SARAJEVO – Kampanja blokaderskog političkog kruga protiv Srbije nastavljena je na stranicama sarajevskog „Oslobođenja”, koje je na naslovnoj strani objavilo tekst Nenada Čanka pod udarnim naslovom „Moralno osakaćena Srbija”.

Povod je najava da će general Ratko Mladić biti sahranjen uz najviše državne počasti, ali Čankov tekst daleko prevazilazi polemiku o jednoj ličnosti i pretvara se u opštu političku i moralnu optužnicu protiv Srbije, njenih institucija, nacionalnog pamćenja i patriotizma.

Na unutrašnjim stranama „Oslobođenja” tekst je objavljen pod naslovom „Pred kim Srbija stoji mirno”, uz fotografiju autora i višestruko isticanje njegove tvrdnje da država može postati „moralno osakaćena” ukoliko pojedince pretvori u uzore, njihove presude u nacionalne uvrede, a sahrane u državne svečanosti.

Od Mladića do optužnice protiv cijele Srbije

Čanak na više mjesta formalno tvrdi da nijedan narod ne može biti proglašen genocidnim, ali istovremeno čitav tekst gradi kao kolektivnu moralnu optužnicu protiv Srbije.

On navodi da se najavom državnih počasti ne govori samo o Mladiću, već o Srbiji koja, prema njegovim riječima, „još jednom pokušava da između sebe i sopstvene prošlosti postavi zastavu”.

Još dalje ide kada tvrdi da vlasti nastoje da „sve građane Srbije i sve Srbe postave kao moralni štit oko njegovog kovčega”.

Na meti nisu samo državni organi. Čanak govori o „beogradskoj čaršiji”, u koju svrstava dvor, tabloide, tajkune, penzionisane generale, akademske krugove, propovjedaonice i partijske poslušnike. Taj krug, tvrdi on, „institucionalno je razorio gotovo sve što je u Srbiji bilo časno, građansko, antifašističko i evropsko”.

Prema Čankovoj ocjeni, od Srbije je napravljena „država u kojoj je najunosniji oblik patriotizma laganje u ime naroda”.

Sarajevski list otvorio naslovnu stranu za napad na Srbiju

Posebnu težinu ovakvoj poruci daje odluka sarajevskog „Oslobođenja” da naslov „Moralno osakaćena Srbija” postavi kao glavnu temu broja od 31. avgusta. Na taj način Čankov politički pamflet nije ostao u rubrici komentara, već je pretvoren u centralnu poruku čitavog izdanja.

Iako se Čanak poziva na presude Haškog tribunala i insistira na individualnoj krivičnoj odgovornosti, njegova argumentacija neprestano se širi na Srbiju kao državu i društvo. Tako se, pod prividom borbe protiv kolektivizacije krivice, Srbiji ipak izriče kolektivna moralna presuda.

Autor zaključuje da država koja odaje počast osuđenom čovjeku ne sahranjuje samo njega, već sahranjuje vlastitu budućnost.

Objavljivanje ovakvog teksta pokazuje da smrt generala Mladića pojedinim predstavnicima blokaderskog i antisrpskog političkog kruga nije poslužila za ozbiljnu raspravu o ratu, žrtvama i istorijskoj odgovornosti, već za novi napad na Srbiju i njeno nacionalno dostojanstvo.

Umjesto razdvajanja individualne krivice od sudbine čitavog naroda, upravo oni koji se deklarativno protive kolektivnoj odgovornosti Srbiji ponovo namjenjuju ulogu vječitog optuženika – države koja, prema njihovoj zamisli, nema pravo ni na sopstveno sjećanje, ni na poštovanje svojih žrtava, ni na nacionalni stav koji nije napisan u Sarajevu ili nekom drugom centru političkog prekrajanja istorije.