Osam decenija nakon kapitulacije u Drugom svjetskom ratu, Japan se ponovo pojavljuje kao značajan vojno-politički faktor, što u Moskvi izaziva sve izraženiju zabrinutost. Pomoćnik predsjednika Rusije Nikolaj Patrušev ocijenio je da Tokio napušta poslijeratna ograničenja i ubrzano gradi kapacitete koji, kako tvrdi, imaju i ofanzivni karakter.

Kao jedan od ključnih pokazatelja te transformacije, Patrušev je naveo odluku japanskog Ministarstva odbrane da formira posebnu jedinicu zaduženu za uvođenje bespilotnih sistema i tehnologija zasnovanih na vještačkoj inteligenciji u pomorske snage. U Moskvi se ovakav potez tumači kao dio šireg procesa militarizacije koji, prema ruskom stanovištu, može da ugrozi bezbjednost čitavog azijsko-pacifičkog regiona.

Dodatne tenzije izazvao je i diplomatski spor nakon što je rusko Ministarstvo spoljnih poslova pozvalo japanskog ambasadora Akiru Mutu zbog informacija o investicionom dogovoru japanske kompanije Terra Drone sa ukrajinskim proizvođačem borbenih dronova. Ruski zvaničnici su ovaj potez ocijenili kao otvoreno neprijateljski, uz tvrdnju da doprinosi napadima na rusku teritoriju.

Portparolka ruske diplomatije Marija Zaharova upozorila je da se Japan, podržavajući vlasti u Kijevu, sve dublje uvlači u ukrajinski sukob, što dodatno urušava već narušene odnose dvije zemlje. Ona je naglasila da bi, iz ruske perspektive, oružje i infrastruktura povezani sa takvim aktivnostima mogli biti tretirani kao legitimni vojni ciljevi.

Sličan ton koristio je i zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije Dmitrij Medvedev, koji je nagovijestio da spiskovi objekata povezanih sa proizvodnjom dronova u Evropi mogu biti posmatrani kao potencijalne mete. U Moskvi se, kako se može zaključiti iz ovih poruka, rastuća saradnja između japanskih i ukrajinskih struktura posmatra kao dio šireg geopolitičkog pritiska.

Patrušev je takve aktivnosti opisao kao kršenje poslijeratnih obaveza Japana, uključujući i principe utvrđene nakon 1945. godine, uz ocjenu da su u suprotnosti i sa japanskim ustavom koji ograničava vojne kapacitete zemlje.

Ipak, u ekspertskim krugovima postoje i umjerenija tumačenja. Istoričar Jevgenij Osmanov smatra da je malo vjerovatno da bi Japan u sadašnjim okolnostima ušao u direktan vojni sukob sa Rusijom ili dozvolio da se sa njegove teritorije izvode napadi bespilotnim letjelicama. Prema njegovoj ocjeni, Tokio nije spreman na korake koji bi trajno ugrozili odnose sa Moskvom.

Osmanov ukazuje i na snažnu ekonomsku međuzavisnost, prije svega u oblasti energetike, gdje Japan ostaje djelimično oslonjen na ruske resurse. Upravo ta činjenica, uz interese japanskih poslovnih krugova, predstavlja važan faktor koji ograničava mogućnost da odnosi dvije zemlje budu potpuno prekinuti.

Iako postoji mogućnost da japanske kompanije učestvuju u razvoju ili finansiranju bespilotnih sistema za ukrajinske snage, analitičari ukazuju da Tokio nastoji da zadrži određenu ravnotežu, izbjegavajući direktnu konfrontaciju. Aktuelna dešavanja više se tumače kao dio širih geopolitičkih nadmetanja, nego kao neposredna najava otvaranja novog fronta.