U ozbiljnom i potresnom svjedočenju u emisiji „Klub A+“ na Aplus televiziji, dugogodišnji novinar i istraživač Mladen Stojović iznio je alarmantnu tvrdnju da je jedna službenica Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) neovlašćeno dostavljala osjetljiva dokumenta o profesoru bezbjednosti Voju Lakoviću – jednom od članova Anketnog odbora koji dolazi iz redova Demokratske partije socijalista (DPS).

– Da li se radi o Oskaru Huteru ili Andriji Nikoliću, neka se oni među sobom dogovore. Ono što znam je da posjeduju podatke iz perioda kada su na čelu ANB-a bili Duško Marković i Vukašin Maraš – naveo je Stojović, aludirajući na unutrašnje kanale kojima su podaci „stara služba“ curili do politički osjetljivih struktura.

On je pozvao aktuelnog direktora ANB-a da sprovede hitan unutrašnji nadzor i utvrdi ko je službenica koja je iznijela povjerljive fajlove van institucije.

– Radi se o ženi, staroj oko 50 godina, plave kose. Nema mnogo takvih u ANB-u. Neko mora da odgovori kako je i zašto iznijela dokumenta, a naročito kome – poručio je Stojović.

Ko je profesor Vojo Laković i zašto je bio meta?


Profesor Laković, nekadašnji šef istrage u carinarnici Bar, već decenijama upozorava na veze kriminala i državnih struktura. Njegov glas nije stizao do institucija, ali jeste do javnosti. U istoj emisiji, prisjetio se brutalnog premlaćivanja koje je preživio 1999. godine.

– Pretukla su me trojica pripadnika Specijalne jedinice iz naselja Zlatica u Podgorici. Niko iz MUP-a me tada nije saslušao. Sistem je bio do kraja upregnut da to zataška – ispričao je Laković.

Njegova priča dobija na težini kada se zna gdje su završili njegovi napadači:

– Jedan je unaprijeđen u komandira, drugi je postao načelnik, a treći je zaposlen kao šef u jednoj od najpoznatijih privatnih firmi u Crnoj Gori – otkriva Laković, bez imenovanja, ali s jasnom aluzijom na duboke spone između državnih službi i tajkunskih struktura.

Laković je svjedočio pred skupštinskim tijelima i objelodanio da je motiv napada na njega bio njegov profesionalni angažman u zapljenama krupnih pošiljki, uključujući nelegalnu trgovinu cigaretama u Baru, kao i veoma osjetljivu zaplijenu citostatika u Herceg Novom.

– U oba slučaja radilo se o milionima tadašnjih njemačkih maraka, a u pozadini su stajale dobro uigrane mreže – rekao je Laković.

Šta će uraditi ANB?


Stojovićeve tvrdnje, ukoliko se potvrde, otvaraju pitanje da li ANB i dalje funkcioniše po šablonu stare strukture, i da li je novo rukovodstvo spremno da se obračuna s agenturom koja se stavila u funkciju političkih partija i klana koji je godinama držao pod kontrolom cjelokupan bezbjednosni sektor.

Zahtjev za internu istragu je više nego opravdan, ali javnost ima pravo da zna, ko su bili akteri ovog skandaloznog slučaja, i da li će biti pravde za čovjeka koji je godinama upozoravao na korupciju i kriminal u srcu državnog sistema.

Ukoliko se potvrdi da su službenici ANB-a ciljano izvlačili povjerljive podatke i dostavljali ih političkim strukturama u funkciji diskreditacije pojedinaca, onda je riječ o klasičnom obavještajnom zloupotrebom, a ne o instituciji koja štiti državu. Odgovornost je na sadašnjem rukovodstvu da konačno presječe tu vertikalu.