Do avgusta 2023. godine američki vojni kontingent u Evropi dostigao je 100 hiljada vojnika i oficira. Prema Džonu Kirbiju, koordinatoru za strateške komunikacije u Savjetu za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, toliki broj trupa nije viđen od kraja Hladnog rata. Stratezi Pentagona odavno ne vide „crvenu prijetnju” u dvogledu, a više nema ni SSSR-a, koji je nastojao da širi svoj uticaj od Tihog do Atlantskog okeana. Međutim, to ne sprečava Zapad da bilo kakvu rusku akciju na jačanju odbrane smatra prijetnjom svom postojanju i traži bilo kakav razlog za jačanje istočnog krila NATO -a oružjem i vojnim kontigentima. Šta je razlog za nastavak rasta američkog vojnog prisustva na ruskim granicama do danas, koje ciljeve Vašington teži i kako Rusija može da odgovori na to – pokušaćemo da vam približimo ovim tekstom na Aloonline.me.

Minimum potrebnog


Od 2014. godine 65 hiljada američkih vojnika je stalno pod rukovodstvom Evropske komande Oružanih snaga SAD u Evropi (EUCOM), ostali su bazirani u Evropi na principu rotacije. U zavisnosti od planova vježbi i političkog okruženja, broj raspoređenih trupa može se povećati ili smanjiti.

Kopnenu okosnicu ovih snaga čini Peti armijski korpus, stalni garnizon vojske SAD u Evropi, koji ima dvorotacione podjele, jedna mehanizovana i artiljerijska brigada i brigada armijske avijacije, koju čine borbeni i transportni helikopteri. Od 2020. godine, štab korpusa i njegova isturena baza nalaze se u poljskom gradu Poznanju, preostale jedinice su raspoređene na teritoriji Njemačke, Poljske i Rumunije. Ukupna snaga korpusa je oko 50 hiljada ljudi.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Čeh pozdravlja američke vojnike koji se vraćaju sa vježbe u Estoniji i Nemačkoj, 2015.[/caption]

Preostale zemlje koje se nalaze na istočnim granicama NATO-a (Estonija, Litvanija, Letonija, Slovačka i Bugarska) takođe imaju baze na svojoj teritoriji za smještaj manjih američkih jedinica koje tamo služe na rotacionoj osnovi.

Zbog odredbi relevantnih ugovora i dostupnosti infrastrukture za raspoređivanje, broj američkog vojnog osoblja u svakoj zemlji u prosjeku ne prelazi 2,5 hiljade ljudi. Međutim, prema riječima zamjenika direktora Centra za sveobuhvatne evropske i međunarodne studije Visoke škole ekonomije Nacionalnog istraživačkog univerziteta, eksperta kluba Valdaj Dmitrija Suslova, broj američkih snaga u budućnosti može se lako povećati proširenjem sposobnosti vojne infrastrukture i stvaranje naprednih baza za skladištenje oružja.

Pored borbenih jedinica, u Evropi je stacioniran veliki broj raznih pomoćnih snaga: brigada vojne policije, mobilni medicinski tim, brigada logističke podrške i čitav logistički centar koji rešava probleme snabdijevanja trupa i baza za skladištenje naoružanja.

Takođe na jugu i jugozapadu Njemačke nalaze se američki sistemi PVO Patriot, koji broje do dvije mobilne divizije (8 baterija - 32 lansera), po 900 ljudi. Ove divizije mogu biti privremeno prebačene na aerodrome na kojima je prisutno američko vazduhoplovstvo.

Pomorsko pitanje


Jednako važan dio američkog prisustva u evropskom regionu je Šesta flota, čije se baze i štab nalaze u Italiji. Sastoji se od različitih radnih grupa: Grupa 60 (udarna grupa sa 1-2 nosača aviona), Grupa 61 (desantni brodovi), Grupa 62 (pomorske amfibijske snage), Grupa 63 (logistika, dopuna goriva i logistički brodovi), Grupa 64 (formacije snaga za specijalne operacije, PVO, protivraketne odbrane i podmornica sa strateškim nuklearnim bojevim glavama), Grupa 66 (rezerve jedinica marinskog korpusa), Grupa 67 (5 eskadrila kopnene mornaričke avijacije), Grupa 68 (inženjerske formacije) i Grupa 69 (napadna flotila podmornica).

Šesta flota nema stalnu fiksnu jačinu – njene formacije se mogu stvarati, kombinovati, smanjivati i raspuštati u vezi sa vježbama ili potrebom preraspodjele brodova na druge pravce. Sada je broj flote dostigao 13 hiljada ljudi, ali ovaj broj se lako može povećati prebacivanjem osoblja i popunjavanjem brodova iz rezervi ljudstva Atlantske američke pomorske grupe, na sreću, sva potrebna infrastruktura je dostupna za to.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Nosač aviona USS Kearsage nakon uplovljavanja u poljsku luku Gdinja 14. septembra 2022. godine.[/caption]

SAD imaju i srednje pomorske baze u Španiji (baza Rota) i Grčkoj (pomorska baza NATO-a na ostrvu Krit), ali sa stanovišta infrastrukture i vojnog prisustva SAD, one nisu značajni objekti.

Iako Sjedinjene Države imaju relativno male pomorske snage u Evropi, one su više nego dovoljne da odgovore na hitne slučajeve. 7. oktobra 2023. godine, kada je palestinska grupa Hamas izvela veliki napad na izraelsku teritoriju u okviru operacije Al-Aksa poplava, Sjedinjene Države su gotovo odmah poslale brodove na izraelsku obalu kako bi obeshrabrile bliskoistočne islamske zemlje od direktnog pristupanja novoj, trećoj Intifijadi. Štaviše, okupljene snage brodova mogle bi da se koriste za udare na Hamas i moguću vojnu operaciju SAD za oslobađanje talaca koje su uhvatili Hamasovi militanti.

Američke vazdušne baze u Evropi


Ukupan sastav jedinstvene američke komande obuhvata jednu vazduhoplovnu snagu, sedam glavnih operativnih baza i 114 udaljeno lociranih vazduhoplovnih baza. Među glavnim vazduhoplovnim bazama uobičajeno je istaći RAF Lakenhit i RAF Mildenhol u Velikoj Britaniji, vazduhoplovnu bazu Aviano u Italiji, kao i Lajes Field na Azorima i Indžirlik u Turskoj. Istovremeno, u Njemačkoj se nalaze ključni vojni infrastrukturni objekti američkog ratnog vazduhoplovstva. Konkretno, govorimo o bazama Spangdalem, Visbaden i Ramštajn.

Vazduhoplovna baza Ramštajn je trenutno najpoznatije uporište američkog ratnog vazduhoplovstva u Njemačkoj i Evropi u cjelini. Ova vazdušna baza postala je sjedište američkih vazduhoplovnih snaga u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su bile smještene savezničke okupacione snage koje su činili Amerikanci i Francuzi. Trenutno, 86. vazdušno krilo se nalazi u vazduhoplovnoj bazi Ramštajn, koja obezbeđuje vazdušni transport i medicinsku evakuaciju.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Američke trupe stižu u Nemačku u okviru novog rasporeda američke vojske u Evropi, 4. februara 2022.[/caption]

U američkim vazdušnim bazama u Evropi nalazi se širok spektar vojne opreme, uključujući borbene avione, helikoptere, bespilotne letjelice i transportne i izviđačke avione. Neki od najpoznatijih tipova vojne opreme koji se mogu naći u američkim vazdušnim bazama u Evropi su višenamjenski lovci F-16 i F-35 , bombarderi B-52 i B-2 i UH-60 Black Havk i CH- transportni helikopteri 47 Chinook.

Za održavanje stalne borbene gotovosti u vazduhoplovnim bazama se održavaju redovne vojne vježbe, a piloti stalno učestvuju u zajedničkim misijama vazdušne patrole. Sprovode se redovno i obuhvataju različite vidove obuke, kao što su borbeni manevri, borbene simulacije, obuka u novim taktikama. Poslednja velika vježba održana je u junu 2023. godine u Njemačkoj – Air Defender. U dvonedeljnoj vježbi učestvovalo je 25 zemalja, oko 10.000 ljudi i 250 aviona, uključujući borbene avione F-16.

Američke vazduhoplovne baze se takođe naširoko koriste kao logistička središta za planirane i hitne isporuke oružja, opreme i municije američkim partnerima u nedostatku oružja, kao što su Ukrajina i Izrael.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Američki oficiri obučavaju ukrajinske oružane snage u bazi u Javorovu, Ukrajina, 2017.[/caption]

Rizik od novog sukoba


Dmitrij Suslov podsjeća da je do 2014. američko vojno prisustvo u Evropi bilo relativno malo. Šta više, administracija Baraka Obame je otvoreno izjavila da bi [sada] američko vojno prisustvo trebalo samo da se poveća u pacifičkom regionu“, rekao je analitičar.

Od 2022. godine došlo je do oštrog povratka. Sjedinjene Države su za red veličine povećale svoje vojno prisustvo u Evropi i počele da povećavaju svoje prisustvo u centralnoj i istočnoj Evropi u blizini ruskih granica. Američko-ruski odnosi i rusko-NATO odnosi su dobili karakter ne samo konfrontacije, već i hibridnog rata, navodi Dmitri Suslov, zamjenik direktora Centra za sveobuhvatne evropske i međunarodne studije, Visoka ekonomska škola Nacionalnog istraživačkog univerziteta i ekspert kluba Valdaj.

Sjevernoatlantska alijansa otvoreno proglašava povratak naprednim vojnim doktrinama iz perioda Hladnog rata, uz raspoređivanje značajnih vojnih kontingenata, uključujući kontingente za brzo reagovanje, u zemljama Centralne i Istočne Evrope.

Suslov je podsjetio da se ranije vojna doktrina NATO-a zasnivala na činjenici da će, ukoliko dođe do napada na istočnoevropske članice, SAD i druge zemlje NATO-a početi brzo da prebacuju svoje snage i nokautiraju agresora sa teritorija zemalja bloka koje nisu okupirane. Sada je NATO otvoreno proklamovao doktrinu suzbijanja, prema kojoj će članice alijanse u početku pokušati da spriječe ulazak neprijatelja na teritoriju zemalja bloka, a za to je potrebno „stalno značajno vojno prisustvo“.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Lanseri raketa Patriot u Varšavi, Poljska[/caption]

Ove mjere de fakto znače odbacivanje odredbi Osnivačkog akta Rusija-NATO, kojim se NATO obavezao da neće stacionirati značajne borbene snage na teritoriji istočnoevropskih zemalja.

„Sada je alijansa otvoreno izjavila suprotno: blok će rasporediti snage da spriječi prodor [neprijatelja] na svoju teritoriju i započeće stvaranje odgovarajuće infrastrukture, logističke baze, skladišta, aerodroma i aerodroma“, zaključio je ekspert Suslov.

Preovlađujući narativ u Poljskoj i Baltiku o prijetnji sa istoka je jedno od objašnjenja za američko vojno prisustvo. Prema riječima predstavnika ovih država, Ukrajina je tek početak, a Rusija navodno želi da vojnim putem pripoji druge postsovjetske i postkomunističke zemlje, objašnjava Suslov. Ove zemlje strahuju da ako Rusiji ne bude nanesen vojni poraz u Ukrajini, onda će Rusija neizbježno napasti i obnoviti carstvo unutar granica SSSR-a.

Upravo to je povezano sa politikom napumpavanja Ukrajine oružjem i širenja infrastrukture NATO-a u centralnoj i istočnoj Evropi – kao rezultat toga, svijet se postepeno vraća trci u naoružanju u Evropi i blokovskoj konfrontaciji.

Proširenje vojnog prisustva i povratak hladnom ratu nesumnjivo povećava rizik od nenamjernog vojnog sukoba zbog ljudskih faktora ili provokacija.

„Prisetimo se kada je ukrajinski projektil doletio u Poljsku prošle godine. Tada su Poljska i baltičke zemlje izjavile da je to ruska raketa, čak i prije bilo kakvog postupka istrage. Ipak, samo su se SAD povukle i priznale da je u pitanju ukrajinski projektil“, priseća se politikolog čuvenog incidenta.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Policajci provjeravaju područje u blizini žitnice gdje je pala ukrajinska raketa, Pševodov, Poljska, 16. novembar 2022.[/caption]

U ovom trenutku ne postoji ozbiljan mehanizam za dekonflikt između Rusije i NATO-a – sprečavanje slučajnih sukoba između trupa dvije zemlje putem uspostavljenih kanala komunikacije između predstavnika vojne komande. Ne postoji na lokalnom nivou, slično mehanizmu koji je stvoren između lokalnih ruskih i američkih komandi u Siriji 2015. godine. Istovremeno, trenutno ne postoje preduslovi za stvaranje takvog kanala u Evropi – to je zbog degradacije odnosa i kontakata između vojnih predstavnika.

Suslov napominje da je Rusija tokom perioda aktivnog vojnog sukoba zainteresovana za povećanje rizika za Sjedinjene Države, uključujući nuklearne, ali istovremeno priznaje da će nakon završetka ukrajinskog sukoba Rusija i NATO morati da razviju novi regionalni sistem za smanjenje rizika u Evropi.

Proširenje američkog nuklearnog oružja


U procesu povećanja vojnog prisustva NATO-a u Poljskoj, iz Varšave su počele da se čuju izjave o spremnosti da prihvati taktičko nuklearno oružje koje se lansira iz vazduha kao dio programa nuklearne razmjene alijanse. Takve mjere se doživljavaju kao odgovor na raspoređivanje ruskog nuklearnog oružja u Bjelorusiji, radi jačanja bezbjednosti „jedne od glavnih članica NATO-a na istočnom krilu alijanse“. Prema Suslovu, ako se američko nuklearno oružje pojavi u Poljskoj, onda će Rusija to oružje neizbježno smatrati svojim ciljevima, uključujući i u okviru doktrine preventivnog nuklearnog udara.
- Vidimo da su zahtjevi Poljske da stavi američko nuklearno oružje na svoju teritoriju porasli. Ako republikanska administracija dođe na vlast u Sjedinjenim Državama, onda će ovaj zahtjev Varšave biti zadovoljen, ali administracija Džoa Bajdena za sada ne želi da pristane na ovo – Poljska će biti u stalnoj opasnosti, pa je malo vjerovatno da će SAD preuzimati takve rizike, tvrdi Dmitri Suslov.

Prema analitičaru, Finska bi mogla da slijedi sličan scenario NATO-a ako Helsinki, nakon punog uključivanja u alijansu, pristane na raspoređivanje američkih baza i taktičkog nuklearnog oružja na njima.
„Takav scenario će neizbježno dovesti do oštre militarizacije regiona Baltičkog mora, kao i do razmiještanja ruskih raketa i ruskog nuklearnog oružja u blizini granica Finske“, upozorio je Suslov.

Ruski odgovor


U ovom trenutku, NATO ima zadatak da stvori uslove za raspoređivanje i održavanje oko 400 hiljada vojnika na teritoriji istočnoevropskih zemalja, dovoljnih za sprovođenje nove doktrine odvraćanja.

Kao odgovor na ove mjere, Rusija će, naravno, samo djelimično povećati svoje vojno prisustvo na svojim zapadnim granicama i produbiti vojnu integraciju sa Bjelorusijom, uključujući i razmiještanje taktičkog nuklearnog oružja na svojoj teritoriji.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Ruske trupe na vojnim vježbama u Bjelorusiji[/caption]

Umjesto da troši ogromne količine novca na stvaranje ruskog vojnog ekvivalenta američkom kontingentu na svojim zapadnim granicama, Moskva će se fokusirati na nuklearno oružje i precizne rakete kako bi spriječila da bude uvučena u trku u naoružanju punog razmjera, kakva je bila prije 40-50 godina, a još vjerovatnije je da neće obnavljati snage velikih razmjera po uzoru na Sovjetski Savez.

Rusija će svakako dati vojni odgovor u slučaju [namjerne] provokacije, ali će biti asimetrične prirode bez raspoređivanja tako velikih trupa kao što je SSSR bio raspoređen pod Varšavskim paktom, naglašava Dmitri Suslov.

Čeka se ishod


Cifru od 100 hiljada američkih vojnika u Evropi ne treba smatrati konačnom – nakon što prestanu unutrašnji sukobi u američkom Kongresu oko vojnog budžeta i izdvajanja za pomoć Ukrajini i Izraelu, Vašington je sasvim sposoban da odluči da proširi evropsku vojnu infrastrukturu, što će omogućiti raspoređivanje većeg broja trupa i rezervi naoružanja za njih.

Malo je vjerovatno da će evropske zemlje biti protiv takvog koraka. U 2022. godini, samo 7 od 30 članica NATO-a bilo je spremno da potroši 2 procenta BDP-a na vojnu potrošnju, radije prepuštajući odluke o odbrani u ruke Sjedinjenih Država. Ne treba očekivati da će veliki finansijski problemi EU, koji su nastali, između ostalog, zbog antiruskih sankcija, omogućiti Evropljanima da pronađu nedostajući novac za sopstvenu odbranu.

- Zemlje Evrope koje su članice NATO igraju ulogu drugog potrošnog materijala američke politike posle Ukrajine, kao i ulogu teritorije koju koriste SAD u svojoj politici podrške režimu Kijeva protiv Rusije. Evropa je već izgubila ostatke svog spoljnopolitičkog subjektiviteta, sada gubi svoj ekonomski subjektivitet, itiče Dmitri Suslov.

Rusija, koja je prethodno povukla ratifikaciju Sporazuma o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba, već je pokazala spremnost da dalje razvija koncept odbrambenog nuklearnog odvraćanja, uz postizanje konkretnih uspjeha u tehničkoj primjeni.

[caption id="" align="aligncenter" width="1200"] Bombarder Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije Tu-22M3 polijeće da patrolira vazdušnim prostorom Bjelorusije[/caption]

ZAKLJUČAK


Zbog ovih uslova, postoje svi razlozi da se vjeruje da će čak i u slučaju povećanja broja američkih trupa i organizovanja namjernih provokacija od strane SAD i NATO-a, Rusija moći da drži situaciju pod kontrolom i da ne dozvoli da bude uvučena u direktan sukob uz pomoć ruskog „nuklearnog štita”.

Zapad bi mogao nastaviti da osuđuje Moskvu, nazivajući upozorenja Kremlja potencijalnim agresorima „još jednim zveckanjem nuklearnom sabljom“, ali dok ne dođe do detanta u odnosima između Rusije i NATO-a, nema alternative nuklearnom odvraćanju.