BEOGRAD – Ko će upravljati Srbijom ukoliko najvažnije političke odluke Studentske liste, uključujući i to ko smije javno da govori, donosi tijelo čiji sastav, ovlašćenja i način odlučivanja nisu jasno predstavljeni građanima? To pitanje otvoreno je poslije objave Srđana Crnjanskog, odbornika Stranke slobode i pravde u Skupštini opštine Bačka Palanka, koji je na društvenoj mreži Iks iznio tvrdnju da je vrhovni plenum zabranio Iliji Srdanoviću, jednom od najistaknutijih predstavnika Studentske liste, nastupe u elektronskim medijima.

Posebnu težinu ovoj objavi daje činjenica da kritika ne dolazi iz političkog tabora Aleksandra Vučića, već od predstavnika opozicione stranke koja se godinama zalaže za promjenu vlasti u Srbiji.

„Vrhovni plenum je Iliji Srdanoviću još prošle nedjelje zabranio pojavljivanje u elektronskim medijima, osim u izuzetnim slučajevima. Bio je jedan od rijetkih iz SL-a koji je ulivao nadu da će se kormilo srpskog broda okrenuti ka Briselu i normalnosti. Sada je i ta nada izgubljena”, napisao je Crnjanski.

U svega nekoliko rečenica opozicioni odbornik otvorio je pitanja koja prevazilaze sudbinu jednog političara i njegove medijske nastupe.

Najprije, iz njegove poruke proizlazi da je Ilija Srdanović za dio proevropski orijentisane opozicije predstavljao svojevrsnu garanciju budućeg političkog kursa Srbije. Istovremeno, Crnjanski tvrdi da o javnim nastupima jednog od najprepoznatljivijih predstavnika izbornog pobjednika odlučuje vrhovni plenum.

Obje stvari zaslužuju pažnju javnosti.

Od simbola normalnosti do izgubljene nade

Crnjanski ne krije da je u Srdanoviću vidio političara sposobnog da Srbiju usmjeri ka Briselu, ali je naročito upadljivo što evropski pravac u svojoj objavi neposredno povezuje sa „normalnošću”.

Takva ocjena otvara pitanje na osnovu kojih je konkretnih političkih stavova, odluka i javnih nastupa Srdanović stekao toliko povjerenje dijela opozicije.

Da li je bilo dovoljno to što je nastupao kao predstavnik pokreta koji je obećavao promjene ili su postojale jasne političke garancije da će upravo on biti nosilac određenog državnog kursa?

Crnjanski u svojoj objavi ne navodi šta je Srdanović konkretno učinio da bi zaslužio takva očekivanja, niti objašnjava zašto je nada izgubljena upravo poslije navodne odluke o ograničenju medijskih nastupa.

Jednako je zanimljivo što političar iz redova Stranke slobode i pravde, koja je i sama godinama zastupala evropske integracije Srbije, sada praktično priznaje da je znatan dio očekivanja vezivao za jednog čovjeka unutar Studentske liste.

Ako je Srdanović bio jedan od rijetkih koji su ulivali takvu nadu, kako Crnjanski tvrdi, postavlja se pitanje kakvo povjerenje isti politički krugovi imaju u ostale nosioce liste, njihove stavove i sposobnosti da preuzmu odgovornost za upravljanje državom.

Ko je ovlastio vrhovni plenum da odlučuje?

Ipak, ozbiljniji dio Crnjanskove objave odnosi se na tvrdnju o zabrani medijskih nastupa.

Ukoliko je tačna informacija da je vrhovni plenum odlučio da Srdanović ne smije da se pojavljuje u elektronskim medijima, osim u izuzetnim slučajevima, javnost ima pravo da zna na osnovu kojih pravila je takva odluka donesena.

Ko čini vrhovni plenum? Ko bira njegove članove? Kome oni odgovaraju? Da li postoji pisana odluka o ograničenju javnih nastupa i ko odlučuje šta predstavlja izuzetan slučaj?

Najzad, da li je riječ o uobičajenom usklađivanju medijskih nastupa unutar političke organizacije ili o mehanizmu kojim se pojedincima uskraćuje mogućnost da samostalno iznose političke stavove?

Razlika nije mala.

Političke stranke i izborne liste mogu da utvrđuju pravila javnog predstavljanja, ali kada se odluke tiču ljudi koji pretenduju da upravljaju državom, njihova unutrašnja pravila postaju i pitanje javnog interesa.

Posebno ukoliko o njima odlučuju neformalna tijela čiji mandat i odgovornost nisu poznati široj javnosti.

Tvrdnja Crnjanskog sama po sebi nije dokaz da je zabrana zaista donesena, niti da je riječ o nedemokratskom postupku. Međutim, dovoljno je konkretna da zahtijeva javno objašnjenje Studentske liste.

Odlučuju li izabrani predstavnici ili nepoznati centar moći?

Poslije parlamentarnih izbora 25. oktobra, na kojima je Studentska lista osvojila apsolutnu većinu, pitanje njene unutrašnje organizacije dobilo je sasvim drugačiji značaj.

Dok je djelovala kao protestni i opozicioni pokret, način na koji donosi odluke bio je prije svega pitanje njenih članova i pristalica. Poslije izborne pobjede, to je postalo pitanje koje se tiče svih građana Srbije.

Ako plenum može da odlučuje ko od vodećih predstavnika liste smije da govori u javnosti, logično je zapitati se gdje prestaju njegova ovlašćenja.

Da li će isti mehanizam odlučivati o izboru ministara, kadrovskim rješenjima, spoljnopolitičkim opredjeljenjima ili važnim državnim pitanjima?

Ili će političku odgovornost u potpunosti preuzeti narodni poslanici i budući članovi vlade, u skladu sa Ustavom i zakonima Srbije? To nisu pitanja političke naklonosti, već institucionalne odgovornosti.

Građani na izborima glasaju za izborne liste i njihove kandidate, a ustavni poredak predviđa institucije koje donose odluke i za njih snose odgovornost. Nijedno neformalno tijelo ne može zamijeniti te institucije.

Zato je neophodno razjasniti da li je vrhovni plenum organ političkog savjetovanja i koordinacije ili centar odlučivanja čija se volja prenosi izabranim predstavnicima.

Kuda plovi srpski brod?

Crnjanski je u svojoj poruci upotrijebio sliku srpskog broda čije je kormilo, kako se nadao, trebalo okrenuti ka Briselu.

Međutim, poslije njegovih tvrdnji otvara se još važnije pitanje od samog pravca plovidbe – ko drži kormilo?

Da li su to političari čija su imena građani vidjeli na izbornoj listi, budući narodni poslanici i ministri, ili plenum čiji mehanizmi odlučivanja tek treba da budu objašnjeni?

Istovremeno, razočaranje odbornika SSP-a pokazuje koliko je rizično političku budućnost zemlje vezivati za pretpostavke o pojedincima, umjesto za javno predstavljen program i provjerljive mehanizme odgovornosti.

Ni evropska orijentacija, ni pozivanje na demokratiju, ni izborna pobjeda sami po sebi ne predstavljaju odgovor na pitanje kako se donose političke odluke.

Od Studentske liste javnost bi morala da dobije jasne odgovore o statusu Ilije Srdanovića, postojanju navodne zabrane javnih nastupa i ovlašćenjima vrhovnog plenuma. Jer za Srbiju nije presudno samo kuda će njena nova politička većina usmjeriti državni brod, već i da li će građani znati ko njime zaista upravlja i kome mogu da ispostave račun za donesene odluke.