U Pljevljima je sinoć započet ciklus javnih razgovora posvećenih obnovi Lovćenske kapele, jednog od najosjetljivijih i najznačajnijih pitanja duhovnog identiteta Crne Gore. Prvo predavanje održano je u Centru za kulturu, u organizaciji JU Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“.

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš poručio je da nije slučajno što se upravo iz Pljevalja pokreće ovaj ciklus, ističući simboliku grada u savremenom društvenom trenutku.

„Pljevlja su danas najslobodniji grad u Crnoj Gori i imamo čast da se upravo odavde pokrene ciklus predavanja posvećen obnovi Lovćenske kapele“, kazao je Vraneš, naglasivši da je riječ o „velikom istorijskom i duhovnom poduhvatu“.

On je istakao da posebnu težinu skupu daje prisustvo arhijereja Srpske pravoslavne crkve, te poručio da je obnova kapele na Lovćenu vrhunac duhovne obnove u Crnoj Gori.

„Ne smijemo da sumnjamo da ćemo uspjeti u obnovi kapele. Možda se ponekad pokažu slabosti našeg naroda, ali moramo znati da mučenička krv Hristovih učenika postradalih širom Crne Gore neće dozvoliti da na krovu srpske zemlje stoji paganska građevina“, poručio je Vraneš.

Prema njegovim riječima, zadatak vjernika je da slijede svoje vladike i svetitelje, naglasivši da današnji arhijereji nastavljaju da „razgrću žar vjere koji je prvi razgrnuo mitropolit Amfilohije“.

„Nema istinske sreće u Crnoj Gori bez obnove Lovćenske kapele i potpunog duhovnog preporoda naroda. Varaju se svi koji misle da će ekonomski preporod donijeti i duhovni. Upravo je obrnuto – ekonomski preporod dolazi kao posledica duhovnog preporoda“, kazao je Vraneš, zaključivši obraćanje riječima: „Dogodine u Prizrenu“.

O istorijskom i zavjetnom značaju Lovćenske kapele govorio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, podsjetivši na jasnu volju i zavjet Petra II Petrovića Njegoša.

„Njegoš je iste godine kada je napisao ‘Luču mikrokozma’ započeo i gradnju kapele na Lovćenu i jasno zapovijedio da u njoj bude sahranjen, što je potvrdio i na samrtnom času, obavezujući svoje srodnike i nasljednike da ispune njegov amanet“, kazao je mitropolit.

On je istakao da je Njegoš svojom crkvom i grobom želio da štiti Crnu Goru, ali da je uvijek gledao i na cio srpski narod. Podsjetio je da je vladika Danilo ispunio Njegošev zavjet čim su se stekli uslovi, kao i da je knjaz Nikola vodio računa da se u kapeli redovno služi sveta liturgija, naročito na Petrovdan.

„Tvrdnje da liturgija nije služena i da kapela nije bila crkva su neistine“, poručio je mitropolit Joanikije.

Govoreći o obnovi kapele nakon Prvog svjetskog rata, on je naveo da je kralj Aleksandar finansirao obnovu, dok je najveći teret iznio mitropolit Gavrilo Dožić.

„Kapela je ostala posvećena Svetom Petru Cetinjskom, obnovljena je na istom mjestu i u istim dimenzijama, a sve što je zatečeno od stare kapele ugrađeno je u obnovljeni hram“, naglasio je mitropolit.

Osvrćući se na izgradnju mauzoleja, mitropolit Joanikije je kazao da je riječ o građevini u kojoj je „ugrađeno najviše nesporazuma i kontroverzi“, nazvavši je „spomenikom nasilja nad Njegošem i Srpskom pravoslavnom crkvom“.

On je istakao da odluka o rušenju kapele nikada nije zvanično objavljena, te da je iza tog čina stajao Josip Broz Tito, dodajući da je tom prilikom došlo do „nezakonitog braka između nacizma i komunizma“.

„Glavni argumenti za rušenje kapele potekli su od Savića Štedimlije, a kasnije ih je u ime Tita razrađivao Vladimir Dedijer“, kazao je mitropolit, podsjetivši da su se rušenju protivili brojni umjetnici i intelektualci.

Na kraju je poručio da Lovćenska kapela, iako porušena, i dalje snažno duhovno djeluje.

„Kapela će se vratiti na Lovćen kada mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za greške iz makar poslednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu“, zaključio je mitropolit Joanikije.