Podgorički dnevnik „Vijesti“ ponovo je pokazao zašto je od najranijih dana tranzicije u Crnoj Gori bio mnogo više od novine - instrument jedne ideološke, političke i medijske mreže koja svojim tekstovima i naslovima sistematski gradi neprijateljsku sliku o Srbiji i srpskom narodu.

Na naslovnoj strani od utorka, pod udarnim naslovom „Nečitak Vučićev potpis“, ovaj tabloid pokušao je da još jednom oživi staru matricu - Srbija kao inspirator, a Srbi kao remetilački faktor. Povod su bili navodni „antiturski protesti“ u Crnoj Gori, koje „Vijesti“ predstavljaju kao dirigovane iz Beograda, uz sugestiju da iza svakog izraza nezadovoljstva unutar Crne Gore stoji neki „politički mig iz Srbije“.

Taj „nečitak potpis“ iz naslova, dakle, nije ni štamparska greška ni slučajan izbor riječi. To je providna metafora - pokušaj da se Srbija prikaže kao sila koja nešto krijući potpisuje iz sjenke. Takvom sugestijom, redakcija „Vijesti“ nastavlja dugogodišnju praksu da svaki pokret, glas ili protest koji dolazi iz redova građana a koji se njima ne dopada, obavezno stavi u okvir „spoljnog uticaja“.

Važno je podsjetiti da „Vijesti“ više odavno nisu lokalni list, niti „nezavisni medij“ kako se samoproglašavaju. Poslije ulaska kompanije United Media u vlasničku strukturu - medijske korporacije u okviru imperije biznismena Dragana Šolaka — ovaj list postao je samo jedan od šrafova u regionalnoj mreži medija koji djeluju sinhronizovano, sa jasno prepoznatljivom političkom agendom.

Ista mreža, koja u Srbiji stoji iza N1, Nova S i niza drugih internet medija, sada u Crnoj Gori preko „Vijesti“ igra istu ulogu - destabilizaciju svakog odnosa Beograda i Podgorice koji bi mogao biti konstruktivan, podsticanje sumnje i straha, i što je najvažnije - stvaranje klime u kojoj se Srbija i Srbi po pravilu predstavljaju kao prijetnja.

Sve što dolazi iz Srbije, od političke izjave do kulturnog programa, u tom sistemu tumači se kao „uticaj“. A sve što dolazi iz drugih centara moći, naročito Zagreba i Sarajeva, predstavlja se kao „pomoć“, „partnerstvo“ ili „evropski put“. Tako se medijskim rječnikom poništava ne samo državni, već i kulturni i identitetski subjekt Srba u Crnoj Gori.

Ključna posljedica takvog novinarstva jeste permanentno odvikavanje javnosti od stvarnosti. Srbi u Crnoj Gori više se ne tretiraju kao zajednica sa svojim stavom i glasom, već kao „produžena ruka“ neke spoljne politike. Kada brane svoj jezik, crkvu ili pravo na nacionalno ime - mediji poput „Vijesti“ tu odmah vide „ruku Beograda“.

Takvim pristupom ne samo da se umanjuje demokratski značaj političkog izraza Srba, već se i unaprijed opravdava svaki udar na njih, jer ako je sve „inspirisano spolja“, onda nijedna represija nije domaća, već „odbrana suvereniteta“. Ta logika je već viđena i prepoznata, koristila ju je propaganda tokom svih godina sukoba, od devedesetih do danas, samo sa promjenom ambalaže.


Stara škola dezinformacija


„Vijesti“ su, u suštini, nasljedile stil nekadašnjih režimskih medija koji su u Crnoj Gori i regionu Srbe uvijek stavljali u poziciju „smetnje napretku“. Ali sada, pod maskom modernog novinarstva i uz zapadne donatorske likove u upravnim odborima, ta kampanja djeluje ujednačeno, sofisticirano i dugoročno.

Jezik je isti, samo je ton prigušeniji, kada se u tekstu kaže „entuzijazam domaće posluge na Vučićev mig“, to je javno etiketiranje ljudi u Crnoj Gori koji se osjećaju kao Srbi, kao izdajnika i agenata. Tako se medijskim perom pravi društvena podjela koja, u stvarnosti, proizvodi netrpeljivost i strah.

Srbija ne smije da ignoriše ovakve medijske napade, jer oni nisu puka retorika već mehanizam dugoročne političke obrade javnog mnjenja. Svaka naslovna strana poput ove, svaki tekst koji Srbiju označava kao „izvor smetnji“, gradi atmosferu u kojoj će sutra biti lakše opravdati nečije otpuštanje sa posla, prijetnju, pa i fizički napad samo zato što je neko Srbin.

Odbrana interesa srpskog naroda u Crnoj Gori nije pitanje sujete ili „reakcije na medije“, već je na prvom mjestu pitanje nacionalne bezbjednosti. Jer ako se dopusti da mediji, pod plaštom nezavisnosti, sistematski truju svijest i nameću lažnu sliku o Srbiji kao opasnosti, onda će sutra biti mnogo teže povratiti povjerenje, zajedništvo i elementarnu istinu.

Na kraju, treba reći otvoreno da „Vijesti“ nisu glas Crne Gore, već instrument u rukama medijskog konglomerata čiji je zadatak da Srbiju i Srbe drži u poziciji stalne krivice. Njihov „nečitak Vučićev potpis“ u stvari je samo potpis jednog šireg projekta.

Ali koliko god se trudili da taj potpis učine „nečitkim“, svima je već jasno ko stoji iza njihovih stranica. I još jasnije za čiji račun pišu.