BEOGRAD – Istoričar i profesor Čedomir Antić izjavio je da Srbija poslije izborne pobjede Studentske liste ulazi u politički period u kojem će najvažnije pitanje biti da li će nova većina poštovati institucije i zakone ili će pokušati da izborni rezultat pretvori u revolucionarni obračun sa prethodnom vlašću i političkim neistomišljenicima. On je upozorio da Srbija nema ni ekonomskih, ni demografskih, ni političkih mogućnosti da podnese još jednu revoluciju i da bi posljedice takvog pristupa bile daleko teže od eventualne koristi.

Gostujući u emisiji „Dan na dan” na Prvoj televiziji, koju vodi Katarina Korša, Antić je ocijenio da je, uprkos brojnim spornim okolnostima političke krize i izborne kampanje, najvažnije to što je promjena vlasti ostvarena na izborima, a ne nasilnim putem.

„U ovom trenutku mi smo poslije dvije godine krize dobili na izborima novu vladu. To je najbolje što je moglo da nam se desi sa ovim ishodom. Alternativa je bila da sa blokadom univerziteta počne blokada cijele zemlje, pa da se promijeni vlast bez izbora, a alternativa je bila da sa onim nasilnim blokadama dođe do građanskih sukoba i da se promijeni vlast bez izbora, uz pomoć vjerovatno sa Zapada”, rekao je Antić.

On je ukazao da su izbori donijeli presedan u istoriji srpskog višestranačja, jer je politička organizacija koja ranije nije učestvovala u izbornim ciklusima osvojila apsolutnu većinu, i to u konkurenciji sa dotadašnjom vlašću.

„Prvi put u istoriji našeg višestranačja, ja ću reći ne od devedesete nego od mnogo ranije, jedna nova snaga je dobila apsolutnu većinu na izborima. A pritom je postojala neka vlast koja je prije toga išla na izbore”, naveo je istoričar.

Čedomir Antić

Nema revolucije poslije priznatih izbora

Antić smatra da je jedna od najvećih opasnosti u pokušaju da se izborna pobjeda predstavi kao revolucionarni preokret koji novim političkim akterima daje pravo da postupaju izvan postojećeg institucionalnog i pravnog poretka.

Podsjetio je da je Srbija tokom proteklih osam decenija prošla kroz više političkih lomova, od komunističkog preuzimanja vlasti 1944. godine, preko perioda Slobodana Miloševića, do promjena 5. oktobra 2000. godine, i ocijenio da takva iskustva ne smiju postati obrazac za svaku narednu smjenu vlasti.

„Da li je moguće da ne shvataju da mi ne možemo svaki put kad promijenimo vlast, pa bilo to poslije 14 godina, da imamo revoluciju? Posebno ako smo išli na izbore. Izbori, posebno izbori koji su priznati, koji su nesumnjivi, gdje je proces završen mnogo prije nego što se završio, recimo, 2022. sa onim ponovljenim izborima i tako dalje. Ne možete da kažete sad pravimo revoluciju”, naglasio je Antić.

Na pitanje voditeljke Katarine Korše kako prepoznati trenutak u kojem revolucija prestaje da bude borba za pravdu i slobodu i postaje borba za politički plijen, Antić je odgovorio da revolucionarni procesi po svojoj prirodi podrazumijevaju razaranje postojećeg poretka.

„Revolucija nikada nije borba samo za pravdu i slobodu. Revolucija je razaranje svega postojećeg i stvaranje novoga svijeta na pepelu. I mi, s obzirom na naše iskustvo, naš međunarodni položaj i sve datosti koje imamo, s obzirom na broj mladih koji je jako mali u našoj državi i sve manje će ih biti, ne možemo sebi da priuštimo revoluciju jer nam ona ne bi donijela ništa dobro”, upozorio je profesor.

Prema njegovim riječima, istorijsko iskustvo Francuske revolucije ne može se mehanički primjenjivati na savremenu Srbiju, jer bi u današnjim okolnostima šteta od takvog procesa bila mnogo veća od moguće koristi.

On je postavio pitanje zbog čega predstavnici nove većine insistiraju na hitnim kadrovskim i institucionalnim promjenama ukoliko raspolažu parlamentarnom snagom koja im omogućava da neophodna rješenja sprovedu zakonskim putem.

„Šta fali, pričekajte par mjeseci pa promijenite zakon. Imate većinu maltene da mijenjate Ustav, malo vam fali. Zašto mora sad to da se uradi?”, upitao je Antić.

Plenumi ne mogu biti iznad Narodne skupštine

Posebnu pažnju posvetio je ulozi studentskih plenuma u političkom sistemu, ocjenjujući da je nedopustivo da neformalna tijela preuzmu ulogu institucija koje su predviđene Ustavom i zakonima.

Antić je doveo u pitanje sam način političkog organizovanja Studentske liste, ukazujući na protivrječnost između njenog naziva, sastava izborne liste i uticaja koji se pripisuje studentskim plenumima.

„Ta nova snaga nosi ime studentska, a nema studenata u njoj. Pritom se oslanja na plenume koji su protivzakoniti kod nas, oslanja se na univerzitet gdje je bavljenje politikom protivzakonito”, ocijenio je Antić.

On je podsjetio da su tokom devedesetih godina studenti i univerzitetski profesori protestovali zbog kršenja zakona, ali da, prema njegovom tumačenju, univerzitet tada nije bio pretvoren u prostor za vođenje izbornih kampanja.

„Niko nije vodio kampanju na univerzitetu. Nikom nije palo na pamet da na dekanskom prozoru istakne natpis 'Pobjeda' u uslovima u kojima je pobijedila lista koja je izvan univerziteta”, rekao je profesor.

Govoreći o izbornoj podršci Studentskoj listi, iznio je ocjenu da presudnu ulogu nisu imali birači koji su prešli iz tabora Srpske napredne stranke, već građani koji ranije nisu izlazili na izbore.

Prema njegovoj procjeni, riječ je o između 500.000 i 700.000 ljudi koji nikada nisu glasali ili dugo nisu učestvovali u izborima, a koje su na političko angažovanje podstakle poruke i kampanje na društvenim mrežama.

Antić je osporio i tvrdnje da je studentski pokret tokom blokada uživao neposrednu podršku ogromne većine studenata, navodeći primjer Filozofskog fakulteta.

„Ako zvaničan funkcioner koji je uz blokade kaže da je na Filozofskom fakultetu bilo 600 studenata u vrhuncu blokade, a mi imamo 6.000 studenata, onda znate koji je to procenat”, rekao je on.

Upozorio je da mehanizam odlučivanja putem plenuma otvara prostor za političke pritiske i netransparentno upravljanje.

Govoreći o budućoj ulozi Jove Bakića kao poslanika Studentske liste, Antić je postavio pitanje kome će izabrani predstavnici zapravo biti odgovorni.

„Izvinjavam se, on će biti predstavnik naroda ili plenuma? Pošto on kaže da će plenum biti javni”, upitao je Antić.

Na konstataciju voditeljke da se najavljuje mogućnost da studenti preko elektronske pošte upućuju pitanja i zahtjeve poslanicima, Antić je podsjetio na ustavni položaj narodnih predstavnika.

„Vi ste suvereni predstavnik cjelokupnog srpskog naroda, odnosno suvereni predstavnik građana Republike”, poručio je on.

Prema njegovoj ocjeni, posebno je problematično što među predstavnicima Studentske liste postoje različita tumačenja buduće uloge plenuma. Dok jedni govore o njihovom nastavku političkog djelovanja, drugi, poput profesora Dejana Šoškića, tvrde da plenumi neće odlučivati o radu institucija.

Ko zaista rukovodi plenumima

Antić je ocijenio da plenumski model ima istorijske sličnosti sa organizacijom komunističkih partija, u kojima formalno kolektivno odlučivanje nije nužno podrazumijevalo stvarnu raspodjelu političke moći.

„Pa vidjeli smo plenum, to su komunisti. Dakle, partija sa takozvanim demokratskim centralizmom koja vlada preko takvih ustanova gdje ljudi pričaju prazne priče, a svim rukovode dva ili tri čovjeka. E sad problem je ko su ta dva ili tri čovjeka u ovom slučaju”, rekao je istoričar.

On je doveo u pitanje i finansijsku pozadinu digitalne kampanje Studentske liste, postavljajući pitanje ko je raspolagao sredstvima neophodnim za njeno sprovođenje.

„Pa jesu imala ta dva ili tri čovjeka, ako su građani Srbije, jesu imali milion, milion i po evra za digitalnu kampanju dnevno? Pa ne vjerujem. Tako da tu ima više faktora, više uticaja”, naveo je Antić, ne iznoseći dokaze o konkretnim troškovima kampanje.

Istakao je da mladi imaju puno pravo na političku pobunu i zalaganje za društvene promjene, ali da se postavlja pitanje stvarnog karaktera pokreta ukoliko političke odluke donose drugi.

„Mladi ljudi imaju pravo na pobunu, mladi ljudi imaju pravo na borbu za novo, ali ako se to svede na to da neki stariji ljudi to sve sprovode, a oni se samo raduju, mislim da je to propust i promašaj”, ocijenio je profesor.

Dešavanja u RTS-u nazvao samovlašćem

Govoreći o dešavanjima u Radio-televiziji Srbije i postupcima vršioca dužnosti urednika Borivoja Uskokovića, Antić je ocijenio da su zahtjevi za dostavljanje radnih dosijea zaposlenih primjer samovoljnog postupanja koje ne bi smjelo da postoji u javnom servisu.

Povod za razgovor bile su izjave Uskokovića o zahtjevima za dostavljanje dokumentacije o zaposlenima RTS-a, kao i njegovo naknadno objašnjenje da će se postupati u skladu sa propisima o zaštiti podataka o ličnosti.

Antić je ukazao na protivrječnost između javnog pozivanja na slobodu i zahtjeva da se dokumentacija o radnom statusu novinara i drugih zaposlenih dostavlja izvan predviđenih procedura.

„Ja sam iznenađen da neko govori o slobodi, a onda traži dosijee svojih kolega da nekom pošalje. I kakvi su to dosijei? Znate, nisu to dosijei u službi, ne znam, BIA-i, nego to su dosijei radni”, naveo je Antić.

Objasnio je da radni dosijei sadrže podatke o zaposlenju, profesionalnom angažovanju, eventualnim disciplinskim mjerama i nagradama, ali da takva dokumentacija ne može biti predmet proizvoljnog uvida.

Na pitanje zašto su traženi podaci za oko 50 zaposlenih, a ne za sve radnike javnog servisa, Antić je odgovorio:

„To je sve loše, jer to je samovlašće, u stvari, ovo što se dešava sada, ali to dozvoljavaju sadašnje ustanove.”

On je podsjetio da je na RTS-u najčešće gostovao za vrijeme predsjedničkog mandata Borisa Tadića, dok je u kasnijem periodu znatno rjeđe pozivan, uglavnom u emisije u kojima su učestvovali i sagovornici suprotnih političkih stavova.

Ocijenio je da je javni servis možda bio spor i previše oslonjen na državni pristup informisanju, ali da takve mane ne mogu biti opravdanje za proizvoljno upravljanje ustanovom.

Prema njegovim riječima, dešavanja u RTS-u ukazuju na širi problem prenošenja zapadnih institucionalnih modela u Srbiju, bez dovoljnog uvažavanja domaćih političkih i društvenih okolnosti.

Pravosuđe ne smije da postane sredstvo političkog obračuna

Antić je posebno kritikovao ponašanje pojedinih predstavnika nezavisnih institucija nakon izborne promjene, navodeći da se sada otvara pitanje zbog čega su određeni postupci, koji su ranije bili usporeni ili zaustavljeni, aktivirani tek poslije poraza dotadašnje vlasti.

„Za mene je interesantnije ponašanje onih koje možda vi zovete preletači, a ja ih zovem ustanove koje su nezavisne, koje su stvorili stranci, koje očigledno, bez obzira na to što su nezavisne, imale su neke procese koje su kočili”, rekao je profesor.

Ukazao je da se nezavisnost institucija ne može svesti na formalni status, ukoliko njihovi predstavnici mijenjaju postupanje u zavisnosti od odnosa političkih snaga.

„Kako je pala vlast, odjednom oni kao djeluju. Vidjećemo od tih par stotina ljudi koliko će da procesuiraju do kraja”, naveo je Antić.

On je iznio i kritike na račun pojedinih sudija koje su se javno politički angažovale, ističući da sudijska funkcija podrazumijeva posebnu odgovornost i uzdržanost od stranačkog djelovanja.

Antić je istovremeno upozorio da bi pokušaj masovnih kadrovskih promjena u pravosuđu mogao da proizvede ozbiljne posljedice po funkcionisanje države.

„Mi nemamo petoro sudija za jedno mjesto. Mi vrlo teško možemo da zamijenimo sudije. Mi smo imali već krah sa onom reformom iz 2009, 2010. godine koja je donijela mnogo štete. Sada tome treba pristupiti jako pažljivo”, naglasio je on.

Prema njegovoj ocjeni, najveća opasnost leži u pokušaju da se pravna država uspostavi metodama koje same narušavaju pravni poredak.

„Ako misle da mogu nepravnim sredstvima da uspostave pravnu državu, ja mislim da je to možda tako moglo prije mnogo vjekova, sada teško”, poručio je Antić.

Sukob totalitarizma i autoritarnosti

Analizirajući političku krizu koja je prethodila izborima, Antić je ocijenio da se u Srbiji nije dogodio jednostavan sukob demokratskih i nedemokratskih političkih snaga, već sudar različitih oblika političkog organizovanja i upravljanja.

„Moja teza je da se tu totalitarizam susreo sa autoritarnošću”, rekao je profesor.

Objasnio je da je demokratskim političkim organizacijama teško da pobijede populističku vlast, a još teže vlast koju smatraju autoritarnom, ali da to ne opravdava odustajanje od demokratskih procedura.

Prema njegovim riječima, stranke koje su se godinama predstavljale kao demokratska opozicija same su doprinijele sopstvenoj političkoj slabosti, jer nisu uspjele da izgrade stabilnu i jedinstvenu političku alternativu.

Podsjetio je da od 2014. do 2022. godine nije bilo ozbiljnijih pokušaja trajnijeg opozicionog objedinjavanja, dok su raniji politički savezi, uključujući Demokratsku opoziciju Srbije, nastajali okupljanjem različitih stranaka oko zajedničkog cilja.

Govoreći o sastavu Studentske liste, Antić je naveo da je među njenim kandidatima veliki broj univerzitetskih profesora, ali i bivših članova demokratskih stranaka, koji ranije nisu uspjeli da održe sopstvene političke organizacije.

On je procijenio da je na listi bilo oko 150 univerzitetskih profesora i između 70 i 80 nekadašnjih pripadnika demokratskih stranaka, naglašavajući da su to približni brojevi.

Takođe je ukazao da su kandidati u značajnoj mjeri dolazili iz nekoliko većih gradova, što, prema njegovoj ocjeni, otvara pitanje političke i društvene zastupljenosti različitih djelova Srbije.

Komentarišući političke stavove Jove Bakića, Antić je podsjetio na njegovo ranije izjašnjavanje o istorijskim političkim uzorima.

„On je svojevremeno rekao da je njegov uzor stranka, odnosno partija Josipa Broza Tita. Ja nemam šta da kažem poslije toga”, naveo je istoričar.

Uticaj društvenih mreža i stranih centara moći

Značajan dio razgovora bio je posvećen ulozi savremenih tehnologija u izbornim procesima i mogućnosti da se putem društvenih mreža utiče na političke odluke velikog broja građana.

Antić je ocijenio da Srbija ulazi u period političkih promjena koji se po tehnološkim uslovima bitno razlikuje od svih prethodnih smjena vlasti.

Naveo je da je, prema podacima koje je iznio, 2010. godine pametne telefone koristilo oko 46 odsto stanovništva, dok se danas taj procenat približava 96 ili 97 odsto, što je iz temelja promijenilo način političke komunikacije.

„Ne igra se na to da preumite cio narod, igra se na pobjedu”, rekao je profesor, objašnjavajući da savremene digitalne kampanje ne moraju da promijene stavove cjelokupnog stanovništva kako bi presudno uticale na izborni rezultat.

On je ukazao da su tehnološke promjene stvorile nove mogućnosti za politički uticaj velikih korporacija, ali i država i njihovih obavještajnih struktura.

Kao primjer naveo je odluku o ukidanju naloga Donalda Trampa na Tviteru, uz ocjenu da sposobnost privatne kompanije da ograniči komunikaciju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država pokazuje koliko se promijenio odnos političke i tehnološke moći.

Podsjetio je i na razmišljanja nekadašnjeg američkog državnog sekretara Henrija Kisindžera, koji je razvoj savremenih tehnologija poredio sa civilizacijskim potresom kakav je u 16. vijeku izazvao dolazak španskih osvajača u carstvo Inka.

Antić je ocijenio da se Srbija nalazi pod snažnim uticajem zapadnih država, posebno onih koje imaju presudnu ulogu u NATO-u i evropskim političkim strukturama.

„Mi doživljavamo u ovom dijelu Evrope, koji je pod uticajem NATO-a i Njemačke i Britanije, jer mi to jesmo. Oni nas nisu integrisali samo zato što nisu htjeli”, ocijenio je on.

Kao primjere političkog oblikovanja vlasti u regionu naveo je Sjevernu Makedoniju za vrijeme Zorana Zaeva i Crnu Goru nakon uspona Pokreta Evropa sad.

Prema njegovom tumačenju, zapadni centri moći nastoje da u državama regiona uspostave političke strukture koje će sprovoditi određene spoljnopolitičke i ekonomske smjernice.

Antić je posebno kritikovao ekonomski model zasnovan na povećanju zarada bez odgovarajućeg privrednog rasta i na zaduživanju, ukazujući na slabosti međunarodnog finansijskog sistema poslije krize 2008. godine i pandemije.

Govoreći o optužbama za strano miješanje u izborne procese, podsjetio je na američke tvrdnje o ruskom uticaju na izbor Donalda Trampa, kao i na optužbe koje su se odnosile na izborne procese u Rumuniji.

On smatra da je strani politički uticaj postao trajna karakteristika savremenih demokratskih sistema i da Srbija mora da nauči da funkcioniše u takvim uslovima.

„Mislim da primjeri od Poljske do Grčke pokazuju da imamo prisutan toksičan strani uticaj i s njim moramo da živimo. Mi ne možemo da plačemo zbog toga niti da se ljutimo, nego da pokušamo da živimo sa tim”, rekao je Antić.

Nova većina mora da pokaže šta je zaista obećala

Govoreći o programu Studentske liste, Antić je ocijenio da su njeni predstavnici tokom kampanje uspjeli da izbjegnu jasno preuzimanje odgovornosti za konkretna politička obećanja.

Pozivajući se na ocjenu publiciste Zorana Ćirjakovića, naveo je da je riječ o neobičnoj političkoj situaciji u kojoj pobjednik ne može lako biti optužen da je iznevjerio predizborna obećanja, jer ona nisu bila dovoljno određena.

„Ovo je jedinstven slučaj, ja ću citirati Zorana Ćirjakovića, da pobijedi jedna grupa koja ne može da izda svoja obećanja zato što ih nije ni imala”, rekao je istoričar.

On je podsjetio da je program Studentske liste predstavljen naknadno i da će tek ekspoze budućeg mandatara pokazati kakvu politiku nova većina zaista namjerava da sprovodi.

„Mi ćemo vidjeti kad nova vlada bude izabrana, kad mandatar bude iznio svoj ekspoze pa potom bio izabran, mi ćemo vidjeti u tom ekspozeu šta je zaista obećano, a vidjećemo i šta će biti u narednom periodu”, naveo je Antić.

On je naglasio da pobjeda na izborima nije isto što i preuzimanje izvršne vlasti, jer je neophodno da se najprije konstituiše parlament i u propisanoj proceduri izabere vlada.

„Ne može neko da dođe na vlast prije nego što bude izabran u skupštini. To je isto jedan problem. Ne možete da imate vlast, a da nemate odgovornost”, upozorio je profesor.

Prema njegovim riječima, novoj vladi treba omogućiti da u početnom periodu uspostavi sistem upravljanja, bez neprekidnih zahtjeva i političkih pritisaka.

Podsjetio je na uobičajenu političku praksu da novoizabrane vlade dobiju prvih 100 dana za konsolidaciju, uz ocjenu da taj period može biti i duži, ali da se nakon toga mora zahtijevati puna odgovornost za rezultate.

„Hajde možda ne 100 dana, možda 200, možda godinu. Ali onda poslije toga morate da preuzmete odgovornost, ne možete uvijek da budete opozicija”, istakao je Antić.

Demokratija se dokazuje odnosom prema protivnicima

Na završno pitanje Katarine Korše da li je jedan od najvećih problema Srbije nesposobnost da razlikuje državu od vlasti, patriotizam od poslušnosti i slobodu od prava na ućutkivanje neistomišljenika, Antić je odgovorio da je demokratsko sazrijevanje dugotrajan proces.

Podsjetio je da je Srbija u 19. vijeku, uprkos siromaštvu i niskom stepenu obrazovanja, imala određene društvene pretpostavke koje su pogodovale razvoju demokratskih institucija, dok su tokom 20. vijeka jačali politički mehanizmi koji su otvarali prostor za totalitarizam i populizam.

„Demokratija mora da sazri. Mi smo nju prihvatili kao što je cio svijet prihvatio”, rekao je profesor.

Posebno je naglasio da se demokratska opredijeljenost političkih pobjednika ne mjeri njihovim obećanjima o slobodi i pravdi, već postupanjem prema onima koji se sa njima ne slažu.

„Demokratija se dokazuje upravo na odnosu prema protivnicima”, poručio je Antić.

Ocijenio je da je, uprkos manipulacijama koje smatra prisutnim u savremenim političkim kampanjama, za Srbiju najvažnije to što je izborni proces okončan bez nasilne smjene vlasti.

Na kraju razgovora ponovio je da politička pobjeda ne može biti trajno opravdanje za izbjegavanje odgovornosti, kao ni da se narodni predstavnici mogu pozivati na anonimne strukture kako bi izbjegli odgovore na pitanja građana.

„Izbori su uvijek, posebno u demokratskim zemljama, nepoznanica. I nije strašno pobijediti, nije mnogo strašno ni izgubiti, ali jedno i drugo nosi odgovornost. I ta odgovornost, vi ne možete da se sakrijete iza, ne znam, niknejma ili iza plenuma. Ta odgovornost u jednom trenutku mora da se pokaže”, zaključio je Čedomir Antić.