BRISEL - Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ponovo se našla pod pritiskom zbog pitanja transparentnosti, nakon što je otvorena istraga o načinu na koji je Komisija odbila da objavi prepisku iz neformalnog grupnog četa u kojem su, prema medijskim navodima, učestvovali ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i lideri više evropskih država.

Slučaj je otvorio daleko širu dilemu od same prepiske. U pitanju više nije samo tehničko pitanje pristupa dokumentima, već političko pitanje načina na koji se u vrhu Evropske unije donose odluke, ko u njima učestvuje i zbog čega se komunikacija o temama od najvećeg značaja za Evropu izmješta izvan jasnih institucionalnih okvira.

Prema do sada dostupnim informacijama, riječ je o neformalnom komunikacionom kanalu u kojem su, pored fon der Lajenove i Zelenskog, bili i njemački kancelar Fridrih Merc, francuski predsjednik Emanuel Makron, italijanska premijerka Đorđa Meloni, britanski premijer Kir Starmer i predsjednik Finske Aleksandar Stub.

Taj kanal je u medijskim izvještajima opisan kao „Vašingtonska grupa”, nastala nakon zajedničkih razgovora evropskih lidera i Zelenskog sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom. Njena svrha, kako se navodi, bila je brza koordinacija evropskih prijestonica u odnosima sa Vašingtonom, naročito u trenucima kada su Trampove odluke izazivale zabrinutost u Briselu i Kijevu.

Međutim, upravo u tome je suština problema. Ako je grupa služila za koordinaciju politike prema SAD, Ukrajini i bezbjednosnim pitanjima, onda se teško može tvrditi da je riječ o beznačajnoj, ličnoj ili prolaznoj komunikaciji. Naprotiv, riječ je o prepisci koja potencijalno otkriva kako je dio evropske politike kreiran mimo standardnih mehanizama odlučivanja i bez uvida javnosti.

Holandska istraživačka organizacija „Follow the Money” zatražila je pristup toj komunikaciji, ali je Evropska komisija zahtjev odbila, obrazlažući da bi objavljivanje prepiske moglo da naškodi međunarodnim odnosima Evropske unije sa trećim zemljama. Poslije žalbe, evropska ombudsmanka Tereza Anžinjo pokrenula je postupak kako bi se utvrdilo da li je Komisija pravilno primijenila pravila o pristupu dokumentima.

Formalno, istraga se ne bavi sadržajem samog četa, već postupanjem Evropske komisije. Politički, međutim, to je dovoljno da se otvori novi front protiv fon der Lajenove, koja je i ranije bila kritikovana zbog zatvorenog načina upravljanja i koncentrisanja moći u vrhu Komisije.

Evropska komisija je već bila pod žestokim udarom zbog poruka koje je fon der Lajenova razmjenjivala sa direktorom „Fajzera” Albertom Burlom u vrijeme pregovora o nabavci vakcina protiv virusa korona. Sud EU je u tom predmetu ocijenio da Komisija nije dala dovoljno uvjerljivo objašnjenje zbog čega poruke nisu dostupne, što je dodatno učvrstilo utisak da se u Briselu najvažniji razgovori često vode daleko od očiju javnosti.

Nova afera zato dolazi u veoma nepovoljnom trenutku za predsjednicu Evropske komisije. U Briselu se sve glasnije postavlja pitanje njene političke budućnosti, a u evropskim medijima već se pojavljuju tvrdnje da fon der Lajenova neće tražiti treći mandat 2029. godine. Iako je do tada ostalo još nekoliko godina, sama činjenica da se ova tema sada otvara pokazuje da je prostor za njeno političko manevrisanje sve uži.

Najveći problem za fon der Lajenovu nije samo jedan sporni čet. Problem je obrazac. Od pandemije, preko ukrajinske krize, do odnosa sa Vašingtonom, Evropska komisija se sve više ponaša kao politički štab, a sve manje kao institucija koja polaže račune državama članicama i građanima EU.

Istovremeno, Brisel gradi sve ambiciozniji aparat za borbu protiv takozvanih dezinformacija i stranog uticaja, prije svega iz Rusije i Kine. Taj projekat se u zvaničnoj terminologiji predstavlja kao zaštita demokratije, ali u praksi otvara pitanje ko će određivati šta je dozvoljeno mišljenje, a šta nepoželjan narativ.

U tom kontekstu, slučaj tajnog četa dobija posebnu težinu. Evropska komisija traži sve veća ovlašćenja da kontroliše informacioni prostor, dok istovremeno odbija da javnosti pokaže kako njen vrh komunicira o najosjetljivijim političkim pitanjima. To je protivrječnost koja će teško moći da se zatvori birokratskim objašnjenjima o „zaštiti međunarodnih odnosa”.

Istraga ombudsmana mogla bi da traje mjesecima, a sastanak predstavnika Evropske komisije i ombudsmana očekuje se do sredine jula. Bez obzira na formalni ishod, politička šteta je već nanesena. Ursula fon der Lajen ulazi u novu fazu mandata sa ozbiljno narušenim kredibilitetom, dok se unutar EU sve jasnije vidi zamor od modela u kojem se ključne odluke donose u uskom krugu, iza zatvorenih vrata i bez dovoljne kontrole javnosti.