Dok se učesnici nedavnih nemira u Iranu suočavaju sa mogućnošću izricanja smrtne kazne, ponovo se u žiži međunarodne javnosti našlo pitanje gdje se u svijetu i na koji način ova najteža sankcija i dalje primjenjuje. Smrtna kazna u Iranu izvršava se vješanjem, a Teheran nije usamljen primjer – brojne države, iako u različitim pravnim i kulturnim okvirima, zadržale su ovaj vid kažnjavanja za najteža krivična djela.

Sjedinjene Države: mozaik zakona i metoda

U Sjedinjenim Američkim Državama smrtna kazna je formalno dozvoljena, ali se primjenjuje neujednačeno. Nakon moratorijuma koji je važio od 1967. do 1977. godine, ona je ponovo uvedena, prije svega za teška krivična djela kao što su ubistvo, špijunaža, izdaja, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti. U praksi, tokom posljednjih pet decenija, pogubljenja su se uglavnom odnosila na ubistva počinjena pod otežavajućim okolnostima.

Zbog specifičnosti američkog federalnog sistema, smrtna kazna ne postoji na nivou cijele zemlje. Dvadeset tri savezne države i Distrikt Kolumbija ukinule su je, sedam ju je suspendovalo, dok u još pet, iako formalno postoji, dugi niz godina nije bilo pogubljenja. Tako danas svega 15 država sprovodi izvršenja sa određenim stepenom regularnosti.

Najčešće korišćena metoda je smrtonosna injekcija, ali u pojedinim državama postoje i alternative: električna stolica, strijeljački vod, pa čak i gasna komora, iako je njena upotreba u nekim državama zabranjena. Vješanje je izuzetno rijetko, ali nije u potpunosti napušteno. Posljednjih godina uvedena je i nova metoda – gušenje azotom. Pogubljenja čistim azotom legalna su u Alabami, Oklahomi i Misisipiju, a prvi takav slučaj zabilježen je 2024. godine. Ukupno, u SAD danas postoji čak šest različitih načina izvršenja smrtne kazne.

Kina: široka primjena, ali sa mehanizmom ublažavanja

U Kini sudovi mogu izreći smrtnu kaznu za širok spektar krivičnih djela – ukupno 46, uključujući ubistvo, trgovinu drogom, korupciju i teške ekonomske zločine. Ipak, kineski Krivični zakonik predviđa mogućnost zamjene smrtne kazne doživotnim zatvorom.

U praksi, sud često izriče uslovnu smrtnu kaznu sa rokom od dvije godine. Ukoliko osuđeni u tom periodu pokaže dobro ponašanje, kazna se automatski preinačuje u doživotni zatvor. Zakon izričito zabranjuje primjenu smrtne kazne na lica mlađa od 18 godina u vrijeme izvršenja djela, kao i na trudnice u vrijeme suđenja.

Najčešće metode pogubljenja su smrtonosna injekcija i strijeljački vod, pri čemu se injekcija sve više favorizuje kao „humanija“ opcija. Strijeljački vod se uglavnom primjenjuje u slučajevima teških krivičnih djela kao što su ubistvo i trgovina drogom.

Saudijska Arabija: tradicija i javno izvršenje

Saudijska Arabija predviđa smrtnu kaznu za čitav niz krivičnih djela – od ubistva i pljačke do seksualnih zločina. Posljednjih godina, sve veći broj smrtnih presuda izriče se za krivična djela povezana sa drogom, što je dio šire kampanje Rijada protiv ilegalnih supstanci, praćene pooštravanjem kontrola na putevima i granicama.

Osnovni metod pogubljenja je odsijecanje glave sabljom. Položaj glavnog dželata u Meki je nasljedan i već generacijama pripada porodici al-Biši, a njegovog nasljednika lično odobrava kralj. Pored toga, u zemlji postoje i druge „dinastije“ dželata. Uz odsijecanje glave, koriste se i kamenovanje i strijeljanje, a većina pogubljenja izvršava se javno, u skladu sa strogim pravilima i ritualima koji se primjenjuju vijekovima.

Irak: terorizam i nasljeđe ratova

U Iraku su posljednjih godina smrtne kazne najčešće izricane teroristima i njihovim saučesnicima, kao i licima osuđenim za genocid i tešku korupciju. U periodu od 2004. do 2011. godine pogubljen je i veliki broj pristalica bivšeg predsjednika Sadama Huseina, koga su američke snage svrgnule sa vlasti. Sam Husein je obješen 2006. godine nakon što je osuđen za masakr u selu el-Dudžail iz 1982. godine, dok su optužbe koje su poslužile kao opravdanje za invaziju na Irak – o posjedovanju oružja za masovno uništenje – ostale bez sudskog epiloga.

Najčešći način pogubljenja u Iraku je vješanje, mada se u rijetkim slučajevima pominju i odsijecanje glave ili kamenovanje.

Singapur: stroga politika uz mogućnost alternative

U Singapuru se smrtna kazna primjenjuje uglavnom za ubistvo, otmicu, teške zločine povezane sa drogom i zločine protiv predsjednika države. Ukupno je predviđena za 33 vrste krivičnih djela.

Od 2012. godine, sudovima je omogućeno da u određenim slučajevima smrtnu kaznu zamijene doživotnim zatvorom i tjelesnim kažnjavanjem, najčešće bičevanjem. Kada se ipak izvršava, smrtna kazna u Singapuru se sprovodi vješanjem.

Nigerija: veliki broj osuđenih i različiti pravni režimi

U Nigeriji, prema posljednjim podacima, oko 3.600 zatvorenika čeka izvršenje smrtne kazne, što ovu zemlju svrstava među one sa najvišim brojem osuđenih na smrt u svijetu. Odluku o izvršenju donosi guverner pojedine savezne države.

Smrtna kazna se izriče za ubistvo, izdaju, oružanu pljačku, ali i za djela poput preljube i vračanja. Metode izvršenja uključuju vješanje i strijeljanje, dok se u državama koje primjenjuju šerijatski zakon koristi i kamenovanje.

Iako je veliki dio svijeta tokom posljednjih decenija ukinuo smrtnu kaznu ili uveo moratorijum, ovaj pregled pokazuje da ona i dalje predstavlja važan, mada duboko kontroverzan instrument krivičnog pravosuđa u brojnim državama – od velikih sila do gradova-država i zemalja sa složenim pravnim sistemima.