JERUSALIM – Bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Ajzenkot dobiće danas mandat za sastav nove vlade, nakon što je predsjednik Izraela Isak Hercog odlučio da njemu povjeri prvi pokušaj formiranja parlamentarne većine poslije izbora održanih 27. oktobra. Iako je obezbijedio podršku većine poslanika tokom predsjedničkih konsultacija, Ajzenkot se suočava sa složenim pregovorima i dubokim političkim razlikama koje bi mogle da spriječe smjenu dugogodišnjeg premijera Benjamina Netanjahua.

Hercog je u subotu saopštio da će Ajzenkotu mandat zvanično povjeriti u nedjelju, 8. novembra, u 17 časova po lokalnom vremenu. Lider stranke Jašar imaće 28 dana da formira vladu, uz mogućnost da predsjednik taj rok produži za još 14 dana.

Tokom konsultacija u predsjedničkoj palati, stranke koje raspolažu sa ukupno 67 poslaničkih mjesta predložile su Ajzenkota za mandatara, dok je Netanjahu dobio podršku 46 poslanika. Jedna parlamentarna frakcija sa sedam mandata nije podržala nijednog kandidata.

Međutim, podrška za dobijanje mandata ne znači i saglasnost o formiranju vlade.

Prema analizi „Njujork tajmsa”, pred Ajzenkotom je jedan od najtežih političkih izazova u karijeri, jer će morati da pomiri stranke različitih ideoloških opredjeljenja, obezbijedi kontrolu nad Knesetom i postigne dogovor o pitanjima koja su godinama dijelila izraelsko društvo.

Arapske stranke drže ključ parlamentarne većine

Ajzenkotov blok trenutno ima 48 od ukupno 120 mjesta u Knesetu. Čine ga njegova stranka desnog centra Jašar, centristička stranka Zajedno, koju predvode Naftali Benet i Jair Lapid, ljevičarske Demokrate i sekularna desničarska stranka Jisrael Bejtenu Avigdora Libermana.

S druge strane, Netanjahuov blok raspolaže sa 53 poslanička mjesta, dok su arapske stranke osvojile preostalih 19 mandata.

Za formiranje stabilne parlamentarne većine neophodna je podrška najmanje 61 poslanika, što znači da Ajzenkot mora da proširi krug svojih saveznika ili da obezbijedi spoljnu podršku stranaka koje bi ostale izvan vlade.

Jedna od mogućnosti jeste saradnja sa arapskim strankama, čijih bi 19 poslanika, zajedno sa Ajzenkotovim blokom, obezbijedilo većinu od 67 mjesta.

Međutim, takvom rješenju protive se pojedini njegovi najvažniji politički partneri, prije svega Avigdor Liberman, koji odbacuje saradnju sa arapskim strankama. Dodatni problem predstavljaju neslaganja oko odnosa prema Hamasu i pitanja nacionalne bezbjednosti.

Arapske stranke podržale su Ajzenkotovu kandidaturu za mandatara, ali to ne podrazumijeva njihov ulazak u vladu, niti garantuje podršku svakom političkom potezu buduće koalicije.

Zbog toga bi njihova uloga mogla da bude presudna ne samo prilikom izbora novog premijera već i u kasnijem funkcionisanju parlamentarne većine.

Vojna obaveza kao prepreka dogovoru sa ultraortodoksima

Druga mogućnost za formiranje vlade jeste privlačenje ultraortodoksnih vjerskih stranaka, koje raspolažu sa ukupno 13 poslaničkih mjesta.

Takav dogovor omogućio bi Ajzenkotu da sa postojećih 48 dostigne minimalnu većinu od 61 poslanika, ali bi zahtijevao ozbiljne ustupke u jednom od najosjetljivijih pitanja izraelske unutrašnje politike – obaveznom služenju vojnog roka.

Ajzenkot i njegovi saveznici tokom izborne kampanje zalagali su se za uvođenje vojne obaveze za ultraortodoksne muškarce, koji su decenijama uživali poseban režim izuzeća od regrutacije.

Ultraortodoksne stranke, međutim, zahtijevaju očuvanje posebnog statusa svojih vjerskih učenika, zbog čega bi eventualni dogovor podrazumijevao ublažavanje ranije iznijetih političkih obećanja.

Liberman, koji je godinama zastupao čvrst stav o obaveznoj regrutaciji, već je pokazao spremnost za kompromis kako bi se otvorio prostor za formiranje vlade bez Netanjahua.

Ipak, pitanje vojne službe nije jedina prepreka. Potencijalni partneri razlikuju se i u stavovima o odnosu države i vjerskih institucija, ovlašćenjima sudstva i budućoj bezbjednosnoj politici Izraela.

Promjena predsjednika Kneseta i preispitivanje pravosudnih reformi

Jedan od prvih poteza nove parlamentarne većine mogao bi da bude pokušaj smjene predsjednika Kneseta Amira Ohane, bliskog Netanjahuovog saradnika.

Promjena na čelu parlamenta omogućila bi Ajzenkotovim saveznicima veći uticaj na rad ključnih parlamentarnih odbora i pokretanje postupaka za izmjenu zakona koje je donijela dosadašnja vlada.

Posebno mjesto u planovima opozicije zauzima preispitivanje pravosudnih reformi, koje su posljednjih godina izazivale masovne proteste i duboke političke podjele u Izraelu.

Ajzenkotovi saveznici najavljuju izmjene propisa kojima je proširen uticaj političkih institucija na imenovanje sudija i ograničen položaj državnog tužioca.

Još jedno od važnih obećanja jeste formiranje državne istražne komisije koja bi utvrdila odgovornost za bezbjednosne propuste uoči napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine.

To pitanje neposredno zadire u političku odgovornost Netanjahuove administracije, koja se suočavala sa kritikama zbog nespremnosti bezbjednosnog sistema da spriječi napad.

Netanjahu ostaje u političkoj igri

Ukoliko ne uspije da obezbijedi dogovor sa arapskim ili ultraortodoksnim strankama, Ajzenkot bi mogao da pokuša formiranje manjinske vlade sa 48 poslanika, oslanjajući se na podršku ili uzdržanost drugih parlamentarnih grupa.

Međutim, Liberman je već odbacio mogućnost da podrži kabinet koji ne bi imao jasnu većinu od najmanje 61 poslanika.

Prema pisanju „Njujork tajmsa”, dodatnu neizvjesnost predstavljaju i lične političke ambicije lidera stranaka, uključujući Libermana, čija bi nastojanja da ojača sopstveni položaj mogla da otežaju pregovore.

Netanjahu, u međuvremenu, poziva na formiranje vlade nacionalnog jedinstva, uz obrazloženje da su Izraelu, zbog bezbjednosnih izazova i prijetnji iz regiona, neophodni politička stabilnost i široka parlamentarna podrška.

Međutim, značajan dio opozicije odbacuje mogućnost ulaska u kabinet pod njegovim rukovodstvom.

Ukoliko Ajzenkot ne uspije da formira vladu u zakonom predviđenom roku, predsjednik Hercog mogao bi da povjeri mandat drugom kandidatu, uključujući Netanjahua.

Ako ni naredni pokušaji ne dovedu do formiranja parlamentarne većine, Izrael bi mogao ponovo da izađe na izbore.

Do izbora nove vlade Netanjahu ostaje na čelu prelaznog kabineta.

Parlamentarni izbori održani 27. oktobra, prvi poslije napada Hamasa iz oktobra 2023. godine, završeni su bez jasnog pobjednika koji bi samostalno mogao da formira većinu. Izlaznost je iznosila 77,7 odsto, a rezultati su potvrdili duboke političke podjele u izraelskom društvu.

Iako je Ajzenkot dobio prvu priliku da formira vladu, raspored snaga u Knesetu pokazuje da će ishod pregovora zavisiti od spremnosti ideološki suprotstavljenih stranaka na kompromise.

Netanjahu tako, uprkos gubitku parlamentarne većine na izborima, zadržava mogućnost da ostane na vlasti ukoliko njegovi protivnici ne uspiju da postignu dogovor o novom kabinetu.