VILJNUS – U Litvaniji se otvorila javna rasprava o migracijama, integraciji i vjerskim pravima nakon što je muslimanska zajednica u Viljnusu zatražila izgradnju džamije u glavnom gradu. Zahtjev je naišao na protivljenje gradonačelnika Viljnusa Valdasa Benkunskasa, koji smatra da bi prioritet državne politike trebalo da bude stroža kontrola migracija i jasniji uslovi za dugoročni boravak stranaca.

Benkunskas je, komentarišući inicijativu, naveo da u Litvaniji već postoje džamije, ali i da podaci o boravišnim dozvolama pokazuju da veliki broj stranaca iz zemalja sa većinski muslimanskim stanovništvom u zemlji živi na osnovu privremenih dozvola.

„Godišnji podaci Odjeljenja za migracije pokazuju da hiljade stranaca koji dolaze iz islamskih zemalja žive na osnovu privremenih dozvola, dok samo stotine podnose zahtjev za stalne dozvole boravka. Možda djeluje nelogično graditi džamiju za privremene stanovnike Viljnusa”, izjavio je gradonačelnik.

On je istovremeno naglasio da sloboda vjeroispovijesti u Litvaniji i Viljnusu nije dovedena u pitanje, ali je pozvao Ministarstvo unutrašnjih poslova da pooštri uslove za strance koji žele dugoročno da ostanu u zemlji, uključujući i obavezu učenja litvanskog jezika.

Predstavnici muslimanske zajednice odbacuju takve ocjene, tvrdeći da se pitanje vjerskog prostora ne može svesti samo na migracioni status vjernika. Muftija Aleksandras Beganskas, šef Savjeta muslimanskih zajednica Litvanije, naveo je da je interesovanje za islam u zemlji u porastu i da postojeći molitveni prostori više ne mogu da prime sve vjernike.

„Sve sobe u našoj četvorospratnici su pune, ljudi se mole na stepenicama”, rekao je Beganskas, ističući da većinu vjernika u Viljnusu čine doseljenici iz muslimanskih zemalja.

Prema njegovim riječima, oni žele da u Litvaniji žive u skladu sa svojom religijom, a zahtjev za izgradnju džamije predstavlja pokušaj da se vjerski život organizuje na uređen i institucionalan način.

Raspravu je dodatno podstakla činjenica da Litvanija posljednjih godina bilježi značajan rast broja radnika iz zemalja van Evropske unije. Poslije dugogodišnjeg odliva domaćeg stanovništva, naročito nakon ulaska Litvanije u EU 2004. godine, lokalna privreda sve više zavisi od uvozne radne snage.

Prema podacima koji se navode u litvanskoj javnosti, od početka ove godine u zemlji je radilo više od 158.000 državljana trećih zemalja, što je rast od 12,4 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Ukupan broj stranih radnika dostigao je oko 174.500, dok Litvanija ima približno 2,8 miliona stanovnika.

Sastav najvećih stranih zajednica u zemlji takođe se mijenja. Dok su prethodnih godina među najbrojnijima bili Bjelorusi i Ukrajinci, sve je vidljiviji rast broja radnika iz Centralne Azije, posebno iz Uzbekistana i Tadžikistana, kao i iz Indije. Litvanska preduzeća, koja su ranije radnu snagu često nalazila u Ukrajini i Bjelorusiji, zbog promijenjenih geopolitičkih okolnosti sve više se okreću drugim tržištima rada.

Direktorka litvanskog Odjeljenja za migracije Evelina Gudzinskajte navela je da većina doseljenika iz Centralne Azije radi na manje kvalifikovanim poslovima. Slično ocjenjuju i u Litvanskom zavodu za zapošljavanje, gdje ističu da stranci popunjavaju praznine u zanimanjima za koja nema dovoljno domaće radne snage.

Takav proces, međutim, ima i društvene posljedice. Sa rastom broja migranata postepeno se mijenja vjerski i kulturni pejzaž Viljnusa. Prema navodima lokalnih medija, broj muslimana koji prisustvuju molitvama petkom u glavnom gradu značajno je porastao, a sve češće se otvaraju i pitanja dostupnosti halal hrane, vjerskih prostora i načina integracije novih zajednica.

Slične rasprave vode se i u Letoniji, gdje su zakoni o imigraciji stroži nego u Litvaniji, ali je i tamo primjetan rast broja radnika iz zemalja van EU. Prema dostupnim podacima, u Letoniji je registrovano nešto manje od 23.000 radnika iz trećih zemalja, dok ih najviše dolazi iz Uzbekistana, Indije, Bjelorusije, Tadžikistana i Ukrajine.

U baltičkim državama, koje se već decenijama suočavaju sa demografskim padom, odlivom mladih i nedostatkom radne snage, pitanje migracija sve više postaje jedna od ključnih političkih tema. Sa jedne strane, privredi su potrebni radnici, a sa druge, sve je izraženija zabrinutost dijela javnosti zbog sposobnosti institucija da sprovedu integraciju, očuvaju društvenu koheziju i spriječe stvaranje paralelnih zajednica.

Zahtjev za izgradnju džamije u Viljnusu zato je prerastao okvir lokalnog urbanističkog pitanja. On je postao simbol šire rasprave o tome kako male evropske države, suočene sa demografskim padom i potrebom za stranom radnom snagom, mogu da pomire ekonomske interese, vjerske slobode i očekivanja domaćeg stanovništva.