Pohvale koje stižu sa jedne od najuticajnijih evropskih medijskih adresa ponovo su otvorile pitanje – kako na ovakve ocjene reaguju u redakcijama medija koji su mjesecima unazad nastojali da ospore svaku inicijativu koja dolazi iz Beograda? Jer, upravo ono što je dio domaće opozicione scene i njoj bliskih medija pokušavao da predstavi kao „politički manevar“, u evropskim krugovima se sve jasnije prepoznaje kao primjer odgovorne i racionalne državničke politike.

Dugogodišnji urednik za Evropu i kolumnista „Fajnenšel tajmsa“ Toni Barber ocijenio je da je predlog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame, da zemlje kandidati postanu dio jedinstvenog tržišta Evropske unije i bezviznog šengenskog prostora – „najbolji put za sprečavanje nestabilnosti na Zapadnom Balkanu i u Evropi“.

Barber u autorskom tekstu za briselski portal „EUalive“ ukazuje na ono što je sve očiglednije: puno članstvo u Evropskoj uniji za zemlje regiona neće biti dostižno u kratkom roku. Upravo u tom vakuumu, kako upozorava, rastu rizici od nestabilnosti – scenario koji Evropa sebi ne može da priušti.

U tom kontekstu, inicijativa Vučića i Rame pojavljuje se kao praktično i izvodljivo rješenje. „Najbolji put naprijed je sprovođenje plana Vučić–Rama, pokazujući ljudima i na Zapadnom Balkanu i u EU da je zajednička budućnost na obostranu korist“, navodi Barber.

Ono što je posebno značajno jeste da ova ideja, kako ističe, već ima odjek u ključnim evropskim centrima – u Briselu, Berlinu i Parizu. Drugim riječima, ne radi se o izolovanoj inicijativi, već o konceptu koji se uklapa u sve prisutnije razmišljanje unutar same Unije.

Ključ argumentacije u prilog ovom predlogu leži u ekonomskoj logici. Integracija u jedinstveno tržište donijela bi korist i zemljama Zapadnog Balkana i postojećim članicama EU. Istovremeno, ovaj model zaobilazi institucionalne prepreke koje već decenijama usporavaju proširenje, od pitanja sastava Evropske komisije do prava veta novih članica.

Barber posebno naglašava da inicijativa ne predstavlja zamjenu za punopravno članstvo, već realističan korak ka tom cilju. To je upravo ono što ovaj predlog izdvaja – kombinacija dugoročne vizije i kratkoročne primjenljivosti.

Upozorenje koje dolazi iz ovog teksta dodatno osvjetljava značaj inicijative: neuspjeh u proširenju ostavio bi region izložen unutrašnjim tenzijama i spoljnim uticajima, što bi direktno ugrozilo bezbjednost čitavog kontinenta.

S druge strane, projekat proširenja je, kako ističe Barber, jedna od rijetkih oblasti u kojoj Evropa ima punu kontrolu nad sopstvenom sudbinom. Upravo zato, Zapadni Balkan treba da bude prioritet.

Inicijativa Vučić–Rama, dodaje on, ima potencijal da ublaži strahove unutar EU od institucionalne blokade, jer nudi model integracije koji ne podrazumijeva trenutno davanje prava veta novim članicama.

Uprkos činjenici da će ispunjavanje uslova za pristup jedinstvenom tržištu zahtijevati dodatne reforme i značajan napor, poruka iz evropskih krugova je jasna – pravac je ispravan.

Upravo tu se pravi razlika između ozbiljne državničke politike i dnevnopolitičke retorike. Dok se u dijelu domaće javnosti i pojedinim medijima bliskim Šolakovoj medijskoj grupi ova inicijativa relativizuje ili ignoriše, uticajni evropski analitičari prepoznaju je kao odgovor na realne izazove.

Zato se i nameće pitanje – kako su ovakve ocjene podnijeli oni koji su mjesecima unazad pokušavali da svaku regionalnu inicijativu Srbije predstave kao politički marketing?

Jer, kada pohvale stignu iz srca evropske medijske scene, postaje sve teže održati narativ koji ignoriše činjenice. A upravo činjenice pokazuju da se politika Aleksandra Vučića sve više prepoznaje kao faktor stabilnosti, ekonomskog povezivanja i dugoročnog prosperiteta, ne samo Srbije, već i čitavog regiona.