Intervju profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu Nikole Samardžića, objavljen u podgoričkoj Pobjedi, predstavlja novo dno u akademskoj i javnoj kulturi u Srbiji. Svojom retorikom i ideološkim zalaganjem, Samardžić ne samo da vrijeđa većinu srpskog naroda i institucije koje su bile oslonac u najtežim istorijskim vremenima, već se otvoreno stavlja u službu političke i medijske agende koja ima za cilj ukidanje svake autentične srpske politike i zamjenu nacionalnog identiteta evroatlantskim šablonom.

Samardžić kao tribun lažnog morala


U najeksplozivnijem dijelu intervjua, Samardžić nekritički preuzima zapadne narative o Srebrenici, izjednačavajući Vojsku Republike Srpske sa paravojnim formacijama i odbacujući sve sudske i istorijske dileme, zanemarujući da je sam pojam „genocida“ još uvijek predmet ozbiljnih rasprava među međunarodnim pravnicima i istoričarima.

Samardžić u svom sljepilu ide korak dalje, optužuje Republiku Srpsku da je „sredstvo režima Vladimira Putina“, čime samo reciklira prozapadne floskule o Balkanu kao „ruskom prednjem frontu“, zaboravljajući da je upravo srpski narod najviše stradao od velikodržavnih projekata zapadnih sila.

Mržnja prema narodu u molitvenom hodu


U jednoj od najbrutalnijih rečenica intervjua, Samardžić Litije naziva „anti-evropskim opredeljenjem i pozivom na novu agresiju“. Takav stav nije samo akademski neozbiljan, već i duboko uvredljiv. Litije 2019/2020. nisu bile partijski projekat, već autentičan narodni pokret u odbranu svetinja i identiteta. Njihova simbolika nije bila u „Putinovim bajkerima“ kako tvrdi Samardžić, već u hiljadama običnih građana koji su, dostojanstveno i mirno, u hodu sa ikonama i molitvama, odbranili crkvu i narod.

U očima Nikole Samardžića, srpski narod u Crnoj Gori nema pravo na autonomnu volju ni na sopstvenu tradiciju i svako ko nije u službi NATO-a i „građanizma“ proglašava se agentom Kremlja.

Pljuvanje po mrtvom mitropolitu Amfilohiju


Da stvar bude gora, Samardžić ne propušta priliku da uvrijedi i pokojnog mitropolita Amfilohija (Radovića). Nečuvenim jezikom, Samardžić je nazvao Amfilohija „suštinskim zlom Crne Gore“, i to nakon njegove smrti, što najbolje govori o dubokoj mržnji i moralnoj izopačenosti sagovornika Pobjede.

Za jednog profesora istorije, takav odnos prema čovjeku koji je ostavio dubok trag u duhovnoj i kulturnoj istoriji balkanskih naroda nije samo nedopustiv, to je zloupotreba akademske pozicije za politički linč.

Samardžićev napor da rehabilituje DPS


U gotovo svakoj rečenici ovog intervjua provejava žal za gubitkom moći Mila Đukanovića i njegovog režima. Đukanović, kako kaže Samardžić, nije poražen zbog korupcije, afera, kriminalne privatizacije i podjele društva, već zbog toga jer je želio u EU, što je opasna zamjena teza. Građani Crne Gore su 2020. godine rekli „ne“ zarobljenoj državi, jednopartijskoj tiraniji i vjerskom progonu. I to na izborima, mirno i demokratski, što je za mnoge uticajne krugove u regionu bilo neprihvatljivo pa i za Samardžića.

Samardžić to naziva „puzećim državnim udarom“. Takav vokabular već dugo koristi Pobjeda i srodni mediji čija je urednička politika otvoreno antisrpska, ne više samo u Crnoj Gori nego i u kontekstu regiona.

Pobjeda kao medijska ispostava antidržavne politike


Da bi ovaj intervju bio objavljen baš u Pobjedi, mediju koji već decenijama vrši kampanje protiv SPC, Republike Srpske, i srpskog nacionalnog bića, nije slučajnost. Pobjeda, kao staro glasilo DPS-a, ostaje u službi dezinformacija i hibridnog rata protiv Srbije. Platforma je data jednom intelektualcu iz Srbije samo zato što ponavlja ono što odgovara jednoj mreži, da je Srbija izvor nestabilnosti, da je SPC klerofašistička, da je srpski narod u Crnoj Gori pod „zloduhovnim uticajem“ i da je svako ko se poziva na tradiciju u stvari „proruski agent“.

U stvarnosti, upravo su takve interpretacije, akademski maskirane, medijski puštene u opticaj, jedan od ključnih instrumenata za nastavak unutrašnjeg razaranja srpske kulture, svijesti i geopolitičke pozicije.

Istorijska i moralna revizija na štetu Srbije i Srpstva


Intervju Nikole Samardžića u Pobjedi nije naučni, ni analitički, već ideološki pamflet. U njemu nema dubine, ali ima opasne jasnoće da sve što je srpsko treba dezavuisati, sve što je narodno diskreditovati, i sve što je crkveno proglasiti agenturom. Za takav pristup nema opravdanja, ni u akademskim krugovima, novinarstvu i javnom prostoru koji želi da bude slobodan.

Nikola Samardžić je nastupio kao otvoreni saveznik svih onih koji su u proteklih sto godina radili na razaranju srpskog naroda. I to je, nažalost, jedina stvar u kojoj je dosledan.

Redakcija ALOonline nastaviće da razobličava one koji, bilo iz Beograda, Podgorice, Brisela ili bilo koje druge tačke širom zemaljskog šara, otvoreno djeluju protiv interesa Srbije i srpskog naroda u cjelini.