Ustavni sud Crne Gore je, na sjednici održanoj danas, ukinuo kao neustavan član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, odnosno odredbu o neradnoj nedjelji u trgovinama, zaključivši – ni manje ni više – da se njome krši Ustav.

Sud je ocijenio da je zabrana rada nedjeljom povrijedila slobodu preduzetništva i ustavni princip jednakosti pred zakonom, jer je država jednima dozvolila da rade, a drugima zabranila – bez jasnog razloga, cilja i, što je najvažnije, ustavnog uporišta. Drugim riječima, neradna nedjelja je važila za neke, ali ne i za sve, pa je Ustavni sud morao da podsjeti zakonodavca da se jednakost ne dijeli po spisku djelatnosti.

Sud podsjeća da Ustav Crne Gore precizno navodi kada i zašto se može ograničiti sloboda preduzetništva – radi zaštite zdravlja, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti države. Socijalni eksperiment bez jasno definisanog javnog interesa, međutim, ne spada u tu kategoriju, ma koliko politički privlačno zvučao.

Posebno je problematično, kako navodi Sud, što su apoteke, pekare, benzinske stanice, kiosci, cvjećare, pijace i još čitav niz djelatnosti mogli da rade, dok su ostali trgovci bili primorani da zaključaju vrata. Takvim rješenjem jedni su stavljeni u povlašćen, a drugi u neravnopravan položaj, bez „objektivnog i razumnog opravdanja“.

Ustavni sud je utvrdio i da u postupku donošenja sporne odredbe zakonodavac nije čak ni formalno naveo koji se cilj njome želi postići, niti zašto je baš zabrana rada trgovina nedjeljom neophodna i opravdana. Ograničenje ljudskih prava, podsjeća Sud, ne može se uvoditi „po osjećaju“, već isključivo u granicama Ustava i uz jasan odnos proporcionalnosti između mjera i cilja.

Iako je ukinuo spornu odredbu, Ustavni sud je ostavio zakonodavcu prostor da trgovinu nedjeljom uredi na drugačiji način – ali ovaj put uz poštovanje ustavnih vrijednosti i bez selektivne pravde. Do tada, zabrana rada nedjeljom ostaje na snazi sve do objavljivanja odluke u „Službenom listu Crne Gore“.

Tako je još jedna „socijalna reforma“ završila tamo gdje često završavaju improvizacije – na ustavnoj provjeri, uz podsjećanje da ni dobra namjera ne može zamijeniti Ustav.