Pregovori oko formiranja 44.Vlade ušli su u fazu kada mandatar više i ne pokušava da prikrije pakt sa DPS-om koji vodi ka pokušaju formiranja Vlade po mjeri bivšeg režima. Podrška na izborima DPS-u i satelitima je bila oko 35% ali mandatar Milojko Spajić, Krvavac i Milović su odlučni da naprave Vladu koju će Milo Đukanović direktno kontrolisati.

Dio rukovodstva PES-a je od predizborne priče o NE DPS-u i većim platama došao do potpune simbioze sa DPS-om, a za veće plate nude prevaru.

Program ,,Evropa 2“ pretvaraju u koncept koji će dovesti do ekonomskog sloma Crne Gore. Nude povećanje plate zamjenom neto plate sa bruto platom koja bi dovela do ,,rupe“ u budžetu od 650 miliona evra na godišnjem nivou, a koju obećavaju da će nadoknaditi najvećim dijelom povećanjem poreza na igre na sreću i prodajom nelegalno stečene imovine.

Koliko je realna priča o ovakvom punjenju budžeta najbolji pokazatelj je to što budućem koalicionom partneru Đelošaju obećavaju ukidanje kladionica, a prodaju nelegalno stečene imovine, kao što je ,,ničija kuća“, treba da naplate od DPS-a i satelita sa kojima prave skupštinsku većinu.

Ukidanje penzionog fonda gurnuće penzionere na granicu biološkog opstanka, a Državu u ambis.

Sve ovo pokazuje da bi formiranje ovakve Vlade vratilo na velika vrata DPS i tajkune i zato većinska Crna Gora ne smije dozvoliti da do toga dođe.

Istrajnost i visoki moralni dignitet i lični i profesionalni integritet dvije poslanice PES-a, kao i mudrost rukovodstva SNP-a treba da onemoguće ovaj poguban scenario kojim bi Crna Gora bila gurnuta u veliku političku i ekonomsku krizu.

Slabašna vizija jednog potršenog političara čiju kratku političku karijeru je pratila prevara za prevarom.

Prvo je uz pomoć DPS-a, kao obični građanin, zadužio državu sa 750 miliona evra, uzimajući za sebe pozamašnu proviziju, potom je građane danima obmanjivao da nema državljanstvo Srbije, potom optužio majku da je to uradila bez njegovog znanja, imao pa nemao stan, isto i za suprugu, potom uvjeravao javnost da se nije sastajao sa Do Kvonom, da bi potom priznao da mu je bio gost u stanu, na kraju, tačno prije mjesec dana, rekao je da je koalicija ZBCG prihvatila ponudu o ućešću u Vladi tek kad su vidjeli da on ima većinu od 44 poslanika za sastavljanje Vlade, a od većine za Vladu ni poslije punih trideset dana ni traga, šta je sledeće…

Jedini izlaz iz ove krize i prevare je raspisivanje novih izbora i jasno potvrđivanje narodne volje i pobjede od tridesetog avgusta i svih izbora poslije toga.

Trenutak je važan i odgovornost mora preuzeti pobjednička većina koja bi formirala zajedničku listu sa nazivom ,,Za spac CG“, na čelu koje bi bio Jakov Milatović, a oskosnicu bi činile sve dokazane antirežimske snage: koalicija ZBCG, dio PES-a koji bi za sobom povukao preko 80% birača sada jedinstvenog PES-a, URA, SNP, Ujedinjena, Prava, Pravda za sve, Alternativa, kao i i ostale dokazane antirežimske organizacije i pojedinci.

Ova koalicija treba da otvori vrata i za Demokratsku Crnu Goru, ako uspiju da se izvuku iz zagrljaja Andreja Milovića i Branka Krvavca, kao i svim strankama manje brojnih naroda koje ne kontroliše Đukanović, prije ili poslije izbora.

Pobjeda zajedničke liste sa preko 50% podrške bi bila garant formiranja patriotske, a ujedno evropske vlade, koja bi imala potrebnu snagu i odlučnost da izvrši korjenite promjene u pravosuđu, nastavi tek započetu borbu protiv kriminala i korupcije i stvori ekonomski bogato društvo sa visokim platama iz realno održivog budžeta.

Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me