Promjena vlasti u Mađarskoj mogla bi da proizvede posljedice daleko izvan srednje Evrope, a jedna od država koja bi to najdirektnije mogla da osjeti jeste Izrael. Poslije izbornog poraza Viktora Orbana, koga je na glasanju 12. aprila pobijedio lider Tise Peter Mađar, u Briselu se sve otvorenije govori da je Tel Aviv ostao bez jednog od svojih najpouzdanijih zaštitnika unutar Evropske unije. Orban je tokom 16 godina vlasti više puta ulazio u sukob sa većinom u EU, a u nizu sporova bio je i važan politički oslonac izraelskoj vladi.

Nova rasprava o odnosu Evropske unije prema Izraelu izbila je 21. aprila na sastanku ministara spoljnih poslova u Luksemburgu, kada su Španija, Irska i Slovenija zatražile da se razmotri suspenzija djelova Sporazuma o pridruživanju EU i Izraela. Te države su, uz pozivanje na poštovanje ljudskih prava, insistirale da Unija više ne može da ostane samo na političkim osudama zbog izraelskih postupaka u Gazi i na Zapadnoj obali. Ipak, za takav potez nije bilo dovoljno podrške, a šefica evropske diplomatije Kaja Kalas potvrdila je da konsenzus nije postignut.

U raspravi su se posebno izdvojile Njemačka i Italija, koje su se usprotivile oštrijem pristupu i založile za nastavak kritičkog, ali konstruktivnog dijaloga sa Izraelom. Prema izvještaju Rojtersa, puna suspenzija sporazuma zahtijevala bi jednoglasnost, dok bi za ograničenije trgovinske mjere bila dovoljna kvalifikovana većina. Upravo zato u Briselu raste uvjerenje da bi promjena u Budimpešti mogla da promijeni i dosadašnju ravnotežu unutar EU.

Razlog je jednostavan, EU je najveći trgovinski partner Izraela. Prema podacima iz istog izvora, ukupna razmjena između dvije strane iznosila je 42,6 milijardi evra u 2024. godini, a evropsko tržište ostaje jedno od ključnih za izraelski izvoz. Zato se u diplomatskim krugovima procjenjuje da bi svako ograničavanje trgovinskih povlastica, pa i simboličnije mjere usmjerene na proizvode iz jevrejskih naselja na Zapadnoj obali, imalo i političku i ekonomsku težinu.

Pored pitanja Gaze, dodatne tenzije izazvao je i novi izraelski zakon kojim je smrtna kazna vješanjem propisana kao podrazumijevana sankcija za Palestince osuđene u vojnim sudovima za smrtonosne napade. Taj zakon izazvao je oštre reakcije više država i organizacija za ljudska prava, a kritičari tvrde da je riječ o normi koja je diskriminatorna i teško pomirljiva sa standardima koje EU formalno zahtijeva od svojih partnera.

Iako 21. aprila Izrael nije bio suočen sa evropskim kaznenim mjerama, ishod u Briselu za Tel Aviv nije bez razloga ocijenjen kao upozorenje. Rojters navodi da su Francuska i Švedska već predložile blaži pristup, odnosno uvođenje carina na proizvode iz naselja na Zapadnoj obali i ograničenja izvoza evropske robe ka tim teritorijama. U Briselu se istovremeno otvoreno govori i o tome da bi sankcije prema nasilnim doseljenicima mogle ponovo da dođu na dnevni red čim nova mađarska vlada preuzme dužnost.

Orban je i ranije igrao tu ulogu. Mađarska je, uz primjedbe Budimpešte, već blokirala evropske pokušaje da uvede sankcije izraelskim doseljenicima, a sadašnja promjena vlasti u toj zemlji unosi novu neizvjesnost u izraelske kalkulacije. Budući premijer Peter Mađar je poslije izborne pobjede najavio proevropski zaokret i otopljavanje odnosa sa Briselom, što se već vidi i po spremnosti njegovog tima da ubrza dogovore sa EU o drugim važnim pitanjima.

Da se raspoloženje u Evropi mijenja, pokazuje i potez Rima. Italijanska premijerka Đorđa Meloni suspendovala je sporazum o odbrambenoj saradnji sa Izraelom, što je Rojters ocijenio kao znak rastućih tenzija između dvije zemlje. To je posebno značajno jer je Italija do sada važila za jednog od partnera koji su bili skloniji umjerenijem odnosu prema izraelskoj vladi.

Dodatno opterećenje u odnosima Izraela i evropskih država izazvale su i izjave izraelskog ministra finansija Becalela Smotriča, koji je u polemici sa njemačkim kancelarom Fridrihom Mercom upotrijebio retoriku koja je naišla na oštre osude, uključujući i osudu izraelskog ambasadora u Berlinu. Taj incident je, po ocjeni više evropskih medija, dodatno oslabio spremnost Berlina da bezrezervno štiti izraelsku vladu od političkog pritiska unutar Unije.

Zbog svega toga, izborni poraz Viktora Orbana za Izrael ne predstavlja samo gubitak jednog saveznika, već i početak nove, nepovoljnije faze u odnosima sa Evropskom unijom. Iako Brisel još nije prešao sa kritika na ozbiljnije sankcije, posljednji sastanak ministara spoljnih poslova pokazao je da se krug država koje traže konkretne mjere širi, a da je prostor za blokade sve uži. Ako nova vlast u Budimpešti zaista odustane od Orbanove politike zaštite Tel Aviva, Izrael bi uskoro mogao da se suoči sa Evropom koja više nije samo podijeljena, već i spremnija da djeluje.