PODGORICA – Slučaj snimka na kojem se vide pripadnici Vojske Crne Gore dok jedan od njih, uz podignuta tri prsta, pjeva pjesmu o Draži Mihailoviću, otvorio je u Podgorici ne samo pitanje discipline u vojsci, već i pitanje selektivnih aršina kojima se godinama mjeri šta je u crnogorskoj uniformi nedopustivo, a šta se prećutkuje.

Iz Ministarstva odbrane saopšteno je da je jedan od vojnika sa snimka na dužem bolovanju, koje nije pravdao doznakama, zbog čega je protiv njega pokrenut postupak za prestanak službe. Drugi vojnik, koji se takođe nalazi na snimku, dao je izjavu, a protiv njega je pokrenut postupak za utvrđivanje odgovornosti. U resoru odbrane tvrde da su sa slučajem bili upoznati i prije nego što je snimak dospio u javnost, kao i da će prema svima biti preduzete mjere u skladu sa zakonom.

Ministarstvo je poručilo da uniforma Vojske Crne Gore ne smije biti prostor za veličanje bilo koje ekstremističke ideologije, velikodržavnog projekta, partijskog djelovanja, niti za podršku licima iz sfere teškog i organizovanog kriminala. Takav princip, sam po sebi, nije sporan. Naprotiv, svaka profesionalna vojska mora da počiva na disciplini, političkoj neutralnosti i jasnoj komandnoj odgovornosti.

Međutim, upravo ta formulacija otvara suštinsko pitanje — zašto se isti standard nije uvijek primjenjivao jednako? U crnogorskoj javnosti ranije su se pojavljivali i slučajevi u kojima su se pominjali pripadnici vojske i pjesme Marka Perkovića Tompsona, čiji se repertoar dovodi u direktnu vezu sa ustaškom simbolikom i antisrpskim porukama. Tada nije bilo ni približno iste hitrine, javne dramatizacije i zahtjeva za sankcijama.

Zato ovaj slučaj pokazuje dublju protivrječnost crnogorskog javnog prostora: ono što se predstavlja kao odbrana građanskog i antifašističkog karaktera države često se aktivira samo kada je potrebno disciplinovati srpski nacionalni izraz, dok se na pojave sa jasnim antisrpskim nabojem reaguje daleko tiše ili se one relativizuju.

Upravo zbog toga neizbježno je podsjećanje na period kada je resor odbrane vodio Predrag Bošković, od 2016. do 2020. godine. To je vrijeme u kojem je Vojska Crne Gore formalno prošla kroz NATO integracije, ali je istovremeno u javnosti sve češće doživljavana kao institucija pod snažnim političkim i ideološkim uticajem tadašnje vlasti. Bošković je na funkciju ministra odbrane izabran 28. novembra 2016. godine, a resor je vodio u mandatu vlade koja je trajala do smjene vlasti 2020.

Najteža sjenka na taj period pala je poslije navoda da je uoči parlamentarnih izbora 2020. godine iz vojnih magacina dijeljeno oružje. Prema tim tvrdnjama, dva dana prije izbora iz magacina Vojske Crne Gore podijeljeno je 215 automatskih pušaka i više od 44.500 metaka službenicima policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost, ali i bezbjednosno interesantnim licima. Sve je prijavljeno tužilaštvu, ali slučaj još nije dobio epilog.

Bošković je ranije odbacivao takve optužbe i pozivao nadležne organe da ispitaju sve navode, tvrdeći da su optužbe neosnovane. Ipak, sama činjenica da je pitanje oružja iz vojnih magacina uopšte postalo tema javnog i institucionalnog spora pokazuje da je problem Vojske Crne Gore mnogo dublji od jednog kratkog snimka i jedne pjesme.

Zbog toga bi najnoviji slučaj morao da bude povod za dosljednu, a ne selektivnu provjeru stanja u sistemu odbrane. Ako je cilj zaista zaštita ugleda Vojske Crne Gore, onda disciplina ne može zavisiti od toga ko je politički pogodan za osudu, a ko nije. U suprotnom, svaka reakcija izgleda manje kao odbrana profesionalizma, a više kao još jedna epizoda u dugom nizu crnogorskog licemjerja.