ZAGREB – Priznanje profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandra Maršavelskog da je pod pseudonimom „Prijatelj studenata” mjesecima učestvovao u političkom savjetovanju studentskog pokreta u Srbiji dobilo je novu dimenziju nakon njegove ostavke na mjesto člana hrvatskog Vijeća za građanski nadzor bezbjednosno-obavještajnih agencija. Ovaj slučaj našao se i u centralnoj informativnoj emisiji Hrvatske radio-televizije, u kojoj su predstavnici državnih institucija, političkih stranaka i akademske zajednice govorili o prirodi i posljedicama njegovog djelovanja.
I dok se u Zagrebu otvara pitanje odgovornosti profesora koji je bio uključen u nadzor bezbjednosnih službi, u Srbiji ostaje znatno šire pitanje – ko je omogućio njegovo prisustvo u političkim procesima, ko je sa njim sarađivao i da li su ljudi koji su koristili njegove savjete znali da iza pseudonima stoji strani državljanin sa položajem u sistemu nadzora bezbjednosno-obavještajnih agencija susjedne države.
U prilogu HRT-a istaknuto je da je Maršavelski u julu ove godine ponovo imenovan u Vijeće za građanski nadzor bezbjednosno-obavještajnih agencija, da bi nekoliko mjeseci kasnije javno priznao da je pod pseudonimom politički savjetovao studente u Srbiji u borbi protiv vlasti Aleksandra Vučića.
Zvanično ograđivanje od političkog djelovanja
Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Hrvatske Damir Habijan iznio je oštru ocjenu Maršavelskog, naglašavajući da njegove aktivnosti nisu bile dio zvanične državne politike.
„Postupci profesora Maršavelskog sigurno nisu službeni postupci Vlade, niti je to bilo kakav stav Vlade. Dakle, riječ je o njegovom, očigledno, privatnom angažmanu, što je za osobu akademskog statusa, odnosno profesora na Pravnom fakultetu, zabrinjavajuće i apsolutno neprihvatljivo”, izjavio je Habijan.
Posebno je ukazao na činjenicu da je Maršavelski istovremeno obavljao funkciju u tijelu nadležnom za građanski nadzor bezbjednosnih službi.
„Iz njegovog postupanja može se vidjeti da je riječ o nekoj ulozi, ulozi tajnog agenta u fušu. To je ono što je veoma zabrinjavajuće”, rekao je hrvatski ministar.
Činjenica da je takvu ocjenu iznio ministar pravosuđa zemlje čiji je Maršavelski državljanin daje posebnu težinu pitanjima o njegovom angažmanu u Srbiji. Naročito zato što se ne radi samo o profesoru koji je iz inostranstva komentarisao političke prilike, već o čovjeku koji je, prema sopstvenom priznanju, nastojao da utiče na političku strategiju, programske prioritete i kadrovske odluke studentskog pokreta.
Ko je prihvatao savjete iz Zagreba
Maršavelski je 31. oktobra, u autorskom tekstu objavljenom u listu „Danas”, otkrio da se iza pseudonima „Prijatelj studenata” nalazi upravo on.
U istom tekstu naveo je da je studentima predlagao formiranje ekspertske vlade, podsticao ih na političko organizovanje, savjetovao približavanje Evropskoj uniji i nastojao da utiče na sastav njihove izborne liste.
Posebno je naglasio da je ponosan što je, prema sopstvenoj ocjeni, doprinio tome da profesor Milo Lompar ne bude na Studentskoj listi.
„Lično sam najponosniji što sam vam dao argumente da Mila Lompara izbacite sa liste”, napisao je Maršavelski.
Samo priznanje da je strani državljanin nastojao da utiče na izbor kandidata za Narodnu skupštinu Srbije zaslužuje objašnjenje onih kojima su ti savjeti bili upućeni.
Maršavelski je u svom tekstu naveo i da je više puta boravio u Beogradu, držao predavanja na Pravnom fakultetu i Fakultetu političkih nauka, posjećivao fakultete u blokadi i održavao kontakte sa pojedinim profesorima i učesnicima studentskog pokreta.
On je imenovao i više svojih domaćina u Srbiji, zahvalivši im na saradnji. To predstavlja osnovu za javno razjašnjenje prirode kontakata i eventualnog političkog savjetovanja koje je prevazilazilo akademsku saradnju.
Hrvatske institucije traže objašnjenja
Pitanje političke neutralnosti Maršavelskog otvoreno je i u hrvatskom parlamentu.
Poslanica stranke Možemo Ivana Kekin izjavila je za HRT da njena stranka nije bila upoznata sa njegovim tekstovima i aktivnostima.
„On je podnio ostavku i to je dobra odluka. Iako nismo sigurni u uticaj tih tekstova koje je pisao, mi nismo ni znali da ih piše. Očigledno nije znala ni SOA, koja je radila bezbjednosnu provjeru nad njim. Ali u Vijeću za građanski nadzor treba bez sumnje da budu neutralni stručnjaci i, ako se uopšte dovede u pitanje nečija neutralnost, bolje je da nije u Vijeću”, rekla je Kekin.
Njena izjava ukazuje na jednu od ključnih okolnosti slučaja. Politički angažman koji je Maršavelski mjesecima obavljao u Srbiji nije, prema tvrdnjama predstavnika hrvatskih političkih institucija, bio poznat ni onima koji su imali odgovornost za njegov položaj u sistemu nadzora bezbjednosnih službi.
Predsjednik saborskog Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbjednost Ranko Ostojić iznio je drugačiju ocjenu, navodeći da samo pisanje tekstova pod pseudonimom nije dovoljan razlog za bezbjednosnu uzbunu.
„Pisanje kolumne u nekom listu pod pseudonimom sigurno nije razlog za alarm ili uzbunu”, rekao je Ostojić.
On je podsjetio i da je Maršavelski ranije učestvovao u vladinim radnim grupama, uključujući tim koji je radio na tužbi Hrvatske protiv Srbije.
Taj podatak sam po sebi ne govori o prirodi njegovog kasnijeg angažmana, ali dopunjava sliku njegovog profesionalnog i institucionalnog iskustva, koje nije bilo ograničeno na univerzitetsku nastavu.
Ostojić je potvrdio da je Maršavelski imao važeći bezbjednosni sertifikat i da je ranije prošao provjeru. Od hrvatske Bezbjednosno-obavještajne agencije zatražio je informacije radi eventualnog daljeg postupanja.
Pravni fakultet se ograđuje
Od aktivnosti svog profesora ogradio se i Pravni fakultet Univerziteta u Zagrebu.
Dekanka Romana Matanovac Vučković izjavila je da uprava fakulteta nije imala saznanja o Maršavelskom političkom angažmanu u Srbiji.
„Što se tiče stava uprave Pravnog fakulteta, mi se strogo ograđujemo od svih aktivnosti koje nisu preduzete u skladu sa uobičajenim ponašanjem profesora na Pravnom fakultetu i u tom smislu Pravni fakultet sa ovim aktivnostima nema apsolutno nikakve veze”, poručila je Matanovac Vučković.
Fakultet je saopštio i da provjerava da li su aktivnosti koje je Maršavelski preduzimao u Srbiji bile strogo odvojene od njegovog rada u akademskoj ustanovi, nakon čega će odlučiti o eventualnim daljim koracima.
Tako se slučaj čovjeka koji je u Srbiji nastupao kao anonimni savjetnik studentskog pokreta u Hrvatskoj našao pred institucionalnim preispitivanjem, uključujući njegovu ostavku i provjeru okolnosti pod kojima je djelovao.
Dvije godine interesovanja za političke prilike u Srbiji
Maršavelski je u svom javnom priznanju posebno isticao povezanost sa studentskim pokretom u Srbiji i podršku koju su proteklih godina pružali pojedinci, organizacije i javne ličnosti iz Hrvatske.
Pisao je o skupovima podrške, predavanjima, filmskim projekcijama, kontaktima sa studentima i saradnji sa predstavnicima akademske zajednice.
Njegove aktivnosti ukazuju na to da je interesovanje za političke procese u Srbiji imalo i organizovane oblike javne podrške i saradnje. Međutim, potrebno je razlikovati takve oblike solidarnosti od neposrednog učešća u političkom odlučivanju.
U Maršavelskom slučaju to razgraničenje dobija poseban značaj, jer je sam potvrdio da se nije zadržao na izražavanju podrške već je iznosio konkretne političke i kadrovske prijedloge.
Zvanično ograđivanje hrvatskih institucija pokazuje da se njegov angažman nastoji jasno odvojiti od djelovanja države. Za sada nisu predstavljeni dokazi da je Maršavelski radio po nalogu hrvatske vlade ili obavještajnih službi.
To, ipak, ne umanjuje značaj pitanja na koje u Srbiji još nema potpunog odgovora: gdje je bila granica između javnog savjetovanja i stvarnog učešća stranog državljanina u oblikovanju političke strategije pokreta koji je učestvovao na parlamentarnim izborima?
Odgovor duguju i oni kojima su savjeti bili namijenjeni
Ostavka Maršavelskog ne može sama po sebi da zatvori pitanje njegovog političkog angažmana u Srbiji.
Ukoliko su njegovi savjeti bili samo javno objavljeni tekstovi, organizatori studentskog pokreta mogu to nedvosmisleno da saopšte. Ukoliko je postojala i neposredna saradnja u donošenju političkih i kadrovskih odluka, javnost ima pravo da sazna ko je u njoj učestvovao, pod kojim uslovima i sa kakvim rezultatima.
Posebno je važno utvrditi da li su oni koji su sa Maršavelskim sarađivali bili upoznati sa njegovom funkcijom u hrvatskom sistemu građanskog nadzora bezbjednosno-obavještajnih agencija.
Odgovornost se, pritom, ne može utvrđivati na osnovu pretpostavki o stranim državljanima, već na osnovu konkretnih postupaka, komunikacije i eventualnog uticaja na političke odluke. Poslije javnog priznanja, ostavke, izjava hrvatskog ministra pravosuđa i ograđivanja zagrebačkog Pravnog fakulteta, teško je opravdati odsustvo jasnog objašnjenja u Srbiji.
Hrvatske institucije su se izjasnile o postupcima svog državljanina. Na onima u Srbiji kojima je mjesecima upućivao političke savjete sada je da objasne kakav su odnos sa njim imali i da li je, osim javnog zagovaranja, postojala i neposredna uloga u odlučivanju.
Jer, kada čovjek koji je pod skrivenim imenom savjetovao politički pokret u drugoj državi javno saopšti da je nastojao da utiče čak i na sastav njegove izborne liste, pitanje je i ko je, znajući ili ne znajući njegov stvarni identitet, prihvatao njegove savjete i koliko je političkih odluka u Srbiji zaista bilo doneseno pod njihovim uticajem.
Komentari (0)