Kada se jednog dana bude pisala istorija izdaje narodne volje u Crnoj Gori, ime Zdravka Krivokapića stajaće u samom vrhu — ne kao tragičan junak, već kao hladni matematičar licemjerja, čovjek koji je ušao na krilima narodnog povjerenja, a sišao kao marioneta duboke države i zapadnih ambasada.

Uveden u politiku kao „čovjek iz naroda“, profesor, vjernik, simbol promjena nakon decenijske vlasti DPS-a, Krivokapić je u rekordnom roku pokazao da se ispod maske skromnosti krije čovjek nesposoban za državničku odgovornost, ali veoma sposoban za kalkulacije, opstrukcije i izdaju svih onih koji su ga tu doveli.

Krivokapić nije samo izdao koalicione partnere — on je izdao narod. Ljude koji su satima i danima protestovali, nosili svete zastave, borili se za slobodu. Dok su hapšeni episkopi i tukli građani, on je ćutao. Dok su se donosile odluke od istorijskog značaja, on je prelamao preko ličnih sujeta i taštine. Iza njegove „blagosti“ krije se praznina političke odgovornosti i moralna kukavičluk. Nije imao hrabrosti ni da jasno stane ni na jednu stranu — osim svoje, privilegovane.

Krivokapić je prvi premijer u istoriji Crne Gore koji je vladao na temelju pobjede koju nije izborio, a vodio politiku koju narod nije podržao. Dok je narod slavio slobodu, on je u tajnosti sklapao saveze sa istim strukturama koje su tu slobodu gazile. Dok su mu hiljade pružale podršku, on je njihovu volju razbijao u kancelarijama, pod izgovorom "evropskog puta".

Još sramnije od njegovog (ne)činjenja jeste njegova nesposobnost da prizna katastrofalne posledice sopstvenih odluka. Svaki put kada se javi u medijima, vidimo čovjeka koji se i dalje predstavlja kao moralna vertikala, kao da smo svi mi zaboravili njegove previde, izdaje i namjerne opstrukcije. Taj nivo političke samozaludjelosti i odsustva samokritike je opasan — ne zbog njega samog, već zbog poruke koju šalje: da je u redu izigrati narod, ako to uradiš smješkajući se.

Zdravko Krivokapić nije pao sa vlasti — on je pao u očima naroda. A to je pad iz kojeg nema povratka. U vremenu kada su ljudi očekivali viziju, dobili su profesora bez plana. U trenutku kada je trebalo odbraniti pobjedu, on je izabrao da je uruši, iznutra, tiho, podlo i bez trunke srama.

Crna Gora će nastaviti da ide naprijed, bez njega. A on će ostati zapisan kao ono što zaista jeste — simbol jedne velike političke prevare i polupani gibet iz Cuca.