Gostovanje Jovane Gligorijević u emisiji „Bez ustručavanja” pokazalo je kako se, kroz tri međusobno povezana koraka, gradi blokaderski narativ pred buduće izbore. Najprije se Aleksandar Vučić lično diskredituje i predstavlja kao opasnost po društvo, zatim se unaprijed stvara alibi za mogući izborni poraz, da bi se na kraju izborni dan opisao kao borba za goli život.
Umjesto razgovora o programima, kandidatima i povjerenju građana, politički protivnik se proglašava nasilnikom i zlim diktatorom, dok se izbori više ne predstavljaju kao demokratska procedura već kao događaj u kojem bi, prema riječima Gligorijevićeve, trebalo sačuvati svaki život.
„A možda si samo zli diktator. Zapravo. On jeste nasilan čovjek, on je verbalno nasilan, on je psihički nasilan”, rekla je Gligorijevićeva.
Prvi korak ovakvog narativa jeste potpuna politička i psihološka diskreditacija predsjednika Srbije. Gligorijevićeva se nije zadržala na kritici njegove politike, već je ponudila sopstvene „laičke pretpostavke” o njegovom djetinjstvu, porodici i stradanju njegovih predaka.
„Ne znam, ja mogu da imam neke pretpostavke laičke, da mislim, ne znam, sjediš u bloku na Novom Beogradu, a tata ti puni glavu kako su tvoji iz, opet sam zaboravila, Čipuljića, stradali”, navela je ona.
Posebno je sporno što je porodično sjećanje na stradanje Srba u Bugojnu upotrijebljeno kao materijal za političku psihoanalizu.
„Umjesto da, ne znam, čitaš ‘Ivicu i Maricu’, ‘Peću i vuka’ i ne znam ti ni ja šta, ti slušaš kako su te tvoje u Bugojnu klali, palili”, rekla je Gligorijevićeva.
Na taj način se svjedočenje o stradanju jedne porodice ne posmatra kao dio njenog tragičnog istorijskog iskustva, već se koristi za konstruisanje teze da je politički protivnik navodno psihološki oblikovan za nasilje.
Poslije lične diskreditacije slijedi podizanje straha i stvaranje alibija za ono što bi se moglo dogoditi poslije izbora. Gligorijevićeva je budući izborni dan uporedila sa 24. septembrom 2000. godine, uz ocjenu da će ovoga puta situacija biti „mnogo opasnija”.
„Ali za razliku od 24. septembra 2000. godine, mi ćemo imati taj izborni dan, da l’ jedan za predsjedničke, pa još jedan za parlamentarne ili obrnuto, kad će biti mnogo važno sačuvati ne samo svaki glas nego i svaki život. I zato je ovo mnogo opasnije”, rekla je ona.
Time se, i prije nego što su izbori raspisani, stvara predstava da redovna demokratska procedura ne može biti bezbjedna i legitimna. Ukoliko blokaderske strukture ne ostvare rezultat koji očekuju, već je pripremljeno objašnjenje prema kojem problem nije u nedostatku podrške građana, već u navodnoj opasnosti, represiji i borbi za opstanak.
Najopasniji dio izjave odnosi se na predstavljanje izbornog dana kao trenutka u kojem će se građani „boriti za goli život”.
„Mi ne znamo taj datum izbora, ali znamo da ćemo tog dana morati bukvalno za goli život da se borimo”, poručila je Gligorijevićeva.
Ona je u tom kontekstu pomenula studentske „obuke” i organizovanje, tvrdeći da će biti neophodno opšte angažovanje kako bi učesnici političke akcije ostali živi.
„Mi ćemo morati da se svi zaista angažujemo, i zato mislim da je ovo što studenti rade sa svim ovim obukama, angažovanjima i tako dalje, da se angažujemo samo da svi ostanemo tog dana živi”, kazala je ona.
Ovakvim formulacijama izbori se pretvaraju u pitanje života i smrti, čime se unaprijed opravdavaju vaninstitucionalni postupci i stvara atmosfera u kojoj svaki politički sukob može biti predstavljen kao samoodbrana.
Na kraju, Gligorijevićeva je ponudila i sopstvenu definiciju pobjede. Ona nije govorila o većini osvojenih glasova, već o povlačenju predsjednika Srbije.
„I ako svi ostanemo živi, mi smo pobijedili, jer će to značiti da se povukao i da je rekao: ‘Okej, aj, ćao’”, zaključila je ona.
Upravo ta rečenica otkriva suštinu cijelog narativa. Pobjeda se ne vezuje za izborni rezultat i volju većine, već za odlazak političkog protivnika pod pritiskom. Poslije njegove lične demonizacije i stvaranja alibija za neprihvatanje rezultata, javnost se priprema za izborni dan predstavljen kao borba na ulicama – u kojoj bi političku odluku trebalo da donesu pritisak i haos, a ne glasački listići.
Komentari (0)