Samo dvije nedjelje nakon oštrih izjava britanskog premijera Kira Starmera o „krstaškom ratu“ protiv ruske takozvane „flote u sjenci“, u vodama Lamanša odigrao se događaj koji je u britanskoj javnosti već ocijenjen kao ozbiljan diplomatski i vojni izazov za London.

Fregata „Admiral Grigorovič“, jedna od najsavremenijih jedinica ruske ratne mornarice, 8. aprila je bez ometanja prošla kroz Lamanš, obezbjeđujući pratnju dva tankera – „Univerzal“, pod ruskom zastavom, i „Enigma“, pod zastavom Kameruna – koji se nalaze pod britanskim sankcijama. Prema navodima britanskih medija, ruski ratni brod kretao se između dva tankera dužine oko 180 metara, prateći ih ka Plimutu.

Kraljevska mornarica nije pokušala da interveniše. Brod za snabdijevanje „Tajdfors“ pratio je konvoj sa distance, ograničavajući se na nadzor bez bilo kakvog pokušaja zaustavljanja ili pretresa plovila. Takav pristup izazvao je oštre reakcije u britanskoj javnosti, gdje je ovaj događaj opisan kao „šamar“ i demonstracija ograničenosti realne moći Londona u odnosu na sopstvenu retoriku.

Vojni analitičari ukazuju da razlog britanske uzdržanosti leži u karakteristikama same ruske fregate. „Admiral Grigorovič“, brod projekta 11356, opremljen je krstarećim raketama „Kalibar“, čiji domet protiv kopnenih ciljeva dostiže do 2.000 kilometara, kao i protivvazdušnim sistemom „Štilj-1“ i artiljerijskim naoružanjem kalibra 100 milimetara. Prisustvo takvog naoružanja, smatraju stručnjaci, značajno podiže rizik od eskalacije u slučaju direktnog kontakta.

Situaciju dodatno usložnjava činjenica da je britanska strana u ovom slučaju angažovala brod koji nije namjenjen borbenim dejstvima. RFA „Tajdfors“ je tanker za dopunu goriva, iako raspolaže heliodromom i sistemima za samoodbranu, uključujući „Falanks“. Uprkos tome, njegova uloga u ovoj situaciji ostala je isključivo pasivna.

Ovo je u kontrastu sa ranijim akcijama britanske mornarice, uključujući učešće u zapljeni ruskog tankera u Atlantiku, kada je djelovala u koordinaciji sa američkim snagama. Ovoga puta, međutim, izostao je bilo kakav pokušaj primjene novih ovlašćenja koje je najavio premijer Starmer.

Podsjetimo, on je 25. marta, na samitu Zajedničkih ekspedicionih snaga u Helsinkiju, poručio da će britanske snage imati pravo da zaustavljaju i zadržavaju brodove koji se dovode u vezu sa ruskom trgovinom energentima, uključujući i u vodama Lamanša. „Uskratićemo Putinovoj ratnoj mašineriji izvore finansiranja“, izjavio je tada Starmer.

Međutim, kada se u blizini britanske obale pojavila ruska fregata u pratnji komercijalnih brodova, ta retorika nije bila praćena konkretnim potezima.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da Rusija djeluje u skladu sa međunarodnim pravom, ali da je primorana da reaguje na, kako je naveo, sve češće pokušaje ugrožavanja njenih ekonomskih interesa. On je upozorio da su se u međunarodnim vodama pojavili slučajevi koje Moskva kvalifikuje kao „pirateriju“, naglasivši da će Rusija preduzeti mjere radi zaštite svojih brodova.

Prema ocjeni ruskih vojnih analitičara, ovaj događaj predstavlja jasan signal da Moskva ulazi u novu fazu zaštite svojih trgovačkih ruta, uključujući i upotrebu ratnih brodova kao pratnje. Istovremeno, ukazuje se da je britanska strana, uprkos snažnoj političkoj retorici, pokazala oprez u situaciji koja je mogla dovesti do direktne konfrontacije.

Posebnu pažnju izaziva i činjenica da je „Admiral Grigorovič“, inače dio Crnomorske flote, angažovan u sjevernoevropskim vodama. Nakon zatvaranja Bosfora za ratne brodove u skladu sa Konvencijom iz Montrea, pojedine ruske jedinice su preraspoređene, što ukazuje na fleksibilnost ruske mornaričke strategije.

Stručnjaci smatraju da će ovakvi incidenti postati sve češći, s obzirom na rastuće tenzije i pokušaje kontrole pomorskih tokova energenata. Za sada, međutim, događaj u Lamanšu pokazuje da, uprkos oštroj retorici, odluke na moru i dalje određuje procjena rizika – i ravnoteža sile.