Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Čedomir Antić izjavio je za „Blic“ da dešavanja na fakultetu i u Rektoratu nakon tragedije u kojoj je stradala studentkinja ukazuju na ozbiljan izostanak odgovornosti i problematičan odnos rukovodstva prema instituciji i državi.

Iznenađen sam ovim što se dešavalo prethodnih dana na Filozofskom fakultetu i u zgradi Rektorata. Ako insistiramo na pravnoj državi i na tome da se ustanove osamostale to ne znači da te institucije treba da se odmetnu od države. Vi morate da sarađujete sa državom. Uvijek sam kritikovao Gorana Vesića, ali on je mnogo racionalnije prihvatio podizanje optužnice iako ga je dio medija već proglasio kao dio mafije, ističe za „Blic“ Čedomir Antić, profesor Filozofskog fakulteta.

Antić kaže da je bio ljut prije tragedije na tom fakultetu kada je 26. marta uveče poginula studentkinja, a sada je, kako navodi, tužan jer su se upozorenja koja su postojala prethodno obistinila. On naglašava da je više desetina ljudi ukazivalo na opasnosti, ali da umjesto prihvatanja odgovornosti i omogućavanja istrage, rukovodstvo nije pokazalo ni osnovni nivo odgovornosti koji funkcije koje obavljaju nose.

Prema njegovom mišljenju, suština javne funkcije nije u formalnom statusu i privilegijama, već u spremnosti da se preuzme odgovornost za posledice, što, kako tvrdi, u ovom slučaju nije učinjeno. Posebno kritikuje ponašanje rektora Vladana Đokića, ocjenjujući da je nedolično reagovao nakon tragedije.

Antić ukazuje da su u slučaju pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu odgovorni pokazali veći stepen razumevanja, podnosili ostavke i dostavili dokumenta, dok u ovom slučaju, kako kaže, izostaje sličan pristup, iako je tragedija neposrednije povezana sa upravom fakulteta.

On navodi i da su dvije od tri komisije o slučaju u Novom Sadu utvrdile da je riječ o nesrećnom događaju, dok su pojedini akteri, kako kaže, već politički interpretirali tragediju. Istovremeno, smatra da se sadašnje rukovodstvo fakulteta žali na političku zloupotrebu, umjesto da preuzme odgovornost koju funkcija podrazumeva.

Antić dodaje da na Filozofskom fakultetu, kako tvrdi, i dalje postoje grupe koje bez jasnog pravnog statusa koriste resurse institucije, uključujući učionice, bez adekvatne kontrole. On upozorava da se time narušava osnovni princip funkcionisanja državne ustanove, koja se finansira iz javnih sredstava i mora da poštuje zakonske okvire.

Posebno se osvrnuo na bezbednosne aspekte zgrade, navodeći da su prozori na petom spratu, sa kojih je studentkinja pala, i ranije predstavljali rizik, te postavlja pitanje ko ima pristup ključevima i zašto javnost nije dobila jasne odgovore od uprave fakulteta.

Govoreći o sukobima ispred Rektorata, Antić ističe da ne vidi razlog zašto dokumenta nisu dostavljena policiji, naglašavajući da je riječ o državnim dokumentima i da je saradnja sa nadležnim organima obaveza svih institucija.

On smatra da rektor, kao predstavnik čitavog univerziteta, ne bi trebalo da nastupa politički, te dodaje da je problematično što ne učestvuje u redovnom funkcionisanju institucije, uključujući i fizičko prisustvo u zgradi Rektorata.

Na kraju, Antić ocenjuje da je, pored postojećih političkih podela, Univerzitet postao dodatni izvor društvenih tenzija i ukazuje na potrebu da osnivač, zajedno sa profesorima, pokrene ozbiljnu reformu sistema, jer se, kako tvrdi, različita mišljenja unutar fakulteta trenutno ne tretiraju ravnopravno.