Bivši savjetnik premijera za bezbjednost i nekadašnji policijski i carinski funkcioner Vojo Laković izazvao je snažne reakcije javnosti nakon gostovanja u emisiji Kontroverza, gdje je ekskluzivno objelodanio imena glavnih ljudi takozvane „Sedme uprave“, kao i pripadnika „Crnih trojki“.

Nakon ovog istupa, Laković je u ponedjeljak pozvan da da izjavu u svojstvu svjedoka u Više državno tužilaštvo, što je potvrđeno medijima.

Laković je u emisiji iznio tvrdnju da postoji šira akcija sa ciljem opstrukcije rada Anketnog odbora, diskreditacije svjedoka i obesmišljavanja njihovih iskaza.

„Anketni odbor je počeo dobro da radi. Izjave Milana Paunovića i Brajuška Brajuškovića pokazale su opravdanost njegovog formiranja. Paunović je dokumentima potvrdio da je više od 90 odsto tih aktivnosti sprovođeno iz samog sistema, uz saglasnost njegovog vrha. To znači da ta krivična djela ne mogu zastarijevati“, kazao je Laković, dodajući da je „sistem tukao, prebijao, a u pojedinim slučajevima i ubijao neprijatelje“.

On je poručio da Crna Gora ne može zatvoriti ključna poglavlja bez utvrđivanja istine, posebno kada je riječ o ubistvu Duško Jovanović i drugim neriješenim slučajevima.

Tajni nadzor i počeci „Sedme uprave“

Laković je iznio i tvrdnju da je protiv njega, uoči svjedočenja i formiranja Anketnog odbora, podnesena anonimna prijava koja je iskorišćena kao osnov za uvođenje mjera tajnog nadzora, kako bi se kontrolisalo šta namjerava da otkrije o „Sedmoj upravi“.

Prema njegovim riječima, formiranje ove strukture počinje dolaskom Vukašina Maraša, nekadašnjeg operativca savezne UDBE.

„Nakon razgovora sa Boškom Bojovićem, u aprilu 1996. godine formirano je posebno odjeljenje službe državne bezbjednosti za posebne namjene – takozvana Sedma uprava“, naveo je Laković.

On je objavio i imena prve postave: Darko Beli Raspopović, Milanka Mila Kovačević, Zoran Lazović, Duško Golubović, Periša Vukašinović, Miško Pejović, Mile Grdinić, Veselin Pešić, Mladen Nišavić i Željko Vulanović.

Kasnije su, kako tvrdi, u rad uprave uključivani i drugi operativci, ali i lica iz kriminalnog miljea, među kojima su i brojna poznata imena, uključujući i Ljubišu Buhu Čumeta i Dušana Spasojevića Šiptara.

Laković je naglasio da ne mora značiti da su sva navedena lica počinila nezakonite radnje, ali da njihova imena moraju biti predmet provjere tužilaštva.

Veze sa kriminalom i prijetnje novinarima

Autor emisije, Mladen Stojović, ukazao je da pojedini kriminalci nisu bili iz Crne Gore, ali da su koristili legitimacije bezbjednosnih službi.

Prema njegovim navodima, pojedini pripadnici kriminalnih grupa su 2002. godine u Podgorici, sa službenim legitimacijama i oružjem dobijenim od MUP-a, upućivali prijetnje Dušku Jovanoviću i Vladanu Pavićeviću, bez ikakve reakcije nadležnih.

Podsjetio je i na akciju Operacija Sablja, u kojoj su likvidirani pojedini akteri povezani sa ovim strukturama nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića.

„Centar zla“ i vrh sistema

Laković je iznio i teške optužbe na račun institucija, navodeći da forenzički centar u Danilovgradu „nije bio centar istine, već centar zla“, gdje su, kako tvrdi, mijenjani DNK uzorci.

On je posebno istakao ulogu Duška Markovića i Mića Markovića, tvrdeći da su bili ključni ljudi sistema bezbjednosti.

„Odgovorno tvrdim da je Duško Marković znao sve što se dešavalo u Crnoj Gori i prenosio naredbe“, kazao je Laković.

Prema njegovim riječima, sistem koji je građen u vrijeme Mila Đukanovića nakon raspada jedinstvenog DPS-a zadržao je kontrolu nad ključnim institucijama – tužilaštvom, sudstvom i policijom.

„Crne trojke“ – batinaški odred

Govoreći o „Crnim trojkama“, Laković je naveo da su predstavljale batinaški odred Specijalne jedinice policije.

Na njihovom čelu su, kako je kazao, bili Veselin Veljović i Miljan Perović, uz Sašu Zvicera, dok su udarnu grupu činili Marko Kalezić, Slavko Đurović i Vladan Lazović.

Pored njih, Laković je naveo i širi spisak lica koja su, kako tvrdi, bila dio ove strukture ili od povjerenja njenog rukovodstva, uključujući Milana Kovačevića, Dragišu Mugošu, braću Popović, kao i brojne druge.

On je naglasio da je spisak veliki i da ne znači da su svi navedeni pojedinci učestvovali u nezakonitim radnjama, ali da je neophodno da nadležni organi ispitaju sve navode.

„Sistem ima svoje ljude svuda“

Laković je zaključio da je bivši sistem bezbjednosti zadržao uticaj kroz „spavače“ i „oficire“ raspoređene u institucijama, koji blagovremeno prenose informacije.

„Taj sistem je uvijek korak ispred“, poručio je on.

Njegovo svjedočenje, kako se ocjenjuje, moglo bi da predstavlja jedan od najozbiljnijih izazova za institucije u pokušaju rasvjetljavanja djelovanja paralelnih struktura bezbjednosti u Crnoj Gori.