Lokalni izbori u Francuskoj, održani u dva kruga, donijeli su složenu i kontradiktornu političku sliku, ali i jasno ukazali na raspored snaga uoči predsjedničkih izbora, koji će označiti kraj ere Emanuela Makrona. Iako je lider krajnje desnice Žordan Bardela rezultate svoje stranke opisao kao „najznačajniji proboj u istoriji“, detaljnija analiza pokazuje da je riječ o uspjehu ograničenog dometa.

Francuski lokalni izbori tradicionalno predstavljaju precizan barometar političkog raspoloženja, jer se odvijaju u dva kruga i omogućavaju širok spektar saveza između stranaka. Upravo je taj mehanizam i ovoga puta bio presudan. U mnogim sredinama formirane su koalicije čiji je glavni cilj bio da spriječe pobjedu Nacionalnog okupljanja.

Rezultati su pokazali značajne promjene u pojedinim sredinama. Zeleni su izgubili svoj dugogodišnji bastion Begl, koji su držali više od tri decenije, dok su socijalisti izgubili Brest poslije 37 godina vlasti. Sa druge strane, komunistički gradonačelnik Martiga uspio je da odbrani poziciju od kandidata krajnje desnice.

U Nici je pobjedu odnio Erik Sioti, nekadašnji lider Republikanaca koji se priklonio krajnjoj desnici i podržao Marin Le Pen, dok je Eduar Filip zadržao funkciju gradonačelnika Avra, čime je učvrstio poziciju mogućeg centrističkog kandidata na predsjedničkim izborima.

Jedan od najvećih političkih udaraca doživjela je makronistička struja. Rašida Dati, bivša ministarka kulture, poražena je u trci za gradonačelnicu Pariza od socijaliste Emanuela Gregoara, uz podršku većeg dijela ljevice. Ovim je glavni grad Francuske ostao čvrsto u rukama socijalista.

Dodatni udarac centru predstavlja poraz Fransoa Bajrua u njegovom rodnom Pou, gdje je poslije 12 godina izgubio od socijalističkog kandidata Žeroma Marboa. Francuski mediji ovaj ishod već tumače kao kraj jedne duge političke karijere.

Iako je Nacionalno okupljanje značajno povećalo broj osvojenih lokalnih funkcija, sa 827 na više od 3.000, stranka nije uspjela da osvoji najveće gradove, što ostaje njena ključna slabost. Taj obrazac ponovio se u više sredina. U Tulonu je kandidatkinja krajnje desnice Lor Lavalet pobijedila u prvom krugu, ali je u drugom poražena nakon što su se protiv nje ujedinile ljevičarske i makronističke snage. Sličan scenario viđen je i u Nimu, gdje je pobjedu na kraju odnio kandidat ljevice.

Posebno značajna bila je i trka u Marseju, gdje je aktuelni gradonačelnik Benoa Pajan, uz podršku ljevice, pobijedio kandidata Nacionalnog okupljanja Franka Alisija. Ipak, krajnja desnica je uspjela da obezbijedi određena uporišta na nivou gradskih sektora, što ukazuje na postepeno jačanje njenog uticaja.

Uprkos ograničenjima, rast podrške Nacionalnom okupljanju otvara pitanje predsjedničkih ambicija Žordana Bardele. Prema pojedinim anketama, on bi u prvom krugu predsjedničkih izbora mogao da osvoji oko 35 odsto glasova, daleko ispred potencijalnih centrističkih kandidata. Međutim, iskustvo sa lokalnih izbora pokazuje da bi se u drugom krugu protiv njega mogao formirati širok politički front, što značajno umanjuje njegove šanse za konačnu pobjedu.

Izborni rezultati već su pokrenuli unutrašnje sukobe među strankama. Ljevica kritikuje saradnju sa radikalnijim saveznicima, dok krajnja desnica optužuje tradicionalnu desnicu za „izdaju“ zbog saradnje sa centristima. U takvom ambijentu, francuska politička scena ulazi u period intenzivnog preispitivanja strategija.

Jasno je, međutim, da su lokalni izbori bili tek uvertira za mnogo važniju bitku — predsjedničke izbore, na kojima će Francuska odlučiti ko će naslijediti Makrona i u kom pravcu će se kretati jedna od ključnih država Evropske unije.