Nekadašnji šef Odsjeka Trećeg odjeljenja beogradske policije Žarko Popović Pop izjavio je u emisiji „Kontroverza” da su ubistva bivšeg ministra odbrane SR Jugoslavije Pavla Bulatovića i nekadašnjeg direktora JAT-a Živorada Žike Petrovića, prema njegovim operativnim saznanjima, bila direktno naručena iz Crne Gore. On je, takođe, naveo da su tokom policijske akcije „Sablja” informacije iz razgovora sa privedenim licima, kako tvrdi, u realnom vremenu stizale u crnogorsku službu bezbjednosti.
Popović je rekao da tadašnja služba u Beogradu nije imala pravovremenu informaciju da je likvidacija Pavla Bulatovića, koji je ubijen 7. februara 2000. godine u restoranu FK „Rad” na Banjici, naručena iz Crne Gore. Ministarstvo odbrane Srbije navodi da je Bulatović ubijen dok je bio na dužnosti saveznog ministra odbrane, kao i da je bio pristalica zajedničke države Srbije i Crne Gore.
„Pavle Bulatović je bio zagovornik očuvanja državne zajednice Srbije i Crne Gore. Sve anomalije smo posmatrali kao djelovanje Mila Đukanovića i kriminalne bande koja je vladala Crnom Gorom”, kazao je Popović. Prema njegovim riječima, Bulatović je ušao u sukob sa Đukanovićem kada mu je, kako je naveo, rekao da će ratnom mornaricom zaustaviti brodove i čamce koji su iz Italije ka Crnoj Gori prevozili cigarete.
Govoreći o odnosima Beograda i Podgorice u tom periodu, Popović je ocijenio da je tada postojao otvoren sukob između Mila Đukanovića i Slobodana Miloševića, ali da su politička rukovodstva u Srbiji, i prije i poslije 5. oktobra 2000. godine, tolerisala djelovanje crnogorske službe.
On je posebno ukazao na razgovor koji je, kako je naveo, imao na regionalnom sastanku u Zagrebu poslije akcije „Sablja”.
„Kolega iz Crne Gore mi je rekao da su u crnogorsku službu iste večeri stizale zabilješke razgovora koji se vodio sa bilo kojim licem tokom akcije ’Sablja’. Kada sam se vratio u Beograd, starješine su rekle da to ’nema veze’”, ispričao je Popović.
Kada je riječ o ubistvu Darka Ašanina, sestrića Pavla Bulatovića, Popović je naveo da nije došao do operativnih saznanja o mogućem izvršiocu. Za razliku od toga, kako tvrdi, o ubistvu Pavla Bulatovića dobio je „kompletnu priču”.
Prema njegovim riječima, na Bulatovića je pucao Ivan Delić, dok ga je, kako tvrdi, na mjesto zločina doveo Veljko Cerović. Popović je naveo da su u neposrednom okruženju bili i drugi operativci takozvane „Sedme uprave”, koji su pružali logističku podršku.
On je dodao da su ta saznanja, prema njegovim riječima, potvrđena poslije ubistva Veljka Cerovića 2001. godine, vlasnika kafića „Plavi jahač”. Popović je rekao da je jedan od operativaca Državne bezbjednosti tada naložio evakuaciju tadašnjeg premijera Zorana Đinđića i njegove porodice, jer se u blizini kafića, na Studentskom trgu, nalazio Đinđićev stan.
„Tada je rečeno da je ubijen čovjek koji je vodio ubicu Pavla Bulatovića na stadion Rada na Banjici. Tako smo saznali da je i njega ubio Ivan Delić. Crnogorska Služba državne bezbjednosti je direktan izvršilac atentata na Pavla Bulatovića”, tvrdi Popović.
On je naveo i da su pripadnici „Sedme uprave”, među kojima je, prema njegovim riječima, bilo i članova „zemunskog klana”, imali logističku podršku djelova srpske službe, pojedinih političara, ali i crnogorske službe.
Popović je u istoj emisiji govorio i o ubistvu Živorada Žike Petrovića, nekadašnjeg direktora JAT-a, koji je likvidiran 25. aprila 2000. godine ispred zgrade u kojoj su živjeli njegovi roditelji, u Ulici Jaše Prodanovića na Paliluli. Taj zločin, kako su podsjećali mediji povodom godišnjice ubistva, nikada nije rasvijetljen.
Prema Popovićevim riječima, Petrović je neposredno prije ubistva otvorio pitanje vlasništva nad aerodromima u Golubovcima i Tivtu. On je naveo da je Petrović govorio da ljudi iz Crne Gore mogu te aerodrome da kupe ili iznajme, ali da je britanska arbitražna firma poslije procjene saopštila da su aerodromi u Tivtu i Golubovcima u potpunosti u vlasništvu „Aerodroma Beograd”.
„Dva dana nakon toga Petrović je ubijen. Posljednjeg dana razgovora sa njegovim saradnicima, njegov prvi saradnik nam je rekao da ne gubimo vrijeme, jer je ubistvo naručeno iz Crne Gore, pošto su izgubili pravo na aerodrome”, naveo je Popović.
Popovićeve tvrdnje predstavljaju jedno od najtežih javnih svjedočenja o mogućoj ulozi crnogorskih struktura bezbjednosti u nerasvijetljenim likvidacijama u Beogradu iz 2000. godine, ali za njih, prema dostupnim zvaničnim podacima, do sada nije bilo sudskog epiloga.
Komentari (0)