VAŠINGTON – Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens javno je označio rat sa Iranom kao glavni razlog poraza Republikanske stranke na kongresnim izborima 3. novembra, dovodeći u pitanje političku cijenu vojne intervencije koju predsjednik Donald Tramp i dalje brani kao neophodnu za američku nacionalnu bezbjednost.

Vensova ocjena, iznijeta u objavi na društvenoj mreži Iks 4. novembra, predstavlja jedno od najotvorenijih priznanja izbornih posljedica američke politike prema Iranu iz samog vrha administracije.

„Razlog našeg poraza je rat. I sam predsjednik je to rekao prethodne večeri”, napisao je Vens.

Potpredsjednik je zatim postavio pitanje koje neposredno pogađa političku odgovornost republikanskog rukovodstva.

„Ako želite da tvrdite da je vrijedjelo izgubiti Senat na narednih šest godina, onda to i recite. Tvrdite da je to bila cijena koju je vrijedjelo platiti. Slagali se ili ne, to je barem iskreno. Ali svi znaju zašto smo izgubili. Svaki iskren razgovor o tome kuda idemo odavde mora da počne od te činjenice”, poručio je Vens.

Demokrate su na izborima osvojile kontrolu nad oba doma Kongresa, uključujući Senat, u kojem republikanci gube većinu nakon dvije godine vlasti.

Vensovo pominjanje šest godina odnosi se na trajanje senatorskog mandata, a ne na garantovanu demokratsku kontrolu Senata do 2032. godine, pošto će se i 2028. i 2030. održavati izbori za dio senatorskih mjesta.

Republikanski birači prešli demokratama

Posebnu pažnju u Vensovoj analizi privuklo je njegovo priznanje da poraz republikanaca nije posljedica isključivo slabe izlaznosti njihovih pristalica.

Prema njegovim riječima, značajan broj Amerikanaca koji su na predsjedničkim izborima 2024. podržali Trampa i Vensa sada je glasao za kandidate Demokratske stranke.

„Naši birači su izašli na izbore”, naveo je Vens, objašnjavajući da je suštinski problem bio prelazak dijela republikanskog biračkog tijela na suprotnu stranu.

Pozivajući se na razgovore sa analitičarima javnog mnjenja, potpredsjednik je izdvojio četiri razloga nezadovoljstva: zahtjev za okončanje rata sa Iranom, rast troškova života i inflaciju, očekivanje da američki interesi budu na prvom mjestu i nezadovoljstvo odnosima Vašingtona prema Izraelu.

Takvi nalazi ukazuju na protivrječnost sa kojom se suočava republikansko rukovodstvo. Dio birača koji je Trampa podržao zbog obećanja da će izbjegavati nove dugotrajne američke vojne intervencije sada je nezadovoljan ratom na Bliskom istoku i njegovim ekonomskim posljedicama.

Vens je priznao i da republikanske poruke o ekonomiji u završnici izborne kampanje vjerovatno nisu bile dovoljno ubjedljive.

Međutim, rat nije bio jedino pitanje koje je opredijelilo izborni rezultat. Istraživanja javnog mnjenja pokazala su da su inflacija, cijene osnovnih životnih namirnica i nezadovoljstvo upravljanjem državom takođe imali značajnu ulogu.

Tramp ne odustaje od rata

Za razliku od Vensa, koji je naglasak stavio na političke posljedice vojne intervencije, predsjednik Donald Tramp nastavio je da brani odluku o napadu na Iran.

Tramp je priznao da su rat i rast cijena goriva doprinijeli izbornom porazu republikanaca, ali je odbacio mogućnost da je sama odluka o vojnoj intervenciji bila pogrešna.

„Mislim da je to uglavnom tačno, jer je kratkoročno malo podiglo cijene benzina”, rekao je Tramp, komentarišući Vensove ocjene.

Ipak, poručio je da bi ponovo donio istu odluku.

„Kada bih morao ponovo da odlučujem, morao bih isto da postupim, jer je to dugoročno jedino rješenje. Ne možete dozvoliti Iranu da ima nuklearno oružje”, izjavio je američki predsjednik.

Tramp je time stavio do znanja da izborni rezultat nije promijenio njegov stav o opravdanosti rata, dok Vens insistira na tome da republikanci moraju da priznaju njegovu cijenu.

Sukob sa Iranom, započet krajem februara, produžio se daleko izvan prvobitnih procjena Bijele kuće. Posljedice su vidljive u rastu cijena energenata, izdvajanjima za vojne operacije i gubicima američkih oružanih snaga.

Prema podacima američkog Ministarstva odbrane koje je početkom novembra prenio Si-Bi-Es, u sukobu su poginula 23 američka vojnika, dok je 865 ranjeno.

Razlike postojale i prije izbora

Neslaganja u naglašavanju ciljeva američke politike prema Iranu nisu počela nakon izbornog poraza.

Još tokom ljeta Vens je kao neposredni prioritet administracije isticao stabilizaciju cijena goriva i zaštitu američkih potrošača, dok je Tramp naglašavao sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja.

„Vašington post” je u avgustu ukazao na različite prioritete predsjednika i potpredsjednika, iako je Bijela kuća odbacivala tvrdnje o njihovom političkom sukobu.

Portparolka Bijele kuće Ana Keli tada je saopštila da nema podjela u administraciji i da Vens radi na sprovođenju predsjednikove politike.

I poslije novembarskih izbora, Vens nije javno doveo u pitanje Trampov položaj ili pravo da odlučuje o američkoj vojnoj strategiji. Njegova kritika usmjerena je prije svega na izborne posljedice rata i neophodnost da republikanci izvuku pouke iz poraza.

Međutim, upravo takvo javno razlikovanje prioriteta može imati značaj za pozicioniranje unutar stranke pred predsjedničke izbore 2028. godine, na kojima Tramp, prema sadašnjim ustavnim ograničenjima, ne može ponovo da se kandiduje.

Reganova 1986. godina i Bušov uspon

Sadašnja situacija u Republikanskoj stranci podsjeća na pojedine okolnosti iz novembra 1986. godine, kada su republikanci, predvođeni predsjednikom Ronaldom Reganom, izgubili većinu u Senatu.

Demokrate su tada osvojile 55 senatorskih mjesta, naspram 45 republikanskih, dok su u Predstavničkom domu raspolagale sa 258 od ukupno 435 mandata.

Neposredno uoči tih izbora, 3. novembra 1986, libanski nedjeljnik „Aš Šira” objavio je informacije o tajnoj američkoj prodaji oružja Iranu, što je označilo početak javnog razotkrivanja afere „Iran–Kontra”.

Iako se puni politički efekat tog skandala razvio poslije izbora, afera je ozbiljno pogodila Reganovu administraciju tokom završnih godina njegovog predsjedničkog mandata.

Dvije godine kasnije, 1988, Reganov potpredsjednik Džordž H. V. Buš pobijedio je na predsjedničkim izborima, osvojivši 40 saveznih država i 426 elektorskih glasova.

Buš je uspio da zadrži podršku značajnog dijela Reganovog biračkog tijela, istovremeno gradeći sopstveni politički identitet.

Istorijsko poređenje, međutim, ima i ograničenja. Buš nije vodio otvorenu pobunu protiv Regana, a afera „Iran–Kontra” nije imala iste političke, vojne i ekonomske posljedice kao sadašnji sukob sa Iranom.

Za Vensa se postavlja pitanje kako da istovremeno zadrži podršku Trampovih pristalica i odgovori na nezadovoljstvo dijela birača politikom aktuelne administracije.

Trampov sin podržao Vensovu ocjenu

Dodatnu pažnju izazvala je reakcija Donalda Trampa Mlađeg, koji je podržao Vensovu analizu izbornog poraza.

„Svaka riječ ovoga je sto odsto istinita”, napisao je predsjednikov sin, komentarišući potpredsjednikovu objavu.

Njegova podrška ukazuje na to da Vensove ocjene imaju pristalice i među političkim akterima bliskim predsjednikovoj porodici.

To, ipak, ne znači da je unutar Republikanske stranke postignut dogovor o budućem predsjedničkom kandidatu.

Pored Vensa, u raspravama o političkoj budućnosti republikanaca pominju se i drugi istaknuti predstavnici stranke, uključujući državnog sekretara Marka Rubija.

Vens se, kao aktuelni potpredsjednik, nalazi u posebno osjetljivom položaju: učestvovao je u sprovođenju politike koju sada označava kao jedan od glavnih uzroka izbornog poraza.

Upravo zbog toga njegove izjave mogu da se posmatraju i kao početak šire rasprave o tome da li Republikanska stranka treba da nastavi dosadašnji spoljnopolitički kurs ili da veći naglasak stavi na ekonomske probleme i ograničenje američkog vojnog angažovanja u inostranstvu.

Pitanje političkog nasljeđa pred izbore 2028.

Republikanski poraz na kongresnim izborima otvorio je pitanje odnosa između političke lojalnosti Donaldu Trampu i potrebe za promjenom stranačke strategije.

Vensova poruka da je rat presudno uticao na gubitak vlasti u Kongresu neposredno dovodi u vezu spoljnopolitičke odluke Bijele kuće sa raspoloženjem američkih birača.

Tramp, s druge strane, ostaje pri stavu da je sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje važnije od kratkoročne političke cijene intervencije.

Iako se predsjednik i potpredsjednik slažu da je rat doprinio izbornom porazu, njihove izjave pokazuju različit odnos prema njegovim posljedicama i opravdanosti.

Pred Vensom je zato politički zadatak da objasni kako bi, kao eventualni kandidat za predsjednika 2028. godine, odgovorio na nezadovoljstvo birača ratom, rastom cijena i američkim angažovanjem na Bliskom istoku, a da pritom ne dovede u pitanje sopstvenu ulogu u Trampovoj administraciji.

Odgovor na to pitanje biće važan ne samo za budući odnos dvojice republikanskih lidera već i za pravac američke spoljne politike poslije završetka Trampovog drugog predsjedničkog mandata.