Podgorička „Borba” piše da se iz dijela crnogorske političke, medijske i parapolitičke scene godinama sistematski gradi narativ o kriminalizaciji predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovog brata Andreja, dok se istovremeno izbjegavaju pitanja o političkom, ekonomskom i bezbjednosnom nasljeđu režima Mila Đukanovića.

Prema ocjeni ovog portala, nije sporno to što se političari kritikuju, jer je kritika legitiman dio demokratskog života. Sporno je, kako se navodi, to što se uporno forsira jedna tema, zasnovana na optužbama i spinovima, dok se iz javnog fokusa potiskuju afere koje decenijama prate crnogorsku političku scenu.

„Borba” navodi da se medijski napadi na Vučića i njegovu porodicu pojačavaju upravo onda kada se u Crnoj Gori ponovo otvore pitanja koja vode ka odgovornosti bivšeg režima. Među tim pitanjima posebno se izdvajaju afera „Telekom”, šverc cigareta, Prva banka, slučaj „Limenka” i međunarodne istrage koje su godinama pratile pojedine aktere nekadašnje vlasti.

U tekstu se ocjenjuje da „Telekom” nije samo jedna afera, već simbol načina na koji je funkcionisala država u kojoj su politička moć, privatni interes i državni resursi bili dio iste konstrukcije. Prva banka se opisuje kao simbol odnosa vlasti i privilegovanih ekonomskih krugova, dok se „Limenka” predstavlja kao primjer sistema u kojem su pojedinci zahvaljujući političkoj moći ostvarivali milionske koristi.

Zato je, kako piše podgorički portal, mnogo lakše otvoriti priču o Vučiću nego odgovoriti na pitanje ko je profitirao od „Telekoma”. Mnogo je lakše napadati Srbiju nego objasniti porijeklo bogatstva ljudi koji su decenijama bili povezani sa vrhom vlasti u Crnoj Gori. Mnogo je lakše proizvoditi nove političke sukobe nego dati odgovore na stara pitanja.

Posebno se ukazuje na to da u regionu postoje različiti politički narativi prema Srbiji, ali da samo jedan ima izrazito kriminalizujući karakter. U Hrvatskoj se, kako se navodi, rasprave o Srbiji najčešće vode kroz teme ratne prošlosti, regionalne politike, odnosa Zagreba i Beograda ili evropskih integracija. U Sarajevu su u prvom planu odnosi sa Republikom Srpskom i ratno nasljeđe, dok su u Prištini politički sukobi drugačije prirode.

Samo iz Crne Gore, tvrdi „Borba”, godinama dolazi obrazac u kojem se Aleksandar Vučić i njegov brat predstavljaju prije svega kao simboli kriminala i korupcije. Taj narativ, prema ocjeni portala, ima unutrašnju političku funkciju: njegov cilj nije Srbija, već Crna Gora, niti je glavna meta Aleksandar Vučić, već politička zaštita Mila Đukanovića.

U tekstu se ta strategija opisuje kao operacija „svi su isti”. Ako se javnost ubijedi da su Vučići navodno isto što i Đukanovići, stvara se prostor da se relativizuje sve što se dešavalo tokom prethodne tri decenije. Ako su svi isti, onda se, kako se navodi, više ne mora govoriti o „Telekomu”, Prvoj banci, švercu cigareta, niti o tome ko je kontrolisao institucije, policiju, bezbjednosni sektor i ekonomske tokove.

Takav pristup, prema ocjeni portala, razvodnjava odgovornost i briše razliku između onih koji postavljaju pitanja i onih koji bi na njih morali da odgovore. Krivica se pretvara u opštu maglu, u kojoj niko više nije konkretno odgovoran.

U tom kontekstu posebno se ističe pokušaj da se fokus prebaci sa Aca Đukanovića na Andreja Vučića. Dok se u javnosti, kako se navodi, svakodnevno otvaraju teme o poslovima predsjednikovog brata u Srbiji, mnogo rjeđe se postavlja pitanje kako je nastajala ekonomska moć ljudi bliskih vrhu vlasti u Crnoj Gori.

Dok se analiziraju navodne veze porodice Vučić, manje se govori o poslovnim aranžmanima koji su obilježili crnogorsku tranziciju. Dok se tragovi traže u Beogradu, zatrpavaju se tragovi u Podgorici. Zbog toga se u tekstu zaključuje da kriminalizacija Vučića ima još jedan cilj — političku amnestiju Đukanovića.

„Borba” posebno naglašava da kavački i škaljarski klan nisu nastali u Srbiji, da njihovo jezgro nije formirano u Beogradu i da njihovi prvi sukobi nisu počeli na Terazijama. Oni su, kako se navodi, nastali u Crnoj Gori, a njihov uspon dogodio se u periodu kada je Demokratska partija socijalista imala gotovo potpunu kontrolu nad policijom, Agencijom za nacionalnu bezbjednost, tužilaštvom i ključnim polugama vlasti.

To, kako se ističe, ne znači da je država stvarala kriminalne klanove, ali znači da javnost ima pravo da pita kako su najmoćnije kriminalne organizacije regiona izrasle upravo u sistemu koji je godinama predstavljan kao garant stabilnosti. To pitanje, navodi se, i dalje čeka odgovor.

U tekstu se medijski rat opisuje kao posljednja linija odbrane političkih struktura koje su izgubile formalnu moć, ali su zadržale značajan uticaj u javnom prostoru. Cilj je, prema ocjeni podgoričkog portala, da se javni prostor zatrpa pričama, sukobima i optužbama, kako građani više ne bi vidjeli ono što je suštinski važno.

Dok traje rasprava o Vučiću, ne govori se o „Telekomu”. Dok traje rasprava o Srbiji, ne govori se o Prvoj banci. Dok traje rasprava o Andreju Vučiću, ne govori se o Acu Đukanoviću. Dok traje priča o navodnim tuđim grijesima, iz javnosti se potiskuje nasljeđe sistema koji je Crnom Gorom upravljao tri decenije.

„Borba” zaključuje da Crna Gora neće dobiti odgovore o aferi „Telekom” u Beogradu, niti će rasvijetliti šverc cigareta napadima na Vučića. Neće objasniti Prvu banku kriminalizacijom Srbije, niti će odgovore o nastanku kriminalnih klanova pronaći preko granice.

Ključna pitanja, kako se navodi, nisu nastala u Beogradu, već u Crnoj Gori. Zato će, kada se raziđe politička magla, ostati pitanje da li je kriminalizacija braće Vučić bila pokušaj obračuna sa Srbijom ili pokušaj da se Crna Gora nikada ozbiljno ne suoči sa političkim, ekonomskim i bezbjednosnim nasljeđem Mila Đukanovića i sistema stvorenog tokom njegove vladavine.