoj atmosferi mira i harmonije“, istakao je patrijarh.

On je dodao da će se takav životni koncept prirodno prelivati na širu društvenu zajednicu, regionalni nivo i međunarodne odnose.

„Uzdajući se u pomoć Boga ljubavi, Oca i Sina i Svetoga Duha, ostajemo sa čvrstom namjerom da nikada u molitvi ne zaboravimo nevino postradale i da nas niko i ničim, a najmanje silom i bombama, ne može ubijediti da odustanemo od mira kao programa i opredjeljenja naših života. To je amanet Svetog Save – neprolazni zavjet i naša poruka svima: ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i bližnjega svoga kao samoga sebe“, poručio je patrijarh.

„Neka bi Gospod upokojio i dao život vječni svima postradalima u NATO bombardovanju 1999. godine – vječni im spomen“, zaključio je patrijarh Porfirije.

Obilježavanju Dana sjećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine prisustvovali su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i drugi zvaničnici Srbije, kao i Republike Srpske.