Knežević: Crna Gora prihvatila hrvatske uslove i izdala Srbiju i samu sebe

Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević oštro je kritikovao odluku Vlade Crne Gore da promijeni naziv gradskog bazena u Kotoru, koji je nosio ime proslavljenog vaterpoliste Zorana Džimija Gopčevića, i naknadno odobri spomen-ploču u Morinju, ocjenjujući da je zvanična Podgorica time kapitulirala pred zahtjevima Hrvatske i pristala na ponižavanje sopstvene istorije.

Knežević je poručio da je Crna Gora, prihvatanjem uslova koje je postavio Zagreb, postala „filijala takozvane Crvene Hrvatske”, a odluke Vlade premijera Milojka Spajića nazvao sramotom za svakog Srbina i Crnogorca.

„Ja bih večeras trebalo da pozdravim srpsku Atinu od srpske Sparte. Na sreću, srpska Atina je ostala ono što je uvijek bila, a srpska Sparta je od danas Podravka. Nažalost, Crna Gora, koju sam napustio prije nekoliko dana, danas je kapitulirala pred Hrvatskom i prihvatila prvi od dva uslova, što bi rekao Andrej Plenković”, izjavio je Knežević.

On je naglasio da je posebno poražavajuće to što je Vlada pristala da se ukloni ime Zorana Džimija Gopčevića sa gradskog bazena u Kotoru, kao i da se zakonski zaštiti spomen-ploča u Morinju, čiji natpis govori o „velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku”.

Prema njegovoj ocjeni, tim odlukama nije napravljen samo politički ustupak Zagrebu, već je dovedeno u pitanje istorijsko dostojanstvo Crne Gore i njen odnos prema srpskom narodu.

„Tako smo danas u Crnoj Gori još jednom otvorili Jasenovac, iskopali Koričku i Jadovnu jamu, otvorili Donju Gradinu, pokrenuli zbjegove, progone i pogrome, opet smo masakrirali Vukašina iz Klepaca, zapalili 700 Srba u crkvi u Glini, opet smo blagoslovili i pozdravili 'Bljesak' i 'Oluju', opet smo otvorili Žutu kuću i priznali našu svetu zemlju Kosovo i Metohiju, i što je najgore, ponovo smo izdali Srbiju i izdali sami sebe”, rekao je Knežević.

Lider DNP-a je, koristeći istorijske paralele i podsjećajući na stradanje srpskog naroda, ocijenio da je aktuelna crnogorska vlast svojim postupcima pogazila vrijednosti na kojima je, kako smatra, vjekovima počivao identitet Crne Gore.

Pozvao se i na pjesničke stihove kojima je opisao svoje razočaranje:

„Moja Crna i sve crnja Goro, nema većeg besmisla i žrtve nego tvoje za zavjet zaludnji, strašno li je što te više nema, a strašnije što i sad postojiš.”

Posebno je osporio sadržaj spomen-ploče u Morinju, tvrdeći da je riječ o istorijskom falsifikatu i da je Vlada prihvatila hrvatsko tumačenje događaja iz devedesetih godina.

Knežević je iznio tvrdnju da u Morinju nijedan Hrvat nije stradao niti bio zlostavljan, iako su crnogorski sudovi pravosnažno osudili četvoricu bivših pripadnika JNA zbog nečovječnog postupanja prema hrvatskim zarobljenicima.

Istovremeno je optužio Spajićevu vladu da je pristala na isplatu ratne odštete od 17 miliona evra, što je predstavio kao još jedan ustupak Zagrebu.

„Ova izdajnička vlada, na čelu sa Milojkom Spajićem, za kojeg su me uvjeravali da je najveći Srbin u Crnoj Gori jer se zove Milojko, prihvatila je da isplati ratnu odštetu od 17 miliona evra za nepostojeće žrtve i zakonom o obilježjima zaštiti falsifikat da se tamo desila velikosrpska agresija”, kazao je Knežević.

On je podsjetio i na političke stavove nekadašnjeg crnogorskog predsjednika i premijera Mila Đukanovića iz perioda raspada Jugoslavije, ukazujući na protivrječnost između tadašnje zvanične politike Podgorice i današnjeg odnosa prema događajima iz devedesetih.

Knežević je naveo da je Đukanović u to vrijeme pozivao Srbe i Crnogorce da brane Ustav SFRJ, govorio da je „zamrzio šah zbog šahovnice” i najavljivao obračun sa onima koje je nazivao „priučenim boljševičkim kartografima”, kritikujući granice u kojima Dubrovnik nije srpski grad.

Prema Kneževićevim riječima, današnje vlasti prihvataju zahtjeve Hrvatske, istovremeno zanemarujući političku i istorijsku odgovornost nekadašnjeg crnogorskog rukovodstva za događaje na dubrovačkom ratištu.

„Crna Gora je danas kapitulirala. Ja sam bezmjerno tužan što moram da je nazovem Podravkom”, poručio je predsjednik DNP-a.

On je ocijenio da su odluke Vlade u suprotnosti sa nasljeđem Marka Miljanova, Petra Drugog Petrovića Njegoša, Svetog Petra Cetinjskog i generacija koje su učestvovale u oslobodilačkim ratovima.

„Ono čojstvo i junaštvo Marka Miljanova, onaj obraz Njegoša i Svetog Petra Cetinjskog i svih onih junaka iz oslobodilačkih ratova, počev od 1875. godine i Nevesinjske puške, preko Bregalnice, Kajmakčalana i Mojkovca, sve smo danas zamijenili za hrvatske uslove i postali, nažalost, filijala, ili takozvana 'Crvena Hrvatska'”, istakao je Knežević.

Predsjednik DNP-a je naglasio da odluke crnogorske vlade smatra uvredom za istorijsku tradiciju i zajedničko nasljeđe srpskog i crnogorskog naroda.

„To je sramota za svakog Srbina i Crnogorca. To je sramota za našu svijetlu istoriju”, poručio je Knežević.

Zapitao se kako bi na odluke sadašnje vlasti reagovali Sveti Petar Cetinjski, Njegoš, kralj Nikola i serdar Janko Vukotić, kao i junaci koji su, prema njegovim riječima, ginuli za slobodu, srpsko i crnogorsko zajedništvo.

U završnici obraćanja upotrijebio je izuzetno oštre riječi na račun predstavnika vlasti, pominjući istorijske ličnosti i njihove jatagane kao sliku kazne za ono što smatra izdajom. Ocijenio je da su odgovorni za odluke zaslužili da budu „izopšteni iz crnogorskog i srpskog naroda zbog veleizdaje”, a poruku je završio pozivanjem na Lazarevu kletvu:

„Rđom kapali do koljena”, zaključio je Knežević.

Vlada Crne Gore je na telefonskoj sjednici održanoj 19. oktobra, na osnovu saglasnosti većine ministara, odlučila da se dosadašnji bazen „Zoran Džimi Gopčević” ubuduće zove „Gradski bazen – Petar II Petrović Njegoš”.

Istom odlukom naknadno je odobrena spomen-ploča postavljena 10. oktobra 2022. godine kod ulaza u nekadašnji vojni objekat u Morinju, uz zadržavanje postojećeg natpisa, izgleda i lokacije.

U obrazloženju je navedeno da za naknadno odobravanje tog spomen-obilježja postoji poseban javni interes povezan sa pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji.

Promjena naziva bazena i status spomen-ploče u Morinju godinama su bili među otvorenim pitanjima u odnosima Crne Gore i Hrvatske, a njihovo rješavanje Zagreb je povezivao sa evropskim integracijama Podgorice.