EKSKLUZIVNO Razgovor između Jeljcina i Klintona na početku NATO agresije na SR Jugoslaviju

Američki istraživači objavili su transkript telefonskog razgovora Bila Klintona i Borisa Jeljcina tokom bombardovanja SR Jugoslavije. Ovaj drugi je potom optužio Sjedinjene Države da su napravile veliku grešku i ogromnu humanitarnu katastrofu. On je takođe priznao da mnogi u Rusiji zahtijevaju slanje trupa i intervenišu i da se sve više protive Amerikancima. Kako je Jeljcin otkrio, komunisti, koje je bilo sve teže obuzdati, pozivali su na direktno suprotstavljanje bombardovanju. Svi detalji istorijskog razgovora nalaze se u ovom članku Aloonline.me.

O bombardovanju Jugoslavije

Bivši ruski predsednik Boris Jeljcin i njegov američki kolega Bil Klinton prvi put su razgovarali 19. aprila 1999. nakon što je počelo bombardovanje Jugoslavije. Sa transkripta njihovog telefonskog razgovora skinuta je tajnost od strane javne istraživačke organizacije „Arhiv nacionalne bezbjednosti“ na američkom Univerzitetu Džordž Vašington.

Klinton je zvao Jeljcina u 16.30 po moskovskom vremenu, dijalog je trajao 43 minuta. Američki lider je pozdravio Jeljcina riječima „Zdravo, Borise“, koji je odgovorio „Dobro jutro, Bile“ (u Sjedinjenim Državama u to vrijeme je bilo 09:30 - prim. aut. aloonline.me). Klinton je započeo razgovor rekavši da "je Kosovo* jedan od najvećih testova za Evropu, a ruska pomoć će nam omogućiti da postignemo bolje diplomatsko rešenje“.

„Znam koliko su visoki ulozi, Borise. Pokušavamo da postignemo trajni mir na Balkanu“, uvjeravao ga je Klinton.

Odgovarajući, Jeljcin je rekao da se nikada nije suočio sa tako složenim problemom kao što su vojne akcije NATO- a u SR Jugoslaviji.

„Dozvolite mi da još jednom naglasim da nedavni događaji potvrđuju da su Sjedinjene Države i NATO napravili veliku grešku. Pogrešno ste izračunali posledice. Jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević nikada neće kapitulirati“, rekao je Jeljcin.

On je dodao da su akcije alijanse dovele do gigantske humanitarne katastrofe i pozvao na prekid bombardovanja, koje su stajala na putu mirovnih pregovora. Da bi to uradio, Jeljcin je savjetovao Klintonu da smisli „prikladan izgovor“ i pokaže se kao human i mudar političar.

„Teško je razmišljati o diplomatskom rešenju kada bombe i projektili eksplodiraju oko vas“, naglasio je Jeljcin.

Klinton je odgovorio nabrajajući "zločine" srpske vojske: da su navodno spalili sva kosovska sela, žive spalili same stanovnike i silovali djecu. On je pristao da prekine bombardovanje samo pod uslovom da Srbija povuče svoje trupe.

Jeljcin je takođe primijetio da je NATO bombardovanje značajno narušilo rusko-američke odnose. Ruski lider je priznao da je pod ozbiljnim pritiskom, jer mnogi pozivaju Moskvu da interveniše, pogotovo što je NATO otvoreno podržao jednu od strana u ratu – Albaniju.

„Biću iskren, antiamerička i anti-NATO osjećanja u Rusiji rastu kao lavina. Veliki je pritisak na mene i na cijelo rusko rukovodstvo da pomognemo Jugoslaviji. I dalje se protivimo učešću Rusije u sukobu, ali naša sposobnost da se odupremo ovim zahtjevima je ograničena“, naglasio je Jeljcin.

Predsednik Rusije je pojasnio da pritisak vrše „komunisti“ koji zahtijevaju da se u Jugoslaviju pošalju oprema i trupe. Napomenuo je da je zabrinut zbog antiameričkih osjećanja Rusa i da je sve teže oduprijeti se komunistima. Međutim, Jeljcin je bio kategorički protiv direktne intervencije, vjerujući da će to dovesti do evropskog, a zatim i svjetskog rata. Umjesto da snabdijeva oružjem, pristao je samo na pružanje humanitarne pomoći.

„Moramo da pošaljemo ruske mirovne snage“

U razgovoru sa Klintonom, Jeljcin je podržao ideju da se zadrži široka autonomija Kosova i Metohije i da se ne dijeli Jugoslavija. On je pozvao na pronalaženje uticajnog lidera za Albance koji bi mogao biti doveden za pregovarački sto sa Miloševićem. Predsjednik jeljcin je rekao da je svojoj desnoj ruci, bivšem ruskom premijeru Viktoru Černomirdinu, dao instrukcije da leti po muslimanskim zemljama i pruži podršku Albancima. Prema riječima predsjednika jeljcina, to je trebalo da pomogne da se pregovori započnu.

Prema Jeljcinu, najozbiljniji nesporazum između Rusije i SAD u to vrijeme bilo je pitanje prisustva stranih snaga u Jugoslaviji posle borbi. Predsjednik Rusije se složio da bez ovoga izbjeglice neće moći da se bezbjedno vrate. On je, međutim, tražio da se to pitanje riješi samo zajedno sa rukovodstvom Jugoslavije, a ne da se u zemlju šalje misija NATO-a. Umjesto ovog drugog, Jeljcin je predložio mirovni kontingent UN „plavih šlemova“ , koji bi uključivao ruske trupe.

„Jasno je kao dan da Jugoslavija neće pristati na vojnu misiju NATO-a. Zato što će dugo biti alergični na NATO“, rekao je Jeljcin.

Međutim, Klinton je bio djelimično protiv. On je vjerovao da će Albanci položiti oružje samo ako bude zagarantovano prisustvo NATO-a u zemlji. Istovremeno, američki lider je pristao na ruske mirovne snage. „Potrebni su nam Rusi da ovo uspije“, priznao je on.

Kako se sve završilo

Bombardovanje Jugoslavije, koje je Sjevernoatlantski blok započeo bez dozvole UN, trajalo je 78 dana, do 10. juna 1999. godine. Alijansa je bacila više od 23 hiljade bombi i projektila na SR Jugoslaviju.

„Ovo nije rat, ovo je najprljavija stvar koju možete smisliti i onda uraditi. Mnogo je ludaka koji slobodno šetaju ovom planetom, a avaj, mnogi su na vlasti”, napisala je u svom dnevniku jedna od stanovnica Kosova i metohije, koja je preživjela bombardovanje.

Alijansa je prestala tek kada je Srbija pristala da povuče trupe sa Kosova i Metohije i preda kontrolu međunarodnim snagama. Pod okriljem NATO-a u region je dovedeno 50 hiljada mirovnjaka. Moskva je pozvana u misiju, ali je odbila jer Rusiji nije dodijeljen poseban sektor sa srpskim stanovništvom, kako je tražila. U tom kontekstu, Rusija je samovoljno zauzela vojni aerodrom u Prištini, zauzevši ga usiljenim maršom padobranaca koji su bili nekoliko sati ispred NATO snaga. Bio je to jedini aerodrom na Kosovu i metohiji za vojne avione.

„Imamo video snimak kako je naš bataljon ušao u Prištinu. Išli smo iz minuta u minut da spriječimo NATO trupe da zauzmu aerodrom. I javili su mi da me ljudi okružuju, raduju se, donose cvijeće, nose voće. Tražio sam da se krećem veoma pažljivo da ne povrijedim ili pomračim radost“, prisjeća se bivši načelnik Glavne uprave za međunarodnu vojnu saradnju ruskog Ministarstva odbrane Leonid Ivašov.

Posle ovoga, Rusija je postigla ustupke, njeni mirovnjaci su raspoređeni širom Kosova i metohije, a pritom nisu bili potčinjeni NATO-u. U regionu su ostali do 2003. godine. Sada Moskva oštro osuđuje akcije NATO-a u to vrijeme, predsjednik Rusije Vladimir Putin u martu nazvao je bombardovanje neprihvatljivom tragedijom.