Šuvaković: Izborna pobjeda Studentske liste podsjeća na 5. oktobar

BEOGRAD – Izborna pobjeda Studentske liste i političke promjene u Srbiji pokazuju određene sličnosti sa događajima od 5. oktobra 2000. godine, prije svega u načinu političke mobilizacije, odnosu prema prethodnoj vlasti i opasnosti da se smjena političkih struktura pretvori u obračun sa neistomišljenicima, ocijenio je profesor Uroš Šuvaković u intervjuu za nedjeljnik „Srpski kompas”.

Šuvaković, koji je u vrijeme petooktobarskih promjena bio član Socijalističke partije Srbije, smatra da iskustvo smjene vlasti prije više od četvrt vijeka predstavlja ozbiljno upozorenje za sadašnje političke prilike. Posebno naglašava da izborna pobjeda ne daje pravo pobjednicima da političke protivnike proglašavaju neprijateljima, niti da njihovo isključivanje iz javnog i profesionalnog života predstavljaju kao uspostavljanje pravde.

Paralele sa 5. oktobrom i uloga stranog faktora

Govoreći o sličnostima između petooktobarskih događaja i političkog uspona Studentske liste, Šuvaković ocjenjuje da je riječ o procesima koji imaju zajedničke političke i organizacione karakteristike, iako su se odvijali u različitim istorijskim i tehnološkim okolnostima.

„Prvo, poređenje sa 5. oktobrom se nesumnjivo nameće, zato što je jedno i drugo bilo oblik obojene revolucije. I tu nema nikakve dileme. Sličnosti postoje i u načinu finansiranja političkih aktivnosti iz inostranstva, dok se razlike prije svega ogledaju u tehnologiji i sredstvima komunikacije”, izjavio je Šuvaković za „Srpski kompas”.

Prema njegovoj ocjeni, slogan „Gotov je”, koji je obilježio političku kampanju protiv Slobodana Miloševića, i poruke koje su pratile savremeni studentski pokret imaju sličnu političku funkciju. U oba slučaja, kako smatra, težište javne kampanje bilo je na uklanjanju jednog političkog lidera, dok su programske i institucionalne posljedice takvog procesa ostajale u drugom planu.

Kao važnu razliku izdvaja uticaj savremenih tehnologija. Dok su 2000. godine dominantnu ulogu imali tradicionalni mediji, političke organizacije i neposredna mobilizacija građana, danas su društvene mreže, digitalne platforme i vještačka inteligencija postale značajni instrumenti političkog djelovanja.

Šuvaković upozorava da masovno širenje informacija, poluistina i dezinformacija omogućava stvaranje dominantnog političkog narativa, ali i dehumanizaciju onih koji se predstavljaju kao prepreka političkim promjenama.

„Vi zapravo navodite vodu prema jednom cilju, a to je uklanjanje tog pojedinca sa vlasti, nezavisno od toga kakvu je on regularnu narodnu podršku imao”, navodi profesor, poredeći političke kampanje protiv Miloševića i Aleksandra Vučića.

Razliku između dva perioda prepoznaje i u karakteru političkih sukoba. Prema njegovom tumačenju, 5. oktobar imao je izraženiju militantnu dimenziju, što povezuje sa okolnostima tadašnjih predsjedničkih i saveznih izbora. U tom kontekstu pominje i paljenje Savezne skupštine, za koje smatra da je bilo povezano sa sprečavanjem naknadnog uvida u izborni postupak i rezultate.

Lustracija kao sredstvo političkog obračuna

Posebno mjesto u intervjuu za „Srpski kompas” Šuvaković je posvetio najavama lustracije, koja se nalazi među programskim opredjeljenjima Studentske liste. Smatra da se iza takvih inicijativa otvara pitanje da li će odgovornost biti utvrđivana na osnovu konkretnih postupaka ili će politička pripadnost postati osnov za isključivanje ljudi iz javnog života.

Upozorenje zasniva i na sopstvenom iskustvu nakon petooktobarskih promjena.

„Trebalo je da budem lustriran nakon 5. oktobra i na neki način to se desilo, ali ne formalno”, kaže Šuvaković.

On podsjeća da je u vrijeme smjene vlasti bio asistent na Beogradskom univerzitetu, gdje je nakon političkih promjena ostao bez posla. U zvanje docenta izabran je tek 2006. godine, na Univerzitetu u Kosovskoj Mitrovici.

Iako taj period opisuje kao vrijeme ozbiljnih profesionalnih posljedica, naglašava da rad na Kosovu i Metohiji nije smatrao kaznom, imajući u vidu svoj odnos prema južnoj srpskoj pokrajini.

„Neke od posledica te petooktobarske pravde ja i danas osećam”, ističe profesor.

Šuvaković podsjeća da je lustracija u pojedinim državama istočne i srednje Evrope bila povezana sa utvrđivanjem odgovornosti pripadnika nekadašnjih obavještajnih struktura, naročito onih koje su bile u zavisnom odnosu sa sovjetskim KGB-om. Smatra da se takva istorijska iskustva ne mogu mehanički primjenjivati na Srbiju, niti koristiti kao opravdanje za političku diskriminaciju.

„Koga ćete ovde da lustrirate? Hoćete da lustrirate sve one koji su bili članovi neke od partija? Ako izuzmete sve te ljude koji su bili članovi neke od partija, vi ste onda izuzeli celu Srbiju”, upozorava Šuvaković.

Prema njegovom mišljenju, višestranački sistem podrazumijeva pravo građana da se politički organizuju, podržavaju različite stranke i učestvuju u javnom životu bez straha da će zbog svojih uvjerenja trpjeti profesionalne ili druge posljedice.

„Pravda je ili univerzalna ili je nepravda”

Razmatrajući posljedice promjena iz 2000. godine, Šuvaković dovodi u pitanje i način na koji je u Srbiji tumačen pojam tranzicione pravde.

„Ne postoji tranzicionalna pravda. Pravda je ili univerzalna ili je nepravda”, poručio je sagovornik „Srpskog kompasa”.

Kao jedan od primjera navodi privatizaciju srpske privrede u periodu od 2000. do 2012. godine, za koju smatra da je omogućila prenos značajnog dijela društvene imovine u ruke pojedinaca i da su brojni postupci predstavljali pljačku nacionalnih ekonomskih resursa.

Prema njegovoj ocjeni, političke promjene ne mogu se smatrati uspješnim ukoliko se uspostavljanje pravde svodi na kažnjavanje poraženih, dok se postupci političkih pobjednika posmatraju prema drugačijim mjerilima.

„Ukoliko se pravda bude tumačila kao pravo pobednika da odlučuje ko je podoban, a ko nije, promena vlasti ne može da donese suštinsku promenu političkog sistema”, upozorava Šuvaković.

Osvrćući se na hapšenja, privođenja i pokretanje postupaka poslije izborne pobjede Studentske liste, profesor ističe da zakonska odgovornost mora biti odvojena od političkog revanšizma.

„Svaka osveta je neodrživa”, naglašava on.

Kako objašnjava, političko djelovanje podrazumijeva mogućnost da se na izborima i pobijedi i izgubi, ali ne i prihvatanje pravila po kojem izborni poraz istovremeno znači gubitak prava na profesionalni rad, javno iznošenje stavova ili učešće u društvenom životu.

„Sve to još uvek ne znači da ljudi treba da budu maltretirani, stigmatizovani, lustrirani ili da treba da budu kažnjavani zato što drugačije misle”, ističe Šuvaković.

Upozorava da bi trajno uspostavljanje takvog obrasca moglo da odvrati sposobne ljude od političkog angažovanja, jer bi svaka naredna smjena vlasti nosila opasnost od ličnog i profesionalnog progona.

„Ako u Srbiji svaka velika smena vlasti znači da istovremeno izgubite i glave, pa i bukvalno i doslovce i metaforično, onda se niko ko ima mozga neće baviti društvenim poslovima i politikom”, ocjenjuje profesor.

Zbog toga smatra da je za budućnost političkog sistema presudno da se uspostavi jasna razlika između političke konkurencije i neprijateljstva.

„Politički protivnik ne sme da postane neprijatelj sa kojim je dozvoljeno obračunavati se izvan institucija i zakona”, poručio je Šuvaković.

Ko će upravljati Srbijom – Studentska lista ili studentski pokret

Govoreći o političkoj strukturi koja je pobijedila na izborima, Šuvaković ukazuje na potrebu razlikovanja Studentske liste od studentskog pokreta iz kojeg je ona politički proizašla.

Smatra da je za razumijevanje budućih odnosa u vlasti neophodno utvrditi ko će zaista donositi odluke i da li će izabrani narodni poslanici i ministri biti politički samostalni ili će zadržati obaveze prema studentskim plenumima i strukturama pokreta.

Prema njegovoj ocjeni, pojedine izjave predstavnika liste već ukazuju na mogućnost da će se novoizabrani funkcioneri ponašati kao i svi drugi nosioci državnih funkcija, što bi moglo da otvori prostor za razilaženje između izborne političke organizacije i studenata koji su učestvovali u njenom nastanku.

Kao primjer mogućih programskih protivrječnosti izdvaja obrazovnu politiku.

„Svako podržava ideju besplatnog obrazovanja i udžbenika, ali postavljam pitanje finansiranja takvih obećanja. S tim u vezi ukazujem i na odnos prema nacionalnim udžbenicima i čitankama, jer smatram da tu postoje ideološke nedoslednosti koje bi trebalo razjasniti”, navodi Šuvaković.

Prema njegovom mišljenju, upravo će konkretne odluke nove parlamentarne većine pokazati da li će Studentska lista ostati dosljedna porukama studentskog pokreta ili će se vremenom razviti u političku organizaciju sa sopstvenim interesima i načinom odlučivanja.

Referendum o sankcijama Rusiji, Evropskoj uniji i NATO-u

U dijelu razgovora posvećenom spoljnoj politici, Šuvaković ocjenjuje da bi dolazak nove političke većine mogao da dovede do značajnih promjena u međunarodnom položaju Srbije.

Posebno izdvaja pitanje mogućeg uvođenja sankcija Rusiji, budućeg odnosa prema Kosovu i Metohiji i Republici Srpskoj, kao i pitanje statusa Vojvodine. Upozorava i na mogućnost postepenog napuštanja dosadašnje politike vojne neutralnosti i približavanja evroatlantskim strukturama.

Ipak, navodi da podržava ideju nosioca Studentske liste da se o eventualnom uvođenju sankcija Rusiji građani izjasne na referendumu.

Smatra da bi isti princip trebalo primijeniti i na druga strateška pitanja od dugoročnog značaja za zemlju.

„Naravno, to znači i referendum u pogledu ulaska u EU ili NATO. Prihvatam prigovor da oni koji su izabrani kao narodni predstavnici treba da vode politiku, ali pošto se baš oni zalažu za neposrednu demokratiju, ovo su pitanja gde bi to njihovo zalaganje došlo do izražaja”, kaže Šuvaković.

Međutim, izražava sumnju da bi predstavnici nove većine za takve referendume dobili podršku međunarodnih političkih partnera sa kojima su uspostavili kontakte nakon izbora.

„Mada, iskreno, ne verujem da će za to dobiti podršku od onih sa kojima su se susreli odmah po saopštenju izbornih rezultata”, dodaje on.

Od napada na RTS 2000. do upada u „Informer”

Posebnu paralelu između 2000. godine i sadašnjih političkih prilika Šuvaković pronalazi u odnosu prema medijima.

Podsjeća da je Radio-televizija Srbije tokom petooktobarskih demonstracija bila meta napada, nakon što ju je dio tadašnje opozicije godinama označavao kao „TV Bastilju”.

Smatra da se sličan obrazac političkog djelovanja može prepoznati u napadima na televiziju „Informer” i njene zaposlene nakon izborne pobjede Studentske liste.

„Prva mera novih, ‘demokratskih’ vlasti, već sutradan po proglašenju njihove pobede na parlamentarnim izborima, bio je upad u TV Informer i pokušaj linča Dragana J. Vučićevića i redakcije ove televizije. Time je i praktično potvrđeno da je zabrana drugačijeg mišljenja, čak mišljenja uopšte, i dalje na snazi”, izjavio je Šuvaković za „Srpski kompas”.

Profesor upozorava da političko neslaganje sa uređivačkom politikom nekog medija ne može biti opravdanje za fizičke napade, zastrašivanje novinara ili pokušaje sprečavanja njihovog rada.

Prema njegovom mišljenju, jedan od najozbiljnijih problema u sadašnjem političkom ambijentu jeste nestanak kulture javne rasprave, u kojoj se politički protivnici više ne posmatraju kao ravnopravni učesnici u demokratskom procesu.

„Vi možete sa nekim da se ne slažete i da sedite za stolom i da se sa njim raspravljate koliko god je to potrebno. Svako će reći svoje argumente, ali se oni slušaju i uvažavaju”, kaže Šuvaković.

Posebno kritikuje anonimnost na društvenim mrežama, koja, kako smatra, omogućava iznošenje teških optužbi, uvreda i prijetnji bez preuzimanja odgovornosti za javno izgovorenu riječ.

Verbalni napad tokom intervjua

Da politička netrpeljivost nije ograničena samo na društvene mreže, pokazala je i neprijatna situacija tokom samog intervjua za „Srpski kompas”.

Kako navodi ovaj nedjeljnik, dok je Šuvaković u restoranu govorio o opasnosti od političkog revanšizma i potrebi uvažavanja drugačijeg mišljenja, razgovor je prekinuo nepoznati muškarac koji mu je prišao i uputio oštre zamjerke.

„Treba da vas bude sramota to što pričate”, rekao je muškarac, optužujući profesora da brani one koji su, prema njegovim riječima, vrijeđali građane koji su se borili za političke promjene.

Šuvaković je, kako prenosi „Srpski kompas”, pokušao da nastavi razgovor i sazna identitet čovjeka koji mu se obratio, ali je on odbio da se predstavi.

„Evo, kao što vidite, u javnosti sada ne smete da iznosite ono što mislite”, prokomentarisao je profesor nakon incidenta.

Ovaj događaj Šuvaković povezuje sa širom atmosferom političke isključivosti, u kojoj se, prema njegovoj ocjeni, argumentovana rasprava sve češće zamjenjuje ličnim diskvalifikacijama i pokušajima zastrašivanja onih koji zastupaju drugačije stavove.

Izborna pobjeda nije dozvola za progon poraženih

Na kraju razgovora za „Srpski kompas”, Šuvaković naglašava da ne osporava pravo građana da na izborima promijene vlast, niti legitimitet političkih odluka koje proizlaze iz demokratski izražene volje birača.

Međutim, smatra da je za stabilnost Srbije od presudnog značaja da nova politička većina ne ponovi greške koje su, prema njegovoj ocjeni, obilježile period nakon 5. oktobra 2000. godine.

Promjena vlasti, ističe, ne smije da podrazumijeva političku odmazdu, kolektivno kažnjavanje, uskraćivanje profesionalnih prava ili ograničavanje slobode govora onima koji su podržavali prethodnu vlast.

U suprotnom, upozorava, Srbija bi mogla da uđe u trajni ciklus političkih obračuna u kojem bi svaka nova izborna pobjeda značila i početak novog talasa isključivanja političkih protivnika iz javnog života.

„Čovek nije čovek ako nije misleće biće. To je suština stvari koje politička Srbija mora da shvati. A upravo bi to mogla da bude najvažnija lekcija koju Srbija, posle još jedne velike političke promene, tek treba da nauči”, zaključio je Uroš Šuvaković u intervjuu za „Srpski kompas”.