ATENTAT SA POTPISOM CRNOGORSKE DRŽAVNE BEZBJEDNOSTI Pucanj u srce države i ministra vojnog

Ministar odbrane Savezne Republike Jugoslavije Pavle Bulatović (52) ubijen je prije 25 godina u restoranu "Rad" na Banjici u Beogradu!

On je tog 7. februara 2000. u 18.55 sati slušao guslarske pjesme u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora "Ju garant banke", i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Kroz staklo sa terase odjeknuli su rafali iz "kalašnjikova".

Bulatović je pogođen sa tri hica, jednim direktno u srce. Ministar je usmrćen na mjestu, a Kneževića su pogodila dva hica. Ostali su, shvativši šta se događa, zalegli na pod.

Bulatovićev pratilac Saša Anović, tada pripadnik Vojnobezbjednosne agencije (VBA), skočio je od stola koji se nalazio u prvom dijelu restorana, odakle je nadzirano ko u njega ulazi. U susjednoj prostoriji vidio je da svi leže na podu.

Pošto su vrata ka bašti bila zaključana, okrenuo se i potrčao ka ulaznim vratima da bi vidio da li tamo ima nekog. Istrčao je i ministrov vozač koji je sa pratiocem sjedioo za stolom. I on je imao pištolj. Jedan se uputio na lijevu, a drugi na desnu stranu. Ali, nikoga nisu uočili.

Otisak na gelenderu

Kasnije je utvrđeno je da su sa atentatorom, koji je pobjegao preko fudbalskog terena, bila dvojica saučesnika. Beograd je bio blokiran satima posle ubistva, a u potjeru za ubicama uključila se i vojna policija. Niko, međutim, do danas nije uhapšen. Spekulacija je, naravno, bilo raznih.

Istragom su pronađeni očevici i na mjestu zločina otkriven je jedan otisak.

- Očevici su nam opisali čovjeka koji sa automatskom puškom pretrčava igralište i odlazi ka Banjičkoj šumi. Ostavio je otisak ruke na gelenderu. Taj otisak nije imao kvalitet da bi bio dokaz na sudu, ali je bio vrlo značajan da se usmjeri operativni rad u nekom pravcu. Međutim, iz crnogorske policije, gdje je otisak poslat radi upoređivanja sa njihovom bazom podataka, stigao je odgovor da nije dobar jer su mu uništene papilarne linije - otkrio je godinama kasnije Svetko Kovač, tadašnji direktor VBA.

Otisak ubice, naime, nije imao neophodnih 12 papilarnih linija na osnovu kojih bi se utvrdio njegov identitet.

- Ne sjećam se koliko smo papilarnih linija izdvojili uzimanjem tog otiska, ali te linije koje su ostale su se poklopile sa linijama otiska Ivana Delića iz Budve koje smo imali u bazi podataka. I to je bio prvi trag koji je upućivao na njega kao mogućeg počinioca - ispričao je jedan od penzionisanih inspektora Trećeg odeljenja koje je vodilo istragu.

Isto ime našlo se i u izvještaju skupštinskog Anketnog odbora, formiranog da riješi zločin. Zaključke Anketnog odbora, čiji je izvještaj predstavljen u januaru 2002. i u kome se pominje kao počinilac, sam Ivan Delić javno je demantovao.

Tvrdio je da ima mnogobrojne svedoke da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, a zbog napisa i pomenutog izvještaja je, kako je tvrdio, svojevoljno otišao u budvansku policiju da bi dao iskaz. Posle toga se više nije oglašavao.

Kome je pokvario "posao"?

Svetko Kovač je na kraju iznio zaključak istrage VBA, koji se uglavnom poklapao sa onim što je i Anketni odbor ustanovio još prije 25 godina:

- I vojska je, uz pomoć stručnjaka iz oblasti ekonomije, detaljno analizirala finansijske tokove u vojsci, posebno imajući u vidu da je kretanje novca u vrijeme sankcija i bombardovanja SRJ bilo dobrim dijelom prepušteno u ruke pojedinaca, mimo jasne kontrole. Neko je procijenio da je Bulatović pokvario neki 'posao', a naravno da je bilo ljudi koji su pokušali da iskoriste sankcije, bombardovanje i druge okolnosti za lično bogaćenje.

Mogući politički motiv zločina nikada do pred kraj 2021. nije javno pomenut. Sva saznanja ranije su ukazivala na to da je Bulatović ubijen, jer je sprečavao mahinacije sa nabavkama opreme za vojsku i da je tu nekome bio velika smetnja.

Tek početkom novembra 2021. advokat Toma Fila je saopštio da vojni ministar Bulatović nije predstavljao nikakvu opasnost po srpsku službu, već isključivo crnogorsku, jer su se on i njegov klijent Darko Ašanin, koji je takođe likvidiran, borili da režim Mila Đukanovića padne.

- To je moje mišljenje iz priče Darka Ašanina koji je bio brat od tetke ubijenom Bulatoviću. Stojim iza svoje izjave da iza ubistva stoje Crna Gora i tadašnja vlast, jer Bulatović nije predstavljao opasnost po Srbiju i njene službe ni u kom smislu. Ne mogu da tvrdim da je Đukanović znao za planirano ubistvo, ali očigledno je da je nekome iz njegovog okruženja smetao Bulatović - zaključio je advokat Fila.

Bruka za državu

Pavle Bulatović rođen je 13. decembra 1948. u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina u Crnoj Gori.

Diplomirao je i radio kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, a potom i kao glavni i odgovorni urednik univerzitetskog lista "Univerzitetska riječ". Bio je ministar policije Crne Gore, a ubijen je dok je obavljao dužnost saveznog ministra odbrane.

Skromnog ponašanja i načina života, Bulatović nije želio da ga prati obezbeđenje. Vjerovao je da mu nikakva opasnost ne prijeti. Upitan jednom prilikom zašto ne vodi više računa o svojoj bezbjednosti, odgovorio je: "Ako bi mene ubili, ni manje štete, ni veće bruke za državu!"