Bjekstvo Miloša Medenice, pravosnažno osuđenog na deset godina zatvora zbog učešća u organizovanom kriminalu, predstavlja jedan od najtežih udaraca bezbjednosnom sistemu Crne Gore u poslednjoj deceniji. Umjesto hitnih objašnjenja, odgovornosti i ostavki – javnost dobija tišinu. I to zaglušujuću.

Dok se građani pitaju kako je moguće da osoba osuđena u jednom od najtežih predmeta organizovanog kriminala nestane pred očima države, vrh bezbjednosnog sektora ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović ne vide razlog da ponude ostavke, iako je upravo njihov resor doživio potpuni slom.

Posebno upada u oči tišina potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost, Aleksa Bečić. Čovjeka koji je do juče gotovo svakodnevno putem društvenih mreža saopštavao o hapšenjima, istupao kao politički komentator rada policije i gradio imidž „čvrste ruke“, sada nema nigdje.

Nema poziva na odgovornost. Nema zahtjeva za ostavkama. Nema objašnjenja javnosti. Samo muk. Kao da bjekstvo osuđenika nije problem sistema, već prolazna neprijatnost koju treba pregurati tišinom.

Optužbe za zavjeru i teške kvalifikacije

U takvom ambijentu, oštre optužbe iznio je predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević, koji je bjekstvo Medenice okarakterisao kao zavjeru protiv ustavnog poretka i akt velizdaje države.

Prema njegovim tvrdnjama, u cijelu priču morala je biti upoznata i Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda i majka osuđenog Miloša Medenice, te je, kako navodi, morala biti saslušana u vezi sa bjekstvom svoga sina.

Medojević je dodatno optužio da su u logistici bjekstva učestvovali ljudi bliski nekadašnjem režimu Mila Đukanovića, koji su, kako tvrdi, nakon političkih promjena ostali duboko ukorijenjeni u ANB-u, policiji, tužilaštvu i sudstvu.

Ispit i za Vladu

Lider PzP-a je jasno poručio da će odluke premijera Milojka Spajića biti test da li Vlada zaista želi raskid sa starim obrascima ili je, prećutno, postala dio iste matrice. Ukoliko ne dođe do smjena u vrhu bezbjednosnog aparata, upozorava Medojević, odgovornost se više ne može svoditi samo na pojedince.

Posebno teške su i tvrdnje da je bjekstvo finansirano od strane pojedinih tajkuna bliskih DPS-u, kao i spekulacije da je Medenica preko regiona napustio zemlju i da se eventualno nalazi van Evrope, što, ukoliko se potvrdi, predstavlja dodatnu blamažu za državu.

Bjekstvo Miloša Medenice nije više samo krivični ili policijski slučaj. Ono je postalo simbol pitanja da li Crna Gora ima snage da kontroliše sopstveni bezbjednosni sistem ili su pojedinci i dalje jači od institucija.

Ćutanje nije odgovor. A vrijeme za političke izgovore odavno je isteklo.