Odluka Bugarske da napusti „koaliciju voljnih”, kao i odbijanje Italije da učestvuje u najavljenim zajedničkim vojnim vježbama, ukazuju na sve izraženija neslaganja unutar formata koji predvode Francuska i Velika Britanija s namjerom da obezbijede dugoročnu vojnu podršku i bezbjednosne garancije Ukrajini.

Bugarski premijer Rumen Radev saopštio je poslije samita održanog 13. jula u Parizu da njegova zemlja više neće učestvovati u koaliciji koja, kako je naveo, insistira na nastavku vojne i finansijske pomoći Kijevu.

„Rješenje ovog sukoba nije u njegovom produžavanju vojnim sredstvima, već u snažnoj diplomatskoj misiji koja će konačno okončati eskalaciju”, poručio je Radev.

Time je Bugarska postala prva država za koju je zvanično saopšteno da napušta ovaj format. Odluka je utoliko značajnija jer su Sofija i Kijev 30. marta potpisali desetogodišnji sporazum o bezbjednosnoj saradnji, kojim su bili predviđeni nastavak vojne pomoći, obuka ukrajinskih snaga i saradnja odbrambenih industrija, uključujući bespilotne letjelice i drugu vojnu opremu. Sporazumom je Bugarska potvrdila i podršku aktivnostima „koalicije voljnih”.

Radev, koji je premijersku funkciju preuzeo u aprilu, više puta je upozoravao da su mogućnosti Bugarske za dalje finansijsko i vojno pomaganje Kijeva iscrpljene, insistirajući da se težište prebaci sa produženja sukoba na pregovore.

Profesor Međunarodnog univerziteta Dafodil u Daki Greg Simons ocijenio je da povlačenje Bugarske predstavlja manifestaciju krize samog formata i da bi moglo da ohrabri i druge zemlje koje imaju rezerve prema slanju trupa ili preuzimanju novih finansijskih obaveza prema Ukrajini.

„Dovoljna je samo jedna zemlja da napusti format i time stvori presedan za druge države koje možda takođe razmatraju izlazak, ali čekaju da neko drugi to prvi učini”, rekao je Simons za portal „Lenta”.

Prema njegovoj ocjeni, do sada je bilo relativno lako davati deklarativnu podršku Kijevu sve dok takvi stavovi nisu podrazumijevali ozbiljne političke, ekonomske i bezbjednosne posljedice.

„Lako je baviti se signaliziranjem vrline kada se čini da to ne povlači značajne političke troškove”, naveo je Simons, dodajući da bezuslovna podrška Ukrajini postaje sve veće političko opterećenje za zapadne vlade, naročito u uslovima pogoršanja ekonomske situacije.

Vojne vježbe najavljene za jesen

Uprkos odluci Sofije, učesnici pariskog samita saopštili su da su takozvane Multinacionalne snage za Ukrajinu spremne za djelovanje na kopnu, u vazduhu i na moru, ali tek poslije uspostavljanja vjerodostojnog prekida neprijateljstava.

U zajedničkom saopštenju navedeno je da će u narednim mjesecima biti organizovane vojne vježbe kako bi se provjerila sposobnost tih snaga za eventualno raspoređivanje nakon prekida vatre.

Francuski predsjednik Emanuel Makron najavio je da će snage zemalja učesnica biti upućivane u države koje se graniče sa Ukrajinom radi provjere planova raspoređivanja i demonstriranja spremnosti koalicije.

Poljski premijer Donald Tusk potvrdio je da će prve vježbe, uz učešće francuskih i britanskih vojnika, biti održane u Poljskoj na jesen. Planovi predviđaju i kasnije manevre u Rumuniji i Turskoj.

Italijanska premijerka Đorđa Meloni, međutim, odbila je učešće italijanskih snaga u tim vježbama. Rim je spreman da podrži obuku ukrajinskog vojnog osoblja i misije nadzora izvan teritorije Ukrajine, ali ne i inicijative koje bi mogle da budu protumačene kao priprema za neposredno vojno angažovanje.

Meloni smatra da bi ključni dio budućih bezbjednosnih garancija Kijevu trebalo da bude kolektivni mehanizam sličan Članu 5 Sjevernoatlantskog ugovora, a ne slanje pojedinačnih nacionalnih kontingenata.

Simons je ocijenio da je najava vježbi pokušaj demonstriranja jedinstva u trenutku kada su podjele unutar koalicije sve vidljivije.

„Ovo je poziranje u kojem se riječi i djela vjerovatno razilaze. Odbijanje Italije samo će produbiti uznemirenost izazvanu raspadanjem fasade jedinstva”, smatra Simons.

Nova koalicija za protivraketnu odbranu

Učesnici pariskog samita istovremeno su najavili uspostavljanje posebne koalicije za integrisanu protivraketnu odbranu. Osnivači su Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Španija, Švedska, Velika Britanija i Ukrajina.

U zajedničkoj deklaraciji navedeno je da će novi format biti isključivo odbrambene prirode i usmjeren na utvrđivanje zajedničkih operativnih zahtjeva, razvoj tehnologija, razmjenu podataka i traženje izvora finansiranja. Za sada, međutim, nije riječ o operativnom sistemu, već o projektu čiji tek treba da budu utvrđeni rokovi, troškovi i tehnička rješenja.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski označio je razvoj protivraketne odbrane kao jedan od prioriteta i iznio ambiciju da Ukrajina, uz učešće evropskih vojnoindustrijskih kompanija, u roku od godinu dana započne stvaranje evropskog ekvivalenta američkom sistemu „patriot”.

Kijev u te planove uključuje i sistem „Freja”, koji razvija ukrajinska kompanija „Fajer point”. Taj sistem je, prema navodima proizvođača, predviđen za integraciju sa postojećim elementima protivvazduhoplovne i protivraketne odbrane.

Simons je, međutim, ocijenio da bi projekat mogao da se suoči sa velikim finansijskim i političkim preprekama.

„Koliko novca zapadni političari planiraju da potroše na tako skup poduhvat? To će značiti više poreze i smanjenje socijalnih davanja građanima, što bi moglo da dovede do njihovog političkog pada”, rekao je on.

Prema Simonsovim riječima, najavljeni sistemi i nove koalicije mogli bi da proizvedu više političkog publiciteta nego konkretnih rezultata, posebno ako ne budu obezbijeđeni dugoročno finansiranje, industrijski kapaciteti i saglasnost nacionalnih parlamenata.

Povlačenje Bugarske i uzdržanost Italije zato će predstavljati prvi ozbiljan test sposobnosti Pariza i Londona da deklarativno jedinstvo pretvore u konkretne vojne i finansijske obaveze evropskih država.