Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević uputio je oštre kritike na račun crnogorskog državnog rukovodstva, optužujući premijera Milojka Spajića za spremnost da prihvati hrvatske zahtjeve na štetu teritorijalnog integriteta i državnog dostojanstva Crne Gore, dok je predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Zdravka Krivokapića podsjetio na političku podršku koju su, prema njegovim riječima, dobili od Aleksandra Vučića. Knežević je poručio da neće pristati na evropske integracije koje bi podrazumijevale odricanje od Prevlake, školskog broda „Jadran“, istorijskog nasljeđa i prava Crne Gore da samostalno odlučuje o svojim državnim interesima.

Gostujući u emisiji „Slobodna zona“ na Prvoj televiziji, kod urednika i voditelja Dražena Živkovića, lider DNP-a govorio je o parlamentarnim izborima u Srbiji, odnosima Beograda i Podgorice, hrvatskim zahtjevima, spomen-ploči u Morinju, stradanju zarobljenika u splitskom vojnom zatvoru Lora, odnosu Evropske unije prema Crnoj Gori, ali i političkoj odgovornosti sadašnje vlasti i opozicije.

Posebno je kritikovao premijera Spajića zbog razgovora sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, zahtijevajući da crnogorska javnost sazna šta je dogovoreno i kakve je obaveze Vlada spremna da preuzme.

„Nije Crna Gora ni njegova prćija, niti njegove familije“, poručio je Knežević.

Vučić omogućio politički uspon Krivokapića, Spajića i Milatovića

Govoreći o vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, Knežević je otvoreno podržao Aleksandra Vučića i listu „Ujedinjena Srbija“, ocijenivši da ona predstavlja garant očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, uključujući Kosovo i Metohiju.

Osvrnuo se na izjave predstavnika suparničke izborne liste i podršku koju, prema njegovoj ocjeni, dobijaju od pojedinih političara iz regiona i inostranstva.

„Imajući u vidu izjave koje su davali predstavnici 'blokaderske liste', a i ko ih sve podržava: od Kurtija, Rašića, Plenkovića, Felingera i svih srbomrzaca, sve i da nisam za Aleksandra Vučića, glasao bih za njega“, kazao je Knežević.

U nastavku je iznio tvrdnju da bez Vučićeve uloge ne bi bilo ni političkog uspona trojice nekadašnjih i sadašnjih najviših crnogorskih funkcionera.

„Da nije bilo Aleksandra Vučića, ne bi bilo ni Zdravka Krivokapića na mjestu premijera, ni Milojka Spajića na mjestu ministra finansija, ni Jakova Milatovića“, rekao je predsjednik DNP-a.

Objašnjavajući takav stav, podsjetio je na parlamentarne izbore u Crnoj Gori 2020. godine i okolnosti u kojima su održani, uključujući pandemiju virusa korona, ograničenja kretanja i dolazak birača iz Srbije.

Prema njegovim riječima, Srbija je tada mogla da zatvori granice, čime bi građanima koji žive u Srbiji, a imaju pravo glasa u Crnoj Gori, bio onemogućen dolazak na biračka mjesta.

Ukazao je i na medijsku podršku i logistiku koju su imali tadašnji politički akteri, dodajući da je postojalo „i drugog“, ali nije želio da otkriva dodatne pojedinosti.

„Zdravko Krivokapić treba da drži sliku Aleksandra Vučića u svim prostorijama stana ili kuće u kojoj živi. Isto to treba da rade Milojko Spajić i Jakov Milatović“, poručio je Knežević.

Kazao je da su Spajić i Milatović imali znatno intenzivnije kontakte sa Vučićem nego što se danas predstavlja javnosti.

„Dok nije došlo do zatezanja odnosa između Crne Gore i Srbije, Milojko Spajić se više puta sreo i vidio sa Vučićem nego ja – i u Bokeljki i telefonski. Isti je slučaj i za Jakova Milatovića“, naveo je.

Knežević smatra da je ključna razlika između njega i aktuelnog crnogorskog rukovodstva u odnosu prema nekadašnjoj političkoj podršci.

„Oni žele da zaborave kako su došli na te pozicije i ko im je pomogao“, rekao je.

Naglasio je da Vučića smatra prijateljem i da nikada nije skrivao političku saradnju DNP-a sa Srpskom naprednom strankom.

„A ja Aleksandra Vučića doživljavam kao svoga prijatelja. Onda postaje licemjerno kada ja, koji imam potpisane sporazume sa Srpskom naprednom strankom, podržavam Vučića, a oni kojima je Vučić omogućio da budu sve ovo što su sada su protiv Vučića i njihovi funkcioneri na društvenim mrežama šire propagandu pozivajući da se glasa za 'blokadersku listu'“, zaključio je Knežević.

Hrvatski zahtjevi kao cijena evropskog puta

Prelazeći na odnose Crne Gore i Hrvatske, Knežević je ocijenio da bi prihvatanje zahtjeva koje zvanični Zagreb postavlja Podgorici predstavljalo „kapitulaciju“ i „veliku izdaju“.

„Krv koju smo im davali kroz istoriju, sad žele da naplate kroz osam uvjeta. I pravo je čudo da tih uvjeta ne bude još više“, kazao je.

Prema njegovim navodima, među hrvatskim zahtjevima nalaze se razgraničenje na Prevlaci, uključujući morski i kopneni dio, isplata 17 miliona eura odštete bivšim zatočenicima u Morinju, osnivanje posebnog tužilačkog odjeljenja za ratne zločine, povrat imovine Hrvatima u Boki Kotorskoj i predaja školskog broda „Jadran“.

Knežević je izrazio uvjerenje da je crnogorska Vlada spremna da prihvati zahtjeve Zagreba, pozivajući Spajića da građanima saopšti sadržaj razgovora sa Plenkovićem.

„I sad dođe Plenković usred Crne Gore i saopšti da morate da ispunite osam uvjeta, a naš premijer ide tamo, a Plenković kaže da pregovori idu u pravom smjeru. A premijer nema šta da kaže javnosti. Valjda će nas obavijestiti putem WhatsAppa, nekom cirkularnom porukom“, rekao je Knežević.

Prema njegovoj ocjeni, evropske integracije ne mogu biti opravdanje za odricanje od nacionalnih interesa.

Upozorio je da bi Crna Gora, ukoliko nastavi takvu politiku, mogla da uđe u Evropsku uniju „bez glave, bez identiteta, bez suverenosti“, iako, kako smatra, Brisel ne zahtijeva takve ustupke.

„Ja sam spreman da poginem u odbrani Crne Gore. I to nije nikakva patetika. Spreman sam da poginem braneći slobodu, integritet i nezavisnost Crne Gore“, poručio je predsjednik DNP-a.

Prevlaka ne može biti predmet političke trgovine

Knežević je posebno insistirao na očuvanju teritorijalnog integriteta Crne Gore u pregovorima o Prevlaci.

„Ne bih mogao da prihvatim da morski dio Prevlake pripadne Hrvatskoj, kao i kopneni dio Prevlake, jer sam obavezan da štitim teritorijalni integritet države Crne Gore“, istakao je.

Ocijenio je da bi, ukoliko dvije države ne mogu da postignu prihvatljiv sporazum, pitanje razgraničenja trebalo prepustiti međunarodnoj arbitraži.

Kao primjer naveo je dugogodišnji spor Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaliva, ukazujući da neriješena pitanja između susjednih država ne moraju automatski da predstavljaju prepreku evropskim integracijama.

„A što ne riješite vi u duhu dobrosusjedskih odnosa ovaj Piranski zaliv? Nego i vi čuvate svoje dostojanstvo, a ovdje od nas tražite da se svega odreknemo, da sve izdamo“, poručio je.

Naglasio je da ne želi članstvo u Evropskoj uniji ukoliko bi ono podrazumijevalo teritorijalne ustupke i prihvatanje jednostranog tumačenja ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije.

Morinj, ratni zločini i zahtjev za uklanjanje spomen-ploče

Jedan od centralnih dijelova Kneževićevog gostovanja bio je posvećen Morinju, spomen-ploči postavljenoj na mjestu nekadašnjeg logora i hrvatskim zahtjevima koji se odnose na procesuiranje ratnih zločina.

Lider DNP-a usprotivio se osnivanju posebnog tužilačkog odjeljenja ukoliko bi, prema njegovom tumačenju, njegov cilj bio procesuiranje crnogorskih rezervista na osnovu unaprijed utvrđene kolektivne odgovornosti.

„Ne bih mogao da prihvatim da formiram odjeljenje za ratne zločine gdje ću sad da gonim naše rezerviste“, rekao je.

Istovremeno je odbacio kvalifikaciju da je Crna Gora izvršila agresiju na Hrvatsku, iznoseći sopstveno viđenje raspada nekadašnje jugoslovenske države.

„Nismo mi išli u Hrvatsku da vršimo nikakvu agresiju. Nego je Hrvatska samoproglasila nezavisnost i time prekršila Ustav SFRJ“, kazao je Knežević.

Ove tvrdnje iznio je u kontekstu protivljenja tekstu spomen-ploče u Morinju, za koju smatra da nameće kolektivnu odgovornost crnogorskim rezervistima.

„Ispalo je da je u Crnoj Gori vršena velikosrpska agresija na Dubrovnik. Svi oni ljudi koji su išli kao rezervisti Crne Gore sad su proglašeni za velikosrbe“, rekao je.

Knežević je ocijenio da je ploča postavljena nezakonito, a da je parlamentarna većina naknadnim zakonodavnim odlukama omogućila njeno zadržavanje.

Kada je riječ o obeštećenju bivših zatočenika u Morinju, naveo je da postoji prostor za razgovor o finansijskim pitanjima, ali ne i za prihvatanje sadašnjeg natpisa.

„Taj Morinj je već jednom isplaćen. Bio bih spreman da napravimo tu vrstu kompromisa, ali ploča mora da se makne“, poručio je.

Najavio je da bi, ukoliko 2027. godine bude učestvovao u odlučivanju o državnoj politici, uklanjanje spomen-ploče bilo među njegovim prvim inicijativama.

Najavio objavljivanje dosijea o stradanjima u Lori

Knežević je otvorio i pitanje stradanja ljudi koji su tokom ratova devedesetih odvedeni u splitski vojni zatvor Lora.

Najavio je objavljivanje obimne dokumentacije o zlostavljanju zatočenika, ističući da se radi o stotinama stranica materijala.

„To su stotine i stotine stranica dosijea o tome šta su radili tim ljudima u Lori. Rijetki su preživjeli“, kazao je.

Zatražio je da se, pored hrvatskih zahtjeva za obeštećenje zatočenika iz Morinja, otvori i pitanje naknade štete žrtvama iz Lore.

Prema njegovom mišljenju, odgovornost za ratne zločine i obeštećenje žrtava ne smiju se posmatrati jednostrano, niti se može zahtijevati da samo jedna država prihvata finansijske i političke obaveze.

„Pa neka Hrvatska kaže: 'Nećemo'“, poručio je, predlažući da crnogorska Vlada zvanično pokrene pitanje obeštećenja žrtava iz splitskog zatvora.

Kritikovao i vlast i opoziciju: DNP nije htio da bude dio takve Vlade

Za sadašnji odnos prema hrvatskim zahtjevima Knežević nije odgovornost pripisao samo premijeru Spajiću.

Kritikovao je i opozicione stranke, tvrdeći da njihovo izostajanje iz javne rasprave o tim pitanjima predstavlja prećutno prihvatanje politike Vlade.

Posebno je prozvao parlamentarnu većinu zbog donošenja zakona o sportu i spomen-obilježjima na sjednici održanoj tokom noći.

Prema njegovom mišljenju, usvajanjem tih zakonskih rješenja omogućeno je mijenjanje naziva bazena u Kotoru, kao i zadržavanje sporne spomen-ploče u Morinju.

„DNP je napustio vlast zbog principa, hvala Bogu što nismo dio takve izdajničke vlade“, poručio je.

Istakao je da politički položaj i učešće u vlasti ne mogu imati prednost nad pitanjima državnog suvereniteta i nacionalnog identiteta.

Od referenduma 2006. do priznanja Kosova i sukoba sa SPC

Govoreći o političkom razvoju Crne Gore nakon obnove nezavisnosti, Knežević je ponovio stav da je referendum iz 2006. godine bio obilježen nepravilnostima, nazvavši ga „pokradenim referendumom“.

Ocijenio je da je nakon osamostaljenja uslijedio period političkog i identitetskog preoblikovanja društva koji je, prema njegovom mišljenju, posebno pogodio srpski narod.

„Poslije 2006. godine bili smo u jednom sistemu kolektivnog čipovanja“, rekao je.

Podsjetio je na usvajanje Ustava 2007. godine, kojim je crnogorski jezik određen kao službeni, dok je srpski dobio status jezika u službenoj upotrebi.

Knežević smatra da je time srpskom jeziku, koji je, prema njegovim riječima, većinski u Crnoj Gori, uskraćen odgovarajući ustavni položaj.

Ukazao je i na odluku Crne Gore da 2008. godine prizna jednostrano proglašenu nezavisnost takozvanog Kosova, kao i na kasnije odluke crnogorskih vlasti u međunarodnim organizacijama koje je ocijenio antisrpskim.

Posebno je podsjetio na sukob nekadašnje vlasti sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ističući da su upravo te odluke izazvale duboke društvene i političke podjele.

„Kad smo im govorili da je to udarac na temelje nezavisnosti, govorili su da smo mi ili velikosrpski ili velikoruski agenti“, rekao je.

Lider DNP-a postavio je pitanje kako se dogodilo da danas upravo on insistira na odbrani teritorijalnog integriteta Crne Gore, Prevlake, broda „Jadran“, prava rezervista i sjećanja na žrtve iz Lore, dok politički predstavnici stranaka koje su decenijama isticale crnogorsku državnost, prema njegovoj ocjeni, pristaju na ustupke Hrvatskoj.

U tom kontekstu kritikovao je DPS, SD i druge opozicione partije, navodeći da njihova politika pokazuje raskorak između ranijih poruka o zaštiti državnosti i sadašnjeg odnosa prema zahtjevima Zagreba.

Hrvatski zahtjevi od 2,7 milijardi eura i Kneževićeva računica

Knežević se osvrnuo i na navode potpredsjednika Skupštine Mirsada Nurkovića o mogućim hrvatskim potraživanjima prema Crnoj Gori.

Prema Kneževićevom predstavljanju Nurkovićevih tvrdnji, hrvatska strana procjenjuje da potraživanja iznose 2,7 milijardi eura, uz mogućnost da taj dug preuzme Srbija kao jedan od sukcesora nekadašnje Jugoslavije.

„Zamislite tu logiku i tu računicu“, kazao je Knežević.

Koristeći ironiju, naveo je da bi Crna Gora takav iznos mogla da isplati jedino kada bi svi njeni stanovnici, uključujući maloljetne, prodali po jedan bubreg.

Takvom ilustracijom želio je da ukaže na, kako smatra, nesrazmjeru između finansijskih zahtjeva koji se pominju i ekonomskih mogućnosti Crne Gore.

Istorijsko nasljeđe Crne Gore ne može biti predmet odricanja

Knežević je u emisiji govorio i o istorijskom identitetu Crne Gore, podsjećajući na ratove, ustanke i stradanja njenih stanovnika.

Posebno je izdvojio Trinaestojulski ustanak 1941. godine, koji je opisao kao najveći ustanak u tada porobljenoj Evropi.

Osvrnuo se i na bitku kod Pljevalja, navodeći da je predstavljala važan trenutak razdvajanja komunističkog i monarhističkog pokreta.

Podsjetio je na učešće ljudi iz Crne Gore u ratnim sukobima širom nekadašnje Jugoslavije, od Bosne i Hrvatske do Srbije, Slovenije i Zidanog Mosta.

Njegova poruka bila je da država sa takvim istorijskim iskustvom ne smije prihvatiti položaj u kojem joj drugi određuju tumačenje prošlosti i granice njenih političkih prava.

Ocijenio je da su nakon 2006. godine pojedini nosioci vlasti nezavisnost shvatili prvenstveno kao priliku za bogaćenje i stvaranje zatvorenog političkog sistema.

Govorio je o „pljački države“, stvaranju „privatne države, oligarhije i ohlokratije“, tvrdeći da su upravo takve politike potisnule pitanja identiteta, istorijskog nasljeđa i državnog dostojanstva.

Oštra poruka Marti Kos zbog poređenja sa stadom

Poseban dio Kneževićevog gostovanja odnosio se na izjavu evropske komesarke za proširenje Marte Kos, koja je, govoreći o sopstvenoj ulozi u procesu proširenja Evropske unije, upotrijebila metaforu čobanice koja nadgleda stado.

Knežević je takvu formulaciju protumačio kao uvredljivo poređenje građana Crne Gore sa ovcama i kritikovao izostanak odlučnije reakcije najviših državnih zvaničnika.

„Juče je rekla gospođa Kos da nas doživljava kao ovce i uporedila nas je sa stadom“, rekao je Knežević.

„Crnogorci nisu ni ovce, ni goveda. Crnogorci i Srbi su oni koji su vas oslobađali iz bečkih konjušnica u Prvom i Drugom svjetskom ratu, pa da vi sad izigravate visoku komesarku i kažete da smo ovce“, poručio je.

Ocijenio je da bi reakcije bile znatno drugačije da je sličnu formulaciju upotrijebio Aleksandar Vučić ili neki drugi zvaničnik Srbije.

„Zamislite da je to rekao Vučić ili bilo ko iz Srbije“, dodao je.

Knežević je naglasio da pitanje poštovanja građana Crne Gore ne smije zavisiti od njihove nacionalne pripadnosti.

„To je degradirajuće za nas kao narod, pokazuje kako će nas tretirati sutra u Evropskoj uniji“, rekao je.

Poručio je da je spreman da evropskoj komesarki odgovori bez obzira na moguće političke posljedice, ističući da se njegovo protivljenje takvom odnosu podjednako odnosi na Crnogorce, Srbe, Bošnjake i Albance.

Članstvo u EU ne smije biti plaćeno teritorijom i dostojanstvom

Govoreći o mogućnosti da Crna Gora postane članica Evropske unije 2028. godine, Knežević je podsjetio da konačna odluka ne zavisi isključivo od Podgorice.

Ukazao je da pristupanje mora dobiti saglasnost svih 27 država članica, uz odgovarajuće postupke ratifikacije.

Ocijenio je da se političke okolnosti u Evropi brzo mijenjaju, zbog čega, prema njegovom mišljenju, mnogo toga neće zavisiti od odluka crnogorske Vlade.

Upozorio je da bi spremnost Podgorice na stalne ustupke mogla podstaći Hrvatsku da postavlja dodatne zahtjeve.

„Pristajemo na stvari koje se od nas traže, i spremni smo da damo mnogo više nego što se traži“, kazao je.

Dodao je da očekuje da hrvatski uslovi postaju sve zahtjevniji ukoliko Zagreb zaključi da crnogorska Vlada neće pružiti ozbiljniji otpor.

Knežević je poručio da ne želi da Crna Gora postane 28. članica Evropske unije po cijenu teritorije, časti i državnog integriteta.

Posebno se usprotivio mogućnosti da, kao dio evropskog puta, Crna Gora prihvati tumačenje prema kojem bi bila označena kao jedan od glavnih krivaca za ratove na prostoru bivše Jugoslavije.

Politički potresi u Evropi i poređenje sa dešavanjima u Srbiji

Analizirajući evropsku političku scenu, Knežević se osvrnuo na dešavanja u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i Danskoj.

Govorio je o političkom uticaju Marin Le Pen u Francuskoj, rastu Alternative za Njemačku (AfD), nemirima u Belgiji i najavljenim protestima u Danskoj.

„Čitava Evropa gori“, ocijenio je Knežević.

Prema njegovom mišljenju, političke i društvene tenzije koje su prethodno obilježile Srbiju sada su vidljive i u pojedinim evropskim državama.

U tom kontekstu kritikovao je crnogorsku Vladu zbog odnosa prema studentskim protestima u evropskim zemljama.

„To su djeca, to je mladost. Zašto ne osude nasilje koje se vrši nad njima?“, upitao je.

Povukao je paralelu sa protestima u Srbiji i optužbama iznošenim na račun Aleksandra Vučića, posebno povodom tvrdnji o upotrebi zvučnog topa.

Knežević smatra da je protiv Vučića tada stvaran „čitav narativ dehumanizacije“, dok se prema sličnim događajima u drugim evropskim državama primjenjuju drugačiji politički kriterijumi.

Poziv Bokeljima da se okupe zbog ploče u Morinju

Na kraju gostovanja Knežević je uputio poruku stanovnicima Boke Kotorske koji mu, kako je naveo, dostavljaju istorijske dokumente i poruke o posebnosti Boke i njenom položaju u odnosu na Crnu Goru.

Kazao je da prihvata njihovo pravo da iznose sopstvena istorijska i identitetska stanovišta, ali da očekuje i konkretno javno djelovanje povodom spomen-ploče u Morinju.

„Sve to prihvatam. Ali pozivam vas: izađite da zajedno srušimo ovu ploču u Morinju. Ja ne mogu da vas predvodim, nisam Bokelj, ali bih bio s vama“, poručio je Knežević.

Ponovio je da spomen-ploču smatra nezakonito postavljenom i najavio da će DNP, ukoliko bude u prilici da učestvuje u budućoj vlasti, pokrenuti njeno uklanjanje, kao i pitanje vraćanja ranijeg naziva kotorskom bazenu.

Svjestan da bi njegov poziv na rušenje ploče mogao da ima pravne posljedice, rekao je da je spreman da za izgovoreno preuzme odgovornost.

„Evo ja sad kažem da sam spreman da snosim konsekvence. Umoran sam od Facebook objava, lajkova i svega ostalog“, zaključio je Knežević.

Njegovo gostovanje obilježile su poruke o podršci Aleksandru Vučiću, zahtjev da se razjasne razgovori Podgorice i Zagreba, protivljenje teritorijalnim ustupcima Hrvatskoj i insistiranje da evropske integracije ne mogu biti iznad suvereniteta Crne Gore. Knežević je istovremeno najavio političku borbu za uklanjanje ploče u Morinju i otvaranje pitanja odgovornosti za stradanja zarobljenika u Lori, dok je sadašnjoj vlasti i opoziciji zamjerio da su, prema njegovom mišljenju, državne interese podredile održavanju političkih pozicija i evropskim obećanjima.