BEOGRAD – Dnevni list „Danas” objavio je autorski tekst Snežane Čongradin pod naslovom „Smrt genocidaša Mladića”, u kojem je vijest o smrti nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske iskorišćena za niz uvreda na račun preminulog generala, teške optužbe protiv državnog rukovodstva Srbije i osudu građana koji na njegovu ratnu ulogu gledaju drugačije od autorke.
Umjesto uzdržanosti koja se očekuje u času nečije smrti i argumentovanog osvrta na istorijske događaje i haške presude, tekst objavljen u rubrici „Beli listić” već u naslovu donosi konačnu političku i moralnu presudu.
Čongradin na početku piše da je teško sabrati misli kada umre jedan zlikovac, da bi Mladića potom označila kao gada i najgoreg čovjeka koji je rođen na ovim prostorima.
Od napada na Mladića do osude građana Srbije
Na meti teksta nisu ostali samo preminuli general i njegova ratna uloga. Autorka se obrušila i na veliki broj građana Srbije i Republike Srpske koji Mladića doživljavaju kao ratnog komandanta i simbol odbrane srpskog naroda.
Ona tvrdi da većina građana o Mladiću misli kao o „heroju” koji je branio srpski narod, predstavljajući takav stav gotovo kao dokaz moralne izopačenosti cijelog društva.
Na taj način tekst koji bi trebalo da se bavi jednom istorijskom ličnošću prerasta u kolektivnu optužnicu protiv svih koji ne prihvataju politički i ideološki sud autorke.
Pravo na kritičko tumačenje Mladićeve uloge, kao i na podršku odlukama Haškog tribunala, niko ne može osporiti. Međutim, razlika između argumentovanog stava i dehumanizacije nestaje onog trenutka kada se pokojnik naziva „gadom”, a čitav narod predstavlja kao masa nesposobna da razumije sopstvenu prošlost.
Vučiću i Dačiću pripisala podsticanje genocida
Posebno teške optužbe Čongradin je iznijela protiv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, nazivajući ih portparolima genocida.
Ona je otišla i korak dalje, tvrdeći da su Vučić i Dačić podstrekivali i podržavali da se genocid dogodi. Za ovakvu optužbu, koja daleko prevazilazi političku kritiku i zadire u pitanje najteže krivične i moralne odgovornosti, u tekstu nije ponuđen nijedan dokaz, dokument niti konkretna činjenica.
Političko djelovanje svakog javnog funkcionera, uključujući i njihove izjave iz devedesetih godina, legitimna je tema novinarskog preispitivanja. Ali tvrdnja da je neko podsticao izvršenje genocida ne može se zasnivati na ideološkom uvjerenju i nizu uvredljivih kvalifikacija.
Čongradin je smrt Ratka Mladića iskoristila i za napad na aktuelnu vlast, postavljajući pitanje kako je moguće da ljudi koje je prethodno optužila za podržavanje genocida danas upravljaju Srbijom.
Tako je postalo jasno da Mladićeva smrt u ovom tekstu nije samo povod za obračun sa pokojnim generalom, već i sredstvo za nastavak kampanje protiv političkih protivnika „Danasa”.
„Samo 14 godina je bio u zatvoru”
O odnosu autorke prema smrti generala svjedoči i rečenica: „Samo 14 godina je bio u zatvoru, a umro je u 85. godini.”
Pišući o njegovom hapšenju, Čongradin navodi: „Bila sam srećna”, a zatim kritikuje i vlasti uspostavljene poslije 5. oktobra zato što nisu sprovele lustraciju i zato što u Deklaraciji Narodne skupštine Srbije iz 2010. godine zločin u Srebrenici nije nazvan genocidom.
Ona optužuje i nekadašnju vlast da nije trajno uklonila sa političke scene sve koje povezuje sa Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Šešeljem, tvrdeći da je time omogućen povratak njihovih političkih nasljednika.
Tekst se završava porukom da oni koje je autorka prethodno optužila za podsticanje i podržavanje genocida nisu u stanju da bilo šta u životu učine dobro, ni za pojedinca ni za narod.
Smrt kao povod za politički obračun
O Ratku Mladiću, ratu u Bosni i Hercegovini, Srebrenici i haškim presudama može se i mora pisati na osnovu činjenica, dokumenata i različitih istorijskih tumačenja. Ali nazivati preminulog čovjeka gadom, političke protivnike proglašavati podstrekačima genocida, a veliki dio naroda moralno sumnjivim zato što ne dijeli stav autorke, nema mnogo veze sa odgovornim novinarstvom.
U trenutku smrti, elementarni pijetet ne zahtijeva prećutkivanje činjenica niti odustajanje od kritičkog stava. Zahtijeva samo minimum ljudskog dostojanstva i jasnu granicu između novinarskog suda i političke mržnje – granicu koju je ovaj tekst „Danasa” nesumnjivo prešao.
Komentari (0)