Odluka Pokreta Evropa sad da napusti vlast u Pljevljima pokušava se predstaviti kao principijelan čin, ali stvarnost na terenu govori nešto sasvim drugo. Riječ je o političkom povlačenju nakon niza neuspjeha, kadrovskog kolapsa i izgubljenog uticaja u sredini koja je rodno mjesto crnogorskog premijera Milojka Spajića.

PES danas u Pljevljima praktično ne postoji kao relevantan politički faktor. Od četiri odbornika sa kojima su ušli u lokalni parlament, Miloje Drobnjak je već napustio stranku i djeluje kao nezavisni odbornik. Žarko Pejatović samo je formalno u PES-u, ali njegovo ponašanje na sjednicama, gdje glasa za sve predložene odluke lokalne vlasti, jasno pokazuje da unutar te stranke više nema ni discipline ni političkog pravca.

U izvršnoj vlasti slika je još poraznija. Jedini funkcioner koji je pokazao konkretne rezultate jeste sekretar za finansije Vladan Aničić, dok su ostali kadrovi koje je PES predstavljao kao „ekspertski tim“ ostali bez ikakvog učinka. Menadžer opštine Ljiljana Đondović nije ostavila gotovo nikakav trag u radu lokalne uprave, dok je potpredsjednik Darko Gazdić u više navrata djelovao kao predstavnik interesa Rudnika uglja, a ne kao funkcioner koji zastupa građane Pljevalja.

Kadarska politika PES-a doživjela je i pravni debakl. Božidarka Dragašević bila je prinuđena da podnese ostavku na mjesto direktora Službe za izgradnju i razvoj nakon što je Upravni sud utvrdio da je nezakonito imenovana. I njen slučaj samo je jedan u nizu šireg obrasca u kojem su „eksperti“ Pokreta Evropa sad pokazali da iza njih ne stoji apsolutno ništa.

Poseban simbol neuspjeha jeste i rekonstrukcija korita Ćehotine, projekat koji je koštao značajna sredstva, a koji je završen tako što rijeka i dalje teče starim koritom jer je novo oštećeno. Ta slika najbolje oslikava domete upravljanja PES-a, kada se sa državnog nivoa skupo, neefikasno i bez rezultata prelije na sredinu kakva su Pljevlja.

U tom kontekstu, odluka o napuštanju vlasti ne predstavlja nikakav princip, već pokušaj bjekstva od odgovornosti. PES nije istjeran iz vlasti, niti je bio ključan za njeno funkcionisanje. Naprotiv, njihov inače mali uticaj je vremenom postajao sve manji, a rezultati sve slabiji. Izlazak iz vlasti je zato politički manevar kojim se pokušava prikriti nesposobnost sopstvenih kadrova, kako u opštini, tako i u Rudniku uglja, gdje su rezultati takođe izostali.

Posebno je indikativno što se u ovom trenutku insistira na temi lokalne vlasti i predsjednika opštine Darija Vraneša. Razlog je jasan, potrebno je skrenuti pažnju sa stanja u Rudniku uglja i sa činjenice da kadrovi bliski PES-u, uključujući i Nemanju Lakovića, nijesu opravdali očekivanja.

Pokušaj smjene Vraneša, koji je PES pokušao da realizuje uz dio odbornika Nove srpske demokratije, doživio je neuspjeh. Izglasavanje budžeta dodatno je zatvorilo prostor za političke kombinacije i onemogućilo uvođenje prinudne uprave. Upravo tu leži suština aktuelnog poteza, nakon što su im propali planovi da preuzmu kontrolu, PES se povlači pokušavajući da to predstavi kao moralnu odluku.

Istina je, međutim, daleko jednostavnija. Pokret Evropa sad u Pljevljima nije uspio ni da se politički učvrsti, ni da kadrovski opravda povjerenje, ni da ponudi rezultate. Zato danas, umjesto da preuzmu odgovornost, pokušavaju da kreiraju narativ u kojem su oni navodna žrtva loših koalicionih odnosa.

Taj narativ ne može izdržati sud činjenica. Pljevlja su najbolji dokaz da iza politike Milojka Spajića stoji više marketinga nego stvarnog upravljanja, a tamo gdje nema rezultata, ostaju samo izgovori i povlačenje.