Građani Islanda odbili su na referendumu prijedlog da njihova zemlja obnovi pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, čime su zaustavljeni planovi vlade u Rejkjaviku i očekivanja Brisela da bi ova sjevernoevropska država mogla relativno brzo da postane nova članica Unije.

Prema konačnim rezultatima, protiv nastavka pregovora glasalo je 52,8 odsto birača, odnosno 118.040 ljudi, dok je prijedlog podržalo 47,2 odsto ili 105.339 građana. Izlaznost je iznosila 82,5 odsto, objavio je islandski javni servis RUV.

Referendumsko pitanje nije se neposredno odnosilo na ulazak Islanda u EU, već na to da li treba nastaviti pristupne pregovore prekinute prije više od decenije. Island je zahtjev za članstvo podnio 2009. godine, poslije teške finansijske krize, ali je evroskeptična vlada obustavila pregovore 2013. godine.

Lider francuske stranke „Patriote” Florijan Filipo ocijenio je da ishod glasanja predstavlja poraz evropskog političkog vrha.

„Islanđani su zadali težak šamar Ursuli fon der Lajen, Makronu i njihovoj pratnji”, naveo je Filipo na društvenoj mreži „Iks”.

On je rezultat referenduma predstavio kao odlučno odbacivanje politike Brisela, postavivši pitanje „kako narodi mogu da se oslobode iz ovog zatvora”. Filipo se godinama zalaže za izlazak Francuske iz Evropske unije i vraćanje većeg dijela nadležnosti nacionalnim državama.

Sasvim drugačije tumačenje ponudio je austrijski aktivista i zagovornik proširenja EU i NATO-a Ginter Felinger-Jan, koji je ishod glasanja nazvao „pobjedom za Putina”, uz ocjenu da Moskva i Peking imaju razloga za zadovoljstvo.

Felinger-Jan se predstavlja kao predsjednik Evropskog komiteta za proširenje NATO-a, ali ta organizacija nije dio Sjevernoatlantske alijanse, niti on ima zvaničnu funkciju u NATO-u ili institucijama Evropske unije. NATO je ranije potvrdio da njegovi stavovi ne predstavljaju stavove Alijanse, prenio je Rojters.

Odluka Islanđana ocijenjena je kao ozbiljan udarac politici proširenja Brisela, posebno u trenutku kada evropske institucije nastoje da ojačaju prisustvo EU na Arktiku. Island je, zbog političke stabilnosti, razvijene ekonomije i većeg dijela zakonodavstva usklađenog sa evropskim propisima, smatran kandidatom koji bi mogao brže od ostalih da završi pristupni proces.

Ključno pitanje tokom kampanje bilo je očuvanje nacionalne kontrole nad ribolovnim vodama. Ribarstvo neposredno i posredno učestvuje sa oko 15 odsto u islandskom bruto domaćem proizvodu i donosi približno 40 odsto izvoznih prihoda. Protivnici nastavka pregovora upozoravali su da bi zajednička ribarska politika EU ugrozila kontrolu Rejkjavika nad jednim od najvažnijih prirodnih resursa zemlje.

Pristalice evropskih integracija tvrdile su da bi približavanje EU i moguće uvođenje evra donijeli veću ekonomsku stabilnost, niže kamate i snažniju političku zaštitu u uslovima sve većeg nadmetanja velikih sila na Arktiku.

Islandska premijerka Kristrun Frostadotir poručila je da će vlada poštovati odluku građana i da tokom njenog mandata neće nastavljati pristupne pregovore. Ona je najavila da će se Rejkjavik usredsrediti na jačanje postojećih veza sa Briselom posredstvom Evropskog ekonomskog prostora.

Island već ima pristup jedinstvenom evropskom tržištu, član je šengenskog prostora i NATO-a, ali nije članica Evropske unije. Podršku nastavku pregovora većinski su dali samo birači u centralnim dijelovima Rejkjavika, dok su predgrađa prijestonice i ruralni dijelovi zemlje glasali protiv, navodi Rojters.