PODGORICA – Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević ocijenio je da proces evropskih integracija ima više dimenzija – političku, reformsku i administrativno-birokratsku, ukazujući da se upravo ova posljednja najčešće svodi na formalno ispunjavanje uslova, bez suštinskih promjena u sistemu.

On je, u izjavi za Euronews, naveo da je takozvani „štrik pristup“ dugo podrazumijevao usvajanje zakonskih akata usklađenih sa standardima Evropske unije, ali da se vremenom pokazalo da to nije dovoljno, već da je neophodno i praćenje njihove primjene u praksi. Prema njegovim riječima, pristupni proces se mijenjao kroz vrijeme – od modela primjenjivanog na Poljsku i Rumuniju, preko Hrvatske, do današnjeg pristupa Zapadnom Balkanu, gdje se prvo otvaraju poglavlja 23 i 24, dok se zatvaraju na samom kraju pregovora.

Medojević ističe da bez pravosnažnih presuda protiv nosilaca organizovanog kriminala i visokih funkcionera umješanih u korupciju, Crna Gora ne može zatvoriti pregovaračka poglavlja niti potpisati pristupni ugovor sa EU. On dodaje da je taj uslov i dalje ključan, ali da se u međuvremenu pojavio i unutrašnji raskol u samoj Uniji, gdje proširenje više nije prioritet.

Prema njegovoj ocjeni, postoji razlika između evropske birokratije, koja podržava nastavak procesa, i političara u državama članicama, koji sve manje pokazuju interesovanje za proširenje. U tom kontekstu ukazuje na jačanje mehanizama veta i uticaj nacionalnih politika, uz posebno isticanje inicijativa koje, kako kaže, vode ka formiranju „druge lige“ EU.

Taj koncept, kako navodi, podrazumijeva da zemlje kandidati, uključujući Srbiju, Crnu Goru, BiH i Albaniju, dobiju pristup ekonomskim slobodama Unije – kretanju ljudi, kapitala, robe i usluga – ali bez prava glasa i uticaja na odlučivanje. U tom kontekstu pominje i Ukrajinu, za koju smatra da je iz strateških razloga dobila povlašćen tretman u odnosu na ostale kandidate.

Govoreći o unutrašnjim prilikama, Medojević naglašava da je ključni nacionalni interes borba protiv kriminala i korupcije, te da taj proces ne treba da bude uslovljen spoljnim pritiscima, već unutrašnjom političkom voljom. On ocjenjuje da se evropske integracije često koriste kao instrument političkog marketinga, kako u Briselu tako i unutar samih država kandidata, dok se suštinske reforme odlažu.

Prema njegovim riječima, nasljeđe prethodne vlasti nije prevaziđeno, već su određeni oblici korupcije nastavljeni i u novim strukturama vlasti, posebno u oblasti javnih nabavki. Kao primjere navodi više slučajeva koji, kako tvrdi, ukazuju na sporne odluke i zloupotrebe u upravljanju javnim resursima.

On ističe da je borba protiv korupcije nemoguća bez procesuiranja lica koja se nalaze unutar samih institucija vlasti, jer, kako kaže, upravo oni donose odluke i upravljaju javnim sredstvima. Ključno pitanje, prema njegovoj ocjeni, jeste da li tužilaštvo ima kapacitet i volju da pokrene postupke protiv funkcionera u vladi, javnim preduzećima i lokalnim samoupravama.

Komentarišući konkretne slučajeve, Medojević je govorio i o dešavanjima u Baošićima, navodeći da je riječ o primjeru dugogodišnjih zloupotreba povezanih sa biznis strukturama bliskim bivšoj vlasti. On tvrdi da su određeni projekti realizovani uz prećutnu ili direktnu podršku institucija, te da odgovornost ne može biti svedena samo na pojedinačne izvršioce.

Ukazao je i na, kako kaže, selektivno djelovanje pravosudnih organa, ocjenjujući da su meta uglavnom manje politički značajne ličnosti iz prethodne vlasti, dok se izostaje postupanje prema aktuelnim nosiocima funkcija. U tom kontekstu upozorava na opasnost da se policija i tužilaštvo koriste kao instrumenti političke borbe, što, kako navodi, dodatno produbljuje političku krizu.

Osvrćući se na hapšenje Aca Đukanovića, Medojević je ocijenio da je riječ o politički motivisanom potezu, ističući da su se, po njegovom mišljenju, mogli procesuirati i drugi slučajevi na osnovu finansijskih transakcija, ali da je izabran, kako kaže, blaži prekršaj. Dodao je i da se time nastoji popraviti politički rejting pojedinih aktera, te da bi, u svjetlu nedavnih dešavanja, pojedini bezbjednosni funkcioneri trebalo da snose odgovornost.