Brazil će u nedjelju, 4. oktobra, izaći na izbore čiji značaj daleko prevazilazi pitanje ko će naredne četiri godine sjedjeti u predsjedničkoj palati Planalto. U zemlji sa gotovo 159 miliona birača odlučivaće se ne samo o predsjedniku, Kongresu i guvernerima, već i o budućem spoljnopolitičkom kursu najveće države Latinske Amerike – njenom odnosu prema Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, BRIKS-u i širem globalnom Jugu.

Glavna predsjednička trka svela se na aktuelnog šefa države Luiza Inasija Lulu da Silvu i senatora Flavija Bolsonara, najstarijeg sina bivšeg predsjednika Žaira Bolsonara.

Najnovija istraživanja pokazuju izuzetno tijesnu borbu. Prema istraživanju „Datafolje“ objavljenom krajem septembra, Lula je u prvom krugu imao 40 odsto podrške, a Flavio Bolsonaro 36 odsto. U mogućem drugom krugu odnos je bio 47 prema 45 odsto, što je u okvirima statističke greške. I druga istraživanja u završnici kampanje pokazuju da je razlika između dvojice kandidata mala i da se ishod ne može pouzdano izvesti iz trenutnih mjerenja javnog mnjenja.

Ukoliko niko 4. oktobra ne osvoji više od polovine važećih glasova, drugi krug biće održan 25. oktobra.

Više od izbora predsjednika

Brazilci će istog dana birati i guvernere, senatore, poslanike Predstavničkog doma i članove regionalnih parlamenata. Prema podacima Vrhovnog izbornog suda Brazila, na biračkim spiskovima nalazi se 158.765.543 građana.

Zbog toga rezultat izbora može značajno izmijeniti ne samo odnos političkih snaga u predsjedničkoj palati već i strukturu Kongresa, što će biti od posebnog značaja za sposobnost budućeg predsjednika da sprovodi ekonomske, institucionalne i bezbjednosne reforme.

Ipak, pažnja svijeta usmjerena je prije svega na duel Lule i Flavija Bolsonara – političara koji predstavljaju dvije prilično različite vizije mjesta Brazila u međunarodnom poretku.

Lula sedmi put u predsjedničkoj kampanji

Za osamdesetogodišnjeg Lulu ovo je još jedna u dugom nizu predsjedničkih bitaka koje su obilježile savremenu političku istoriju Brazila.

Njegova karijera počela je u sindikalnom pokretu sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kao radnički lider učestvovao je u štrajkovima protiv tadašnjeg vojnog režima, da bi poslije tri neuspješna predsjednička pokušaja 2002. godine konačno pobijedio i postao prvi brazilski predsjednik potekao neposredno iz radničke klase.

Tokom dva uzastopna mandata, od 2003. do 2010, njegove vlade značajno su proširile socijalne programe, programe borbe protiv gladi i pristup visokom obrazovanju. Istovremeno, period vlasti Radničke partije pratile su velike korupcijske afere.

Lula je 2018. godine završio u zatvoru na osnovu presude za korupciju, gdje je proveo 580 dana, ali su njegove presude naknadno poništene, što mu je omogućilo povratak u izbornu trku.

Na izborima 2022. godine tijesno je pobijedio tadašnjeg predsjednika Žaira Bolsonara i vratio se u Planalto.

Nekoliko dana poslije njegove inauguracije, 8. januara 2023, pristalice bivšeg predsjednika upale su u zgrade Kongresa, Vrhovnog suda i predsjedničke palate u Braziliji. Ti događaji postali su jedna od glavnih linija političkih i sudskih sukoba koji su obilježili naredne godine.

Lula: socijalna država i strateška autonomija

U aktuelnoj kampanji Lula ponovo naglašava socijalnu politiku, obrazovanje i zdravstvo, ali i teme koje su postale centralne za globalnu ekonomiju – vještačku inteligenciju, energetiku i eksploataciju kritičnih i rijetkih minerala.

Njegov politički program obuhvata i ideju prelaska na petodnevnu radnu nedjelju od 40 časova bez smanjenja zarada.

Kada je riječ o energetici i životnoj sredini, Lulina politika pokušava da pomiri dva često suprotstavljena interesa: zaštitu Amazonije i dalji razvoj ogromnog brazilskog energetskog sektora.

Njegova vlada podržava jačanje državnog „Petrobrasa“ i razvoj obnovljivih izvora energije, ali istovremeno ne odustaje od projekata eksploatacije nafte.

Lula, međutim, u izbore ulazi i sa značajnim političkim teretom. Javne finansije, državna potrošnja, rast duga, visoki troškovi života i pitanje kriminala nalaze se među temama na kojima opozicija pokušava da mobiliše nezadovoljne birače. Rojters navodi da su upravo troškovi života, dug i kriminal među najznačajnijim izazovima sa kojima se predsjednik susreće u završnici kampanje.

Sin pokušava da naslijedi političku bazu oca

Na drugoj strani nalazi se 45-godišnji Flavio Bolsonaro.

Prije ulaska u Senat 2018. godine četiri puta je biran u zakonodavno tijelo savezne države Rio de Žaneiro. Sada pokušava da političku bazu koju je godinama gradio njegov otac pretvori u većinu dovoljnu za osvajanje predsjedničke funkcije.

Žair Bolsonaro ostaje centralna figura tog političkog pokreta iako više nije predsjednički kandidat. Njegov sin se u kampanji oslanja na konzervativno biračko tijelo koje je godinama stajalo uz bivšeg predsjednika, ali istovremeno nastoji da izgradi sopstveni politički identitet.

Rojters ocjenjuje da je njegova kandidatura postala test trajnosti šireg političkog pokreta koji je izgradio Žair Bolsonaro.

Flavio je najavljivao i mjere kojima bi pokušao da ublaži ili preokrene pravne posljedice postupaka vođenih protiv pripadnika njegove porodice i učesnika događaja poslije izbora 2022. godine.

Bezbjednost kao centralna tema

Jedna od najvažnijih tema Bolsonarove kampanje jeste kriminal.

Njegov program predviđa oštriju kaznenu politiku, proširenje sistema zatvora maksimalne bezbjednosti i snažniju upotrebu tehnologije u borbi protiv organizovanih kriminalnih struktura.

Zalaže se i da najopasnije kriminalne organizacije budu tretirane kao „narkoterorističke“, kao i za izgradnju novih zatvora po modelu sistema koji je posljednjih godina uspostavljen u El Salvadoru.

Za razliku od relativno detaljno razrađene bezbjednosne platforme, ekonomski dio njegove kampanje počiva na klasičnim zahtjevima brazilske desnice: manja državna potrošnja, niži porezi, deregulacija, privatizacija i lakše izdavanje dozvola za investicione projekte.

Vašington više nije samo posmatrač

Posebnu dimenziju izborima daje odnos Brazila i Sjedinjenih Država.

Tenzije između Luline vlade i administracije Donalda Trampa dostigle su nivo koji daleko prevazilazi uobičajene diplomatske razmirice.

Tramp je 30. jula 2025. potpisao izvršnu naredbu kojom je na dio brazilske robe uvedena dodatna carina od 40 odsto, čime je ukupno opterećenje za određene kategorije dostiglo 50 odsto. Bijela kuća je tu mjeru obrazložila, između ostalog, postupanjem brazilskih institucija prema Žairu Bolsonaru i njegovim pristalicama, koje je američka administracija okarakterisala kao politički motivisano.

Uslijedile su i druge mjere Vašingtona, uključujući pritiske i ograničenja usmjerena ka pojedinim predstavnicima brazilskih institucija.

Zbog toga se Amerika tokom kampanje pretvorila u jednu od značajnih unutrašnjopolitičkih tema u Brazilu.

Lulina kampanja tvrdi da Vašington nastoji da utiče na političke prilike u zemlji, dok je američka strana takve navode odbacivala. U septembru su i pojedini demokratski članovi američkog Kongresa kritikovali pristup Trampove administracije prema Brazilu.

Dodatnu pažnju izazvali su navodi brazilskih bezbjednosnih struktura o stranom miješanju u izborni proces. Rojters je krajem septembra objavio da su brazilski obavještajni zvaničnici predstavnicima Francuske i Njemačke iznijeli svoje procjene o stranom uticaju, uključujući postupke SAD. Riječ je o tvrdnjama brazilske strane, a ne o nezavisno utvrđenom zaključku.

Dvije vizije mjesta Brazila u svijetu

Upravo spoljna politika predstavlja jednu od najvećih razlika između Lule i Flavija Bolsonara.

Lula godinama gradi koncept „strateške autonomije“. Njegova ideja je da Brazil sarađuje sa SAD, Kinom, Evropom, Rusijom i ostalim centrima moći, ali da se trajno ne svrstava ni u jedan geopolitički blok.

U takvom konceptu BRIKS ima posebno mjesto.

Za Braziliju to nije samo ekonomska organizacija već i instrument kojim velike države globalnog Juga pokušavaju da povećaju svoj uticaj u svjetskim institucijama.

Tokom brazilskog predsjedavanja BRIKS-u 2025. jedna od centralnih tema bila je jačanje saradnje zemalja globalnog Juga i reforma međunarodnog sistema.

Flavio Bolsonaro nastupa sa drugačijih pozicija.

On je kritički govorio o BRIKS-u i otvarao pitanje budućeg brazilskog odnosa prema toj organizaciji. Istovremeno se zalaže za bliže političke i ekonomske odnose sa Vašingtonom i za smanjenje zavisnosti Brazila od Kine.

Zato će rezultat izbora imati direktne posljedice i po spoljnopolitičke prioritete zemlje.

Kina – ekonomska realnost koju je teško zaobići

Međutim, čak i eventualna promjena vlasti ne bi nužno značila naglo preusmjeravanje brazilske ekonomije.

Kina je suviše važan kupac brazilske soje, nafte, gvozdene rude i brojnih drugih proizvoda da bi veze mogle biti jednostavno prekinute ili značajnije smanjene bez velikih ekonomskih posljedica.

Zbog toga bi i vlada koja bi politički bila bliža Vašingtonu morala da vodi računa o interesima brazilskog agrobiznisa, rudarskih kompanija i energetskog sektora.

Istovremeno, Sjedinjene Države imaju snažan interes da povećaju svoj uticaj u zemlji koja posjeduje značajne rezerve kritičnih minerala i predstavlja ključnu silu Južne Amerike.

U vrijeme sve oštrije američko-kineske konkurencije, ta činjenica Brazilu daje dodatnu geopolitičku težinu.

Brazil između Vašingtona i globalnog Juga

Zbog svega toga, izbor između Lule i Flavija Bolsonara ne svodi se samo na klasičnu podjelu između ljevice i desnice.

U domaćoj politici razlike su vidljive u odnosu prema ulozi države u ekonomiji, socijalnim programima, bezbjednosti i kaznenoj politici.

Na međunarodnom planu pitanje je složenije.

Pod Lulom, Brazil nastoji da očuva što veći manevarski prostor između velikih sila, sa BRIKS-om, G20 i odnosima sa Kinom kao važnim instrumentima te politike.

Flavio Bolsonaro najavljuje jače oslanjanje na Sjedinjene Države i preispitivanje nekih od stubova sadašnje spoljne politike.

Ipak, ekonomska povezanost sa Kinom i položaj Brazila kao samostalne regionalne sile znače da bi i u slučaju promjene vlasti potpuni geopolitički zaokret bio znatno složeniji nego što izborna retorika ponekad sugeriše.

Ankete ne daju odgovor

Tri dana uoči glasanja jedino što se može pouzdano zaključiti jeste da je izborna trka veoma tijesna.

„Datafolja“ je krajem septembra Luli davala 40, a Flaviju Bolsonaru 36 odsto u prvom krugu. U drugom krugu rezultat je bio 47 prema 45 odsto. Istovremeno, obojica su imala po 45 odsto birača koji su govorili da za njih nikada ne bi glasali.

Istraživanje „Riltajm big date“, objavljeno 1. oktobra, takođe pokazuje statistički izjednačenu trku i u prvom i u mogućem drugom krugu.

To povećava značaj glasača kandidata koji neće ući u završni duel, kao i same izlaznosti.

Brazil, dakle, 4. oktobra ne odlučuje samo ko će biti predsjednik.

Na glasanju je i pitanje kako će jedna od najvećih ekonomija svijeta pozicionirati sebe u vremenu sve oštrije konkurencije Vašingtona i Pekinga, da li će nastaviti da BRIKS i globalni Jug vidi kao važne stubove svoje međunarodne politike ili će težište postepeno pomjeriti prema Sjedinjenim Državama.

Prvi odgovor stići će u nedjelju. Konačni, ako nijedan kandidat ne osvoji apsolutnu većinu važećih glasova, 25. oktobra.