Parlamentarni izbori u Izraelu nisu donijeli jasnog pobjednika, iako je Likud premijera Benjamina Netanjahua zadržao poziciju najjače političke stranke, a njegov desničarski blok, prema preliminarnim rezultatima, ima prednost nad opozicijom. Nijedna strana, međutim, za sada nema neophodan 61 mandat u Knesetu, što otvara mogućnost dugotrajnih koalicionih pregovora, promjene vlasti, ali i novih izbora.

Prema podacima Centralne izborne komisije, koje je jutros objavio „Tajms of Izrael”, poslije prebrojanih 66,2 odsto glasačkih kutija, blok okupljen oko Netanjahua ima 56 od ukupno 120 poslaničkih mjesta, dok opozicione stranke predvođene bivšim načelnikom Generalštaba Gadijem Ajzenkotom imaju 48 mandata. Stranke koje predstavljaju pretežno arapsko stanovništvo osvajaju preostalih 16 mjesta.

Iako je Netanjahuov blok u dosadašnjem prebrojavanju popravio rezultat u odnosu na većinu izlaznih anketa, njegov ostanak na vlasti i dalje je neizvjestan. Za parlamentarnu većinu nedostaje mu pet poslanika, a mogućnosti za proširenje postojeće koalicije ograničene su dubokim političkim podjelama.

Izbori održani 27. oktobra prvi su parlamentarni izbori u Izraelu nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine i rata koji je uslijedio. Upravo su posljedice tog sukoba, bezbjednosna politika, odnosi sa Iranom i odgovornost vlasti za događaje koji su prethodili ratu bili među najvažnijim pitanjima izborne kampanje.

Rekordna izlaznost i uspon Ajzenkotove stranke

Na izbore je izašlo 77,7 odsto upisanih birača, što je najveća izlaznost od 1999. godine. Glasalo je više od 5,6 miliona građana, dok je na prethodnim parlamentarnim izborima 2022. godine izlaznost iznosila 71,3 odsto.

Ovako visoko učešće birača pokazuje da su izbori doživljeni kao odlučivanje ne samo o sastavu buduće vlade već i o političkom pravcu Izraela nakon više godina ratnih operacija i unutrašnjih sukoba.

Likud je, prema dosadašnjim rezultatima, najveća pojedinačna stranka, dok je na drugom mjestu Jašar, politička organizacija Gadija Ajzenkota, koja je postala glavni centar okupljanja protivnika aktuelnog premijera.

Izlazne ankete tri glavne izraelske televizije, Kan 11, Kanal 12 i Kanal 13, prvobitno su predviđale približno 50 mandata za Netanjahuov blok, uz nešto bolji rezultat opozicionih stranaka. Međutim, prebrojavanje glasova pokazalo je povoljniji odnos snaga za vladajuću koaliciju.

Među značajnijim opozicionim organizacijama nalaze se i Bajahad, Demokrate i Jisrael Bejtenu, dok su među arapskim strankama najviše glasova osvojile Zajednička lista i Raam.

Nekoliko manjih političkih organizacija, uključujući Rezervističku stranku i Narod Izraela, prema trenutnim podacima nije uspjelo da pređe izborni cenzus od 3,25 odsto. Konačan raspored mandata zato će zavisiti i od rezultata preostalog prebrojavanja, posebno glasova vojnika i drugih birača koji glasaju posebnim postupkom.

Arapske stranke mogu da odluče ko će vladati

Najveći politički problem za oba bloka predstavlja činjenica da bez podrške dodatnih stranaka ne mogu da obezbijede stabilnu parlamentarnu većinu.

Netanjahu je tokom kampanje odbacivao mogućnost saradnje sa arapskim strankama, dok su i pojedine vodeće opozicione organizacije najavile da neće ulaziti u vladu koja zavisi od njihove podrške.

Upravo zbog takvog odnosa snaga, stranke arapskog stanovništva mogle bi da postanu jedan od ključnih činilaca u postizbornim pregovorima.

Njihov parlamentarni uticaj znatno je porastao u odnosu na prethodni saziv Kneseta, a eventualna podrška opozicionoj vladi, čak i bez formalnog učešća u kabinetu, mogla bi da promijeni odnos političkih snaga.

Istovremeno, pitanje odnosa prema Palestincima, nastavka vojnih operacija i budućeg političkog uređenja Gaze predstavlja ozbiljnu prepreku mogućem sporazumu stranaka koje se protive Netanjahuu.

Opozicija je okupljena oko zajedničkog cilja smjene premijera, ali između njenih članica postoje značajne razlike u pogledu bezbjednosne politike, odnosa prema arapskim strankama i budućeg uređenja države.

Zato ni eventualna brojčana prednost Netanjahuovih protivnika ne bi automatski značila i mogućnost formiranja funkcionalne vlade.

Ajzenkot traži smjenu vlasti, Likud upozorava opoziciju

Lider Jašara Gadi Ajzenkot ocijenio je da izborni rezultati pokazuju nezadovoljstvo građana dosadašnjom politikom vlade i najavio da će pokušati da obezbijedi smjenu vlasti.

„Preliminarni rezultati izlaznih anketa ukazuju na potpuni nedostatak povjerenja u Netanjahua i vladu od 7. oktobra, od strane cionističke većine i većine građana Izraela”, poručio je Ajzenkot na društvenim mrežama.

On je najavio razgovore o formiranju novog kabineta, predstavljajući rezultat svoje stranke kao osnovu za političke promjene.

S druge strane, ministar spoljnih poslova Gideon Sar, predstavnik Likuda, upozorio je protivnike vlasti da su prerano počeli da slave.

„Ljevica prerano slavi. Kategoričnost pristrasnih komentatora je smiješna. Jedno se može reći sa razumnom sigurnošću: Likud je najveća stranka u Izraelu”, napisao je Sar na društvenoj mreži Iks.

Netanjahu je, obraćajući se pristalicama, poručio da namjerava da formira „snažnu desničarsku nacionalnu vladu”, naglašavajući da Izrael ne smije da dobije kabinet koji bi zavisio od podrške arapskih stranaka.

Njegova poruka pokazuje da premijer, uprkos neizvjesnom rezultatu, ne namjerava da prepusti inicijativu političkim protivnicima.

Iran i bezbjednost u središtu Netanjahuove kampanje

Netanjahu je tokom završnice izborne kampanje nastojao da pitanje nacionalne bezbjednosti postavi iznad unutrašnjih političkih podjela.

Posebnu pažnju izazvala je njegova objava, dva dana prije izbora, u kojoj je prikazana kompjuterski generisana slika nuklearne eksplozije iznad Tel Aviva. Premijer je time nastojao da ukaže na opasnost koju, prema njegovoj ocjeni, predstavlja Iran i da birače uvjeri kako je nastavak dosadašnje bezbjednosne politike neophodan.

U kampanji je koristio i video-materijal sa muzičarem Andrejem Makarevičem, a u više nastupa upozoravao je da bi promjena vlasti mogla da ugrozi dostignuća izraelske vojske i bezbjednost zemlje.

Istovremeno je optuživao političke protivnike za pokušaje izbornih zloupotreba.

Posebnu pažnju izazvalo je hapšenje tri osobe osumnjičene za podmićivanje birača u korist stranke Raam. Policija je saopštila da su kod osumnjičenih pronađene koverte sa desetinama hiljada šekela u gotovini, kao i izborni materijal.

Netanjahu je ovaj slučaj povezao sa tvrdnjama o mogućim nepravilnostima tokom glasanja, ukazujući i na povećanu izlaznost u arapskim sredinama na jugu Izraela.

Opozicione stranke odbacile su takve optužbe i ocijenile da premijer pokušava da dovede u pitanje legitimnost izbornog procesa.

Dodatne tenzije izazvao je zahtjev Likuda i njegovih saveznika da se glasanje produži za jedan sat, do 23 časa.

Ajzenkotov Jašar usprotivio se tom prijedlogu, upozoravajući da bi izmjena pravila na sam dan izbora mogla da izazove nove sporove. Centralna izborna komisija odbila je zahtjev, pa su biračka mjesta zatvorena u predviđeno vrijeme.

Trampova podrška i neizvjesna politička budućnost

U završnici kampanje važnu ulogu odigrala je i otvorena podrška američkog predsjednika Donalda Trampa izraelskom premijeru.

Tramp je poslije objavljivanja preliminarnih rezultata ocijenio da je njegova podrška pomogla Netanjahuu da značajno popravi izborne izglede.

Američki predsjednik naveo je na mreži Trut soušal da se, nakon njegovog uključivanja u kampanju, politički odnos snaga promijenio i da je mogućnost ubjedljivog Netanjahuovog poraza zamijenjena neizvjesnom borbom za većinu.

Takva ocjena dodatno potvrđuje značaj odnosa Vašingtona i Tel Aviva za unutrašnju političku scenu Izraela, posebno u trenutku kada su bezbjednosne prijetnje i budući odnosi sa Iranom među najvažnijim državnim pitanjima.

Ipak, američka podrška ne rješava osnovni problem sa kojim se Netanjahu suočava – nedostatak sigurne parlamentarne većine.

Pobjeda stranke ne znači i ostanak na vlasti

Rezultati dosadašnjeg prebrojavanja pokazuju da je izraelsko društvo duboko podijeljeno između pristalica nastavka dosadašnje politike i onih koji zahtijevaju promjenu rukovodstva poslije rata započetog 2023. godine.

Netanjahu je uspio da očuva Likud kao vodeću stranku i izbjegne ubjedljiv poraz koji su mu predviđale pojedine predizborne ankete. Međutim, to ne znači da je obezbijedio i politički opstanak.

Naprotiv, izborni rezultat ostavlja otvorenom mogućnost da najjača stranka ostane bez vlasti ukoliko njeni protivnici uspiju da postignu dogovor o parlamentarnoj većini.

S druge strane, opozicija se suočava sa sopstvenim protivrječnostima. Njene stranke ujedinjene su u protivljenju Netanjahuu, ali još nemaju usaglašenu formulu za preuzimanje vlasti.

Značajan dio političkih pregovora zato će zavisiti od spremnosti stranaka da preispitaju dosadašnje stavove o međusobnoj saradnji, posebno u pogledu podrške arapskih poslanika.

Nakon utvrđivanja konačnih rezultata, predsjednik Izraela Isak Hercog obaviće konsultacije sa parlamentarnim strankama i povjeriti mandat političaru za koga procijeni da ima najveće izglede da formira vladu.

Ukoliko nijedan od kandidata ne uspije da obezbijedi potrebnu podršku, Izrael bi mogao da uđe u novi period institucionalne neizvjesnosti, pa čak i da ponovi izbore.

Za sada je izvjesno samo da Netanjahuov blok u dosadašnjem prebrojavanju ima više mandata od opozicionog bloka, ali da ishod borbe za vlast neće biti određen isključivo brojem glasova osvojenih na izborima, već sposobnošću da se poslije glasanja obezbijedi većina u Knesetu.